Definiciju pojma psihodinamike dao je Freud ukazuju�i na odnose potreba/�elja, zabrana, obrana i otpora koji se javljaju u metapsiholo�kim strukturama u raznim situacijama u �ivotu i psihoterapiji.

U suvremenoj psihodinamskoj psihijatriji, koja nije isto �to i psihodinamska psihoterapija ili psihoanaliza, psihodinamika je pojam koji opisuje suprostavljene sile i strukture unutar osobnosti te njihove interakcije s okolinom u kojoj osoba �ivi i u kojoj se odvija psihijatrijski rad.

Psihodinamski koncept je koristan za poja�njavanje psihi�kih reakcija i psihi�kih posljedica zbog utvr�ivanja njihove uzro�ne povezanosti sa �ivotnim doga�ajima i sa �irim dru�tvenim zbivanjima.

Pri�a o ulozi nasilja u nastajanju psihi�ke traume u medicini, u psihijatriji pa i u dru�tvu po�ela je u 19. stolje�u prou�avanjima histerije (Charcot, Janet, Freud). U 100 godina postojanja pri�a o nasilju i o psihi�koj traumi do�ivjela je nekoliko znastvenih uspona i padova koji su slijedili promjene povijesnih okolnosti, te uobi�ajene promjene moda za kojima se povode intelektualna traganja (shell-shock, PTSD).

Psihi�ka trauma posljedica je nasilja i bavljenje njom nas suo�ava s ranjivim dijelom ljudske prirode kao i sa sposobno��u ljudi da �ine zlo. Psihi�ka trauma koja je posljedica nasilja u obitelji, u ovom slu�aju psihi�ke traume �ena koje su �rtve svojih nasilnih mu�eva svjedo�e o u�asnim doga�ajima u jedinicama dru�tva koje se u tradicionalnim patrijarhalnim sredinama kao �to je i na�a, jo� smatraju neupitnim i svetinjama (obitelji).

Pritodne katastrofe mogu �rtvovati cijelu oblast, izazvati smrt tisu�a ljudi u kratkom periodu vremena ali se svjedoci doga�aja lako solidariziraju s takvim �rtvama i procesi uklanjanja posljedica na raznim razinama teku manje vi�e nesmetano, ograni�eni mahom samo financijskim mogu�nostima.

Kad je traumati�ni doga�aj djelo �ovjeka, oni koji o njemu svjedo�e uhva�eni su u sukob izme�u po�initelja i �rtve. Promatra�ice/promatra�i, svjedokinje/svjedoci, pomaga�ice/pomaga�i , novinarke/novinari ili bilo koje druge dru�tvene djelatnice i djelatnici ne mogu ostati neutralni u tom sukobu i prisiljeni su prikloniti se jednoj od strana.

Primaljivo je prikloniti se po�initelju, nasilniku i to se uglavnom i de�avalo kroz povijest. Lak�e se poistovjetiti s ja�om stranom iz na�ih subjektivnih razloga; empatija sa �rtvom i sa nemo�nom osobom je psiholo�ki naporna i subjektivno neugodna, budi u nama frustraciju i moralne dileme i poti�e nas na akciju kojom bi trebali rije�iti problem, �to �esto ne mo�emo, i to nam donosi dodatni do�ivljaj na�e osobne nemo�i i nemogu�nosti. To nitko ne voli.

Po�initelj, agresor ili nasilnik od promatra�a tra�i da ne �ine ni�ta. On se obra�a univerzalnoj �elji da se ne vidi, ne �uje i ne ka�e ni�ta zlo. �rtva nasilja tra�i od nas da s njom podijelimo bol, da joj pomognemo, da ne zaboravi i da ne zaboravimo. Zajednica �eli zaboraviti bolne stvari i taj nesvjesni motiv ometa prou�avanje o�te�enih nasiljem i oduzima snagu planovima pomo�i.

Kako bi izbjegao odgovornost za svoje nasilne �ine i zlo�ine po�initelj �ini sve da pospje�i zaboravljanje, tajnost i �utnju. Ako ne uspije zatajivanje, koje je prva crta obrane nasilnika, slijedi udar na vjerodostojnost �rtve koja nije u�utkana. Nasilnik paradira dojmljivim rasponom argumenata i elegantnih racionalizacija tipa: to se nikad nije dogodilo, �ena la�e, �ena pretjeruje, �ena je sama to tra�ila, sama pala niz stepenice (sli�no su se Dubrov�ani sami granatirali) ili tzv. afirmativnim pristupom apelira da se zaboravi pro�lost i krene dalje kao da ni�ta nije bilo i kao da je to mogu�e. A nije mogu�e.

Dru�tveno mo�niji, �to mu�karci jesu u odnosu na �ene, definiraju stvarnost i najtraumati�niji do�ivljaji u �ivotu �ene ili djeteta, ako govorimo o obiteljskom nasilju, ostaju dru�tveno nepriznati doga�aji �to �rtvu dodatno obezvrije�uje i �ini ju nevidljivom. Takvim pomjeranjem u sredi�te rasprava dolazi pitanje da li je fenomen nasilja nad �enama zaista tako prisutan i da li uop�e postoji.

Vjerodostojnost �rtve nije jedino �to se dovodi u pitanje. U pitanju je i vjerodostojnost pomaga�ica i pomaga�a te istra�iva�ica i istra�iva�a koji se bave tim promlemom. Oni su �esto profesionalno marginalizirani i dru�tveno izolirani (naj�e��e je to nedostatak stvarne potpore radu) jer propituju vrlo mo�ne konvencije dru�tva kao �to je obitelj i mu�ka dominacija.

Ho�e li se neka trauma prou�avati ili ne je visoko politi�ko pitanje. U Hrvatskoj to dobro znamo prema iskustvima s braniteljima, �rtvama kr�enja ljudskih prava, manjinskih prava i kona�no po kr�enju �enskih ljudskih prava.

Prou�avanje traume �ena dobiva legitimitet samo u kontekstu koji osporava podre�enost �ena u obitelji i u dru�tvu.

Sna�an pokret za ljudska prava jedini mo�e pomo�i prevladavanju ove dinamike potiskivanja i poricanja doga�aja koja je tako svojstvena individualnoj i dru�tvenoj svijesti.

Unazad deset godina nasilje me�u ljudima , pa i ono nad �enama u obitelji i van nje, prepoznato je kao jedan od vode�ih osobnih, obiteljskih i javnozdravstvenih problema �to je iniciralo i provedbu istra�ivanja SZO. 2002. godine kao rezultat tog istra�ivanja objavljeno je Svjetsko izvje��e o nasilju i zdravlju. U Izvije��u se navodi da je prema raznim istra�ivanjima 10-50 % �ena do�ivjelo fizi�ko nasilje od partnera. Sadr�aj Izvje��a je ve� diskutiran na skupu ministara zdravstva svih dr�ava ju�ne i jugoisto�ne Europe koji je odr�an u Zagrebu 2003. godine. Prema prikazu stanja u tim dr�avama na skupu, a te su dr�ave tranzicijske, dijelom i poratne i u njih spada i Hrvatska, nasilje u dru�tvu, a osobito ono prema �enama, jo� uvijek nije shva�eno kao prioritetni dr�avni problem. Tranzicijske zemlje se jo� gu�e u strahovima vezanim za nacionalne suverenitete i identitete, te u realnim gospodarskim te�ko�ama koje dose�u siroma�tvo u kojem su ve�ina opet �ene.

Nasilje nad �enama ima korijene duboko u strukturi dru�tva i ono je izraz povijesno nejednake raspodjele mo�i izme�u mu�karaca i �ena, kao i povijesne neravnopravnosti spolova.

Po deklaraciji UN-a o eliminaciji nasilja nad �enama ono se definira kao bilo kakav akt nasilja koje se temelji na rodu, a koji za posljedicu ima, ili je vjerojatno da �e imati fizi�ku, seksualnu ili psiholo�ku �tetu i patnju �ena, uklju�uju�i i prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno li�avanje slobode, bilo u javnom ili privatnom �ivotu.

Nasilje nad �enama predstavlja naj�e��i oblik kr�enja ljudskih prava u Europi a obuhva�a fizi�ko, seksualno i psihi�ko nasilje u obitelji (�amaranje, mala�enje i premla�ivanje do ubojstva, seksualno zlostavljanje, bra�no silovanje, izvanbra�no nasilje), nasilje do kojeg dolazi u �iroj zajednici (silovanje, seksualno zlostavljanje i uznemiravanje na poslu, u obrazovnim institucijama, prisilna prostitucija i trgovanje �enama) te nasilje po�injeno ili tolerirano od strane dr�ave.

Nasilje se o�ituje kao fizi�ko, seksualno, psiholo�ko, ekonomsko, strukturalno i duhovno.

Feministi�ki pokret i filozofija ljudskih prava zna�ajno su doprinijeli prepoznavanju nasilja nad �enama te dono�enju i provo�enju metodologije rje�avanja tog problema.

U Hrvatskoj se na nasilje nad �enama gleda kao na �enski problem a ne kao na dru�tveni problem �to implicira neku vrstu �enske krivnje za tu pojavu i na neki na�in amnestira mu�karce i sve va�ne, ve�inom mu�ke, strukture dru�tva od odgovornosti, kako za �injenje tako i za ne�injenje. Nasilje nad �enama se ostavlja u privatnosti i intimi partnerstva �to onemogu�ava dru�tvenu pomo� slabijim �lanovima dru�tva, �enama u ovom slu�aju. Dru�tvo koje ne �titi svoje slabije i najranjivije �lanove po definiciji nije himano. Tome bih dodala i �injenicu da se feminizam u nas razumije kao psovka koja ozna�ava nastojanja ru�nih i neuspje�nih �ena da preuzmu vlast mu�karcima �to, naravno, nije to�no i rezultat je pertificiranog patrijarhalnog mentaliteta u nas koji obilato podr�ava katoli�ka tradicija (i ostale manjinske vjerske tradicije prisutne na ovom prostoru).To je skandalozna kontroverza jer su �ene �rtve obiteljskog nasilja, za koje se zala�u feministi�ke udruge, prvenstveno, premda ne samo, majke, a majka je deklarativno sveta u dru�tvenoj i vjerskoj tradiciji i u nju se svi zakljin ju.

Unutar ovakvog redukcionisti�kog i neodr�ivo nedosljednog gledanja na �ene zaista je te�ko djelovati iz bilo koje profesionalne pozicije: medicinske, psihosocijalne ili pravne. Patrijarhalni mentalitet percipira �ene i �enske grupe na na�in koji umnogome poni�tava napredak u postizanju jednakopravnosti spolova koje je poticano donesenim naprednim zakonima.

Dinamika posljedica nasilja nad �enama i nu�na pomo� i intervencija dru�tva pod utjecajem su brojnih mitova koji onemogu�avaju sagledavanje problema, �enski otpor nasilju i djelovanje profesionalki i profesionalaca u tom smislu.
Brojni su tradicionalni patrijarhalni mitovi o nasilju nad �enama. Jedan od mitova je da su �ene same ne�im izazvale ili zaslu�ile nasilje jer su lijene, neuredne ili glasne. Istra�ivanja pokazuju da nije presudno �to �ena �ini i da je zlostavlja� taj koji zbog svojih osobnih razloga odabire nasilje kao svoj oblik pona�anja.

Posebno je krivi i ogavan mit o tome da �ene u�ivaju u nasilju jer da nije tako, one bi napustile zlostavlja�a. Dodjelom etikete mazohistkinje progla�ava ih, se zbog tako uvrnute osobnosti, bitno suodgovornim ili jedino odgovornim za nasilje koje trpe. Pri tom se jo� promovira i predrasuda da se nasilje u obitelji doga�a kod nastranih parova i da je to njihova osobna stvar.

Nasilje nad �enama se de�ava i u prosje�nim obiteljima i predstavlja ozbiljan dru�tveni problem jer mu svjedo�e djeca, koju to bitno o�te�uje u razvoju, a �ene to zdravtveno poga�a na razne na�ine koji ko�taju dru�tvo zbog tro�kova lije�nja i najvi�e zbog gubitka �ene kao aktivne gra�anke u raznim podru�jima �ivota.

Mit je i da se nasilje prekida ukoliko �rtva ostavi zlostavlja�a jer je ve�ina �rtava u ve�oj opasnosti kad ostavi zlostavlja�a; 2/3 slu�ajeva nasilja je nad �enama koje su razdvojene ili rastavljene od zlostavlja�a u vrijeme po�injenja nasilja.

Mit je i da alkohol i zloupotreba droga uzokuju nasilje nad �enama. Neki mu�karci piju i ne zlostavljaju �ene dok drugi ne piju i zlostavljaju �ene. Oni koji piju i zlostavljaju �ene imaju dva problema za rije�iti: problem alkoholizma i problem nasilja.

Mit je da se nasilje nad �enama de�ava samo u siroma�nim obiteljima ni�eg obrazovnog statusa. Nasilje nad �enama se zbiva u svim dru�tvenim slojevima. U vi�im slojevima ima druga�ije oblike, �e��e je u formi emocionalnog zlostavljanja i podjarmljivanje i ve�a je "tamna" brojka. Boljestoje�e �ene se �e��e obra�aju privatnim psihoterapeutima i psihijatrima i �e��e izbjegavaju socijalnu skrb i policiju.

Mit je da su �ene nasilne kao i mu�karci. I mu�karci i �ene su agresivni, to je dio ljudske prirode, no �ene su manje nasilne nego mu�karci. Razli�iti na�ini socijalizacije nagona kod �ena i mu�karaca dovode do toga da se mu�karci �e��e prepu�taju dra�ima fizi�ke agresije, koriste opasnije oblike nasilja jer su fizi�ki ja�i, i �e��e ponavljaju svoje nasilno pona�anje jer ih nitko u tome ne sprije�ava. Bitna razlika izme�u mu�karaca i �ena je i u motivima kori�tenja nasilnog pona�anja: mu�karci pose�u za nasiljem da postignu ono �to �ele dok �e �ene �e��e koristiti nasilje u samoobrani ili da zaustave ve� prisutno nasilje.

Mit je i da je fizi�ki napad mu�karca na �enu izoliran incident, rezultat njegovog gubitka �ivaca koji se ne ponavlja. Fizi�ko nasilje nad �enom je dio slo�enog obrasca mo�i i obrasca kontrole u partnerskom odnosu. Nasilje u partnerskim odnosima se ponavlja i naj�e��e zahtjeva stru�nu pomo� ako �elimo iole pozitivan ishod.

Mit je da je mentalna bolest mu�a uzrok nasilni�kog pona�anja prema �eni. Mentalna bolest nije u korijenu mu�kog nasilja prema �enama i mu�karci su odgovorni za svoje nasilno pona�anje koje mogu mijenjati ako ih se na to potakne. Potaknuti ih se mo�e tako da im se ka�e i poka�e da su u krivu i da ih se za nasilno�ko pona�anje pravovremeno i odgovaraju�e kazni.

Ka�njava ih se rijetko jer postoji mit da djeca trebaju kakvog takvog oca premda je on nasilan prema njihovoj majci. To je jedno od tipi�nih uvjerenja zbog kojih �ena ostaje u nasilnoj vezi �to je naravno krivo jer djeca od takve obitelji nemaju ni�ta osim �to im se kao miraz dade me�ugenerecijski prijenos nasilja. Istra�ivanja pokazuju da je nasilje u partnerskim odnosima u sljede�oj generaciji vi�e povezano sa prisustvom nasilja me�u roditeljima (�to je prakti�ki nasilje nad �enama) nego s izravnim zlostavljanjem djeteta od strane roditelja. Izlo�enost djece nasilju ima zna�ajnu ulogu u formiranju spolnog identiteta. Pri tom se dje�aci lak�e identificiraju s ulogom nasilnika a djevoj�ice s ulogom �rtve. Me�u mu�karcima po�initeljima nasilja nad �enama je vi�e onih koji su bili svjedoci nasilja oca/mu�karca nad njihovom majkom. �ene koje su do�ivjele nasilje oca/mu�karca nad svojom majkom rje�e se �ale na svoje nasilne mu�eve i te�e ih napu�taju (Wolf i sur. 1985.).

Postoji i vjerovanje da ljubav i nasilje ne mogu biti u istom odnosu. U najranijoj dobi djeca nau�e da ih ljudi koji ih vole, roditelji na primjer, ujedno i tuku. Tako djevoj�ice i dje�aci govore "tko se tu�e taj se voli" i u takvu glupost vjeruju i u odrasloj dobi gotovo uvijek na �tetu biv�ih djevoj�ica.

Nasilni o�evi/mu�karci su uzrok ozbiljnim obiteljskim disfunkcijama. Zlostavljane �ene/majke su �esto depresivne, imaju psihosomatske smetnje i manje su na raspolaganju djeci. Ina�e one imaju tradicionalne stavove o obiteljskim spolnim ulogama, trpe frustraciju i usmjeravaju ljutnju prema sebi, postaju socijalno izolirane od prijatelja i svoje primarne obitelji, gube osje�aj osobnih granica i nisu u stanju dobro procijeniti situaciju, prihva�aju krivnju za partnerovo nasilje, bezuspje�ne su u uvjeravanju partnera u svoju lojalnost �to rade do iznemoglosti i do razmi�ljnja o samoubojstvu ili do poku�aja samoubojstva.

Nasilni o�evi su razdra�ljivi prema djeci, ne ulju�uju se u odgoj, vjeruju u sve mitove o nasilnim odnosima, imaju nisko samopo�tovanje, imaju tradicionalne stavove o mu�koj superiornosti i stereotipni pogled na ulogu mu�karca u obitelji, nemaju osje�aj krivnje ili gri�nje savjesti na emocionalnoj razini i kad imaju racionalni uvid da su nasilnici, �to �esto nemaju, imaju slabu kontrolu agresivnih impulsa, vjeruju da njihovo nasilno pona�anje �uva obiteljsku jezgru, i koriste djecu kao zalog i na�in odr�anja kontrole u vezi.

Djeca su traumatizirana jer su nazo�na nasilju nad majkom a i zbog tog �to su i sama �esto mete o�evog bijesa. Studenti koji su u djetinjstvu �ivjeli u okru�enju nasilja oca nad majkom i koji su sami bili zlostavljani do�ivjeli su stresnijim zlostavljanje majke od vlastitog tjelesnog zlostavljanja (Pe�nik, 2003.).

U�inci zlostavljanja majke na razvoj i na pona�anje djece

Dijete je osje�ajno vezano za majku i zlostavljanje majke umanjuje njegov osje�aj osobne vrijednosti, dijete postaje tjeskobno i zastra�eno, do�ivljava svijet kao nesigurno i neprijateljsko mjesto. Ovisno o dobi dijete se s takvom situacijom suo�ava razli�ito (Mullender i Morley).

Dijete pred�kolske dobi:

-ima brojne tjelesne pritu�be, veliku tjeskobu odvajanja, mokrenje u krevet neprimjereno dobi, sklonost cviljenju i tome da se "prilijepi" nekom kao znak tjeskobe, poreme�aj spavanja, usporen tjelesni razvoj, povu�enost, pomanjkanje povjerenja prema odraslima, autodestruktivno pona�anje i agresivnost, pretjeranu uslu�nost i �elju da ugodi, dominantnu temu mo�i i kontrole u interakcijama, strah od i odbijanje neugro�avaju�eg dodira

Dijete osnovno�kolske dobi:

-trajno se tu�i na tjelesne smetnje, povu�eno je, pasivno, potpuno poslu�no, niske tolerancije na frustraciju ili beskona�no strpljivosto; ima ispade bijesa, u�estale sukobe s bra�om i sa sestrama i s vr�njacima u razredu, agresivno matretira drugu djecu i op�enito pokazuje krajnosti u pona�anju

Posljedice u adolescenata su:

-bijeg u drogu ili alkohol, bje�anje od ku�e, suicidalne misli i poku�aji, homicidalne misli i poku�aji, kriminalna djela, nisko samopo�tovanje, pote�ko�e u odnosima s vr�njacima, smanjeno suosje�anje sa �rtvama, pote�ko�e u obrazovanju, bijeg u ranu trudno�u, pesimizam u pogledu zadovoljavanja temeljnih poteba za sigurno��u, ljubavi i pripadanjem

Djeca svjedoci o�evog/mu�kog nasilja nad majkom ili drugom va�nom �enskom osobom (bakom, ma�ehom) �e vjerojatnije smatrati da je:

-prihvatljivo da mu�karci udaraju �ene
-nasilje djelotvoran na�in rje�avanja problema
-u redu nekog udariti ako si lud i uzrujan
-neravnopravnost u odnosima normalna-mu�karci su jaki i imaju mo� i kontrolu nad �enama koje su slabe
-sankcioniranje zlostavljanja izostaje ili je vrlo blago
-ono krivo za zlostvljanje
-ono mora mo�i zaustaviti zlostavljanje tako da za�titi mamu i suprostaviti se tati

Dugoro�ne posljedice nasilja nad �enom /majkom na djeci je:
-kod �enske djece depresija, nisko samopo�tovanje, slabija socijalna prilagodba
-kod mu�ke djece sklonost nasilnom rje�avanju sukoba, nisko samopo�tovanje, slaba socijalna prilagodba

Za �enu nasilje mu�a/mu�karca dovodi u pitanje temeljne ljudske odnose. Nasilje ranjava sebstvo �ene koje ona stvara u odnosima s drugim ljudima. Nasilje raskida njene obiteljske spone, prijateljstvo, ljubav i zajedni�tvo te potkopava sve sustave vjerovanja koji daju smisla ljudskom iskustvu.

Bri�u�i sva dobra iskustva i sva dobra sje�anja, nasilje mu�karca nad �enom uni�tava njen intrapsihi�ki "dobri matrix" kao i dio njenog unutarnjeg svijeta koji sadr�ava njen spolni i rodni identitet, a sve navedeno je nu�no za prosje�no normalno.

Takve su �ene slomljene u svojoj vjeri u bilo kakav red, prirodni ili bo�anski, nalaze se u stanju egzistencijalne krize jer imaju iskustvo da ih njihov najbli�i ne vidi kao ljudsko bi�e koje je dostojno po�tovanja, milosr�a ili bar po�tede od fizi�ke boli. Psihodinamika nasilja rezultira psihi�kom traumom �to je puknu�e metapsiholo�kih struktura i puknu�e njihove veze sa okolnim svijetom.

Da bi se zaustavila ova dinamika �eni se mora omogu�iti da podijeli svoje traumatske do�ivljaje s drugim ljudima, ljudima koji �e ih priznati kao nasilne i nepravedne jer je to zalog obnove smislenog svijeta.

Da bi se zatvorila pukotina izme�u traumatizirane �ene i zajednice esencijalno je da traumatski doga�aj bude javno priznat i da u svezi s tim zajednica poduzme ne�to djelatno.

A to bi, osim konkretne direktne pomo�i svakoj pojedinoj �eni koja je �rtva nasilja, bila edukacija javnosti o stvarnosti nasilja nad �enama, te pomo� vladinim i nevladinim projektima koje se poma�u kategoriji �ena koje su bile �rtve nasilja i koje su ga pre�ivjele.

16.12.2005.