Usput sam snimio par fotografija, onako improvizirano, mobitelom. Pa da
vidim kak' to izgleda kad se stavi na blog. (Još se vježbam s tim.) 
Govor pred nekadašnjom tvornicom Nada Dimić.
Kolona kreće po kiši, pod kišobranima, ulicom Erdödyja. U prvom planu, kapu pridržava Dragutin Ribarić, supredsjednik Zelenih za Zagreb.
Trg bana Jelačića. Jedna od glavnih parola.
Jedan od ključnih zahtjeva, i jedan od onih kojem bi se moglo lako udovoljiti, da postoji "politička volja" kod velikih stranaka, koje se pozvija na socijaldemokratske vrednote (zaštita radnika), liberalne (sigurnost pojedinca/pojedinke, koja omogućava slobodu izbora) ili konzervativne (zaštita majčinstva i obitelji, poticanje populacijskog rasta). Naime, radni ugovori na određeno vrijeme, koji su kod nas uobičajeni, osobito pogađaju žene u slučaju da zatrudne. ostaju bez radnog mjesta.
Znak "51%" znači da žene čine malo više od polovice stanovništva, pa bi prema tome trebale i biti zastupljene u broju zaposlenih, menadžera, političara, u plaćama itd. Transparent pridržava, u sredini sa naočalama, Neva Tölle, koordinatorica Autonomne ženske kuće i članica Vijeća Zelenih za Zagreb.
Konačno, povorku je pred Kamenitim vratima zaustavio kordon naše hrvatske policije, braneći nam prodor u sanctorum, kao što su ga nekada gradski panduri branili negrađanima. U pitanju je slavni propis, da se nikakvi prosvjedi ne smiju odigravati u krugu 100 metara od Markovog trga, gdje umni nam zastupnici i zastupnice, vladari i vladarice provode dane marljivo radeći, krojeći zakone i mjere u našu korist, pa naravno nema smisla da im raja svojom galamom smeta.
Moram priznat, nisam više slušao govore (nije se baš dobro ni čulo, nije bilo ozvučenja, samo megafon). Naletio sam na Dorina Manzina, predsjednika udruge "Drugi korak", pa smo razgovarali i nešto dogovarali, dok nas jedna žena nije mrko pogledala.
U skladu sa Danom, komentirao sam, mogla je biti i poneka policajka u kordonu. Volim žene u uniformama.
