| Feral Tribune: Natječajna kuhinja |
| Administratorica | |
| Petak, 14 Rujan 2007 | |
|
Vladin ured obrazlaže praksu financiranja aktivnosti ženskih udruga mimo natječaja, kao legalnu i uobičajenu. Osim time stečenog prostora za diskrecijsko pravo na sufinanciranje udruga arbitrarnim odlukama s manje preciznih kriterija, činjenica je da natječajna dokumentacija koju potražuju Ženska infoteka i Ženska mreža Hrvatske ostaje do danas zastrtom, kao i to da naknadno komponirano tumačenje odbijanja uopće ne ulijeva povjerenje . . . Tek marginom javne komunikacije provukla se ovih dana vijest o sukobu između nevladine udruge Ženska infoteka i Vladinog ureda za ravnopravnost spolova, povodom odbijenog projekta tog NGO-a na VURS-ovom Natječaju za ostvarivanje financijske potpore projektima udruga u RH, premda slučaj podsjeća na poznate situacije s udvojenim sustavom državnog financiranja. Ženska infoteka zatražila je da joj Ured dostavi kompletnu natječajnu dokumentaciju, sumnjajući u korektnost postupka zbog činjenice da im s obaviješću o odbijanju 20. lipnja nije priloženo nikakvo objašnjenje za takav ishod izuzev što "uslijed velikog broja prijavljenih projekata i ograničenih financijskih sredstava Ured(...) nije u mogućnosti poduprijeti predloženi projektni prijedlog", itd. Sljedeća i posljednja rečenica te obavijesti pokazat će se jednako spornom: "(...)pozivamo Vas da se javite tajništvu Ureda(...) radi dogovora o budućoj suradnji(...)". Ženska infoteka nije dobila traženu dokumentaciju, nego samo poziv na uvid u dio iste, ali je predstojnica VURS-a Helena Štimac-Radin telefonom nazvala Đurđu Knežević iz Ženske infoteke. "Bila sam zaprepaštena njezinom telefonskom ponudom da novac od VURS-a preuzmemo mimo natječaja", kazala nam je Đurđa Knežević, "a još više kad je dodala da je naš projekt '51% za 40%: žene pred izborima' bio ni manje ni više nego najbolji na natječaju. Nisam željela pristati na takvu komunikaciju, sve što tražimo su službeni dopisi". Zakašnjeli prigovor Drugi službeni dopis iz Ureda, 6. srpnja, sadržavat će i drugo objašnjenje za natječajno odbijanje po preporuci Stručne skupine za ocjenu projekata: Ženska infoteka nije u projektu iz prošle godine, za koji je bila financirana s 50 tisuća kuna, ispunila čl. 10 Ugovora o potpori. Naime, nije unosila puni naziv ni logotip Ureda u svim projektnim dokumentima... A taj prigovor na lanjsku suradnju inače je već bio ad acta. Ne dobivši ni pouku o pravnom lijeku, ali osnažena kontradiktornim iskazom Ureda iz dvaju dopisa, Infoteka je prijavila stvar Jadranki Kosor, nadležnoj ministrici obitelji i branitelja, te potpredsjednici Vlade RH. No, taj će visoki naslov efikasnije reagirati tek 31. kolovoza, zahtjevom državnom tajniku Antunu Palariću da se slučaj istraži i donese mišljenje s prijedlogom kako i što dalje. Prije toga, pak, Jadranka je Kosor zatražila i dobila očitovanje Helene Štimac-Radin. VURS počinje s tim da je Ženskoj infoteci ponudio dokumentaciju na uvid, ali ne spominje "inkriminiranu" obuhvatnost ponude. U međuvremenu je ta razlika objašnjena u prepisci između Infoteke i Ureda tvrdnjom potonjeg da odobreni projekti koje među ostalim želi proučiti Ženska infoteka, sadrže "intelektualno vlasništvo" pojedinih udruga, kao i "osobne i druge podatke" konkretnih aktivistkinja, koje Ured, eto, ne smije dati na uvid drugim adresama... Štoviše, uto je rečena prepiska tako intenzivirana da je savjetnica VURS-a Tamara Šterk 20. srpnja poslala e-mail Ženskoj infoteci "da još danas, do kraja radnog vremena Ureda(...), izvršite uvid u traženu dokumentaciju". Odnosno u odobreni dio tražene dokumentacije, kako smo vidjeli. Ženska mreža U raspravu se dotad već uključila i Ženska mreža Hrvatske, koja je u interesu Infoteke i drugih svojih članica, a sudionica natječaja, zatražila od VURS-a dokumentaciju s obrazloženjima odluka Stručne skupine, no koju do danas nije dobila. Još jedna ženska nevladina udruga spominje se u korespondenciji Infoteke s VURS-om i Jadrankom Kosor: Đurđa Knežević navela je zasebno slučaj koji po njoj indicira nepravilnosti u postupku: "Voditeljica jedne od organizacija koje su pojedinačno dobile najveći iznos, Sanja Sarnavka (udruga B.a.B.e), istovremeno je i članica Povjerenstva za medije VURS-a, te također obavlja poslove prevođenja za VURS", a što bi moglo "predstavljati primjer mogućnosti utjecaja na odluku mimo objektivnih kriterija". Zanimljivo je da se predstojnica VURS-a Helena Štimac-Radin u svom očitovanju Jadranki Kosor o samom odbijanju prijedloga Ženske infoteke na natječaju za potporu, jedan za drugim poziva na oba razloga što su već naznačena Infoteci. Prvo: "(...)Ured nije bio u mogućnosti financirati sve predložene projekte te je Stručna radna skupina predložila da se s pojedinim udrugama uspostavi suradnja u provedbi određenih aktivnosti iz predloženih projekata temeljem obveza u provedbi mjera iz Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova(...)", i malo potom: "Odluka o nefinanciranju predloženog projekta zbog nezadovoljavanja standarda izvještavanja o provedbi projekta u 2006. godini uslijed izostanka objašnjenja za nepoštivanja čl. 10 Ugovora", itd. Birokratsko relativiziranje Helena Štimac-Radin posebno obrazlaže i praksu financiranja aktivnosti ženskih udruga mimo natječaja, kao legalnu i uobičajenu. Osim time stečenog prostora za diskrecijsko pravo na sufinanciranje udruga arbitrarnim odlukama s manje preciznih kriterija – pa tako čudi i telefonski razgovor sličan vaninstitucionalnom nagovaranju - činjenica je da natječajna dokumentacija koju potražuju Ženska infoteka i Ženska mreža Hrvatske ostaje do danas zastrtom, kao i to da naknadno komponirano tumačenje odbijanja uopće ne ulijeva povjerenje. Čekajući kakav-takav pravorijek iz Središnjeg državnog ureda za upravu, u najmanju je ruku opravdano pribojavati se da će sukob između nevladinih udruga i HDZ-ove izvršne vlasti, a ovo mu nipošto nije prvi niti najteži takav moment, biti utišan birokratskim relativiziranjem, opet i nanovo. Na koncu, sve je navode Đurđe Knežević načelno osporila Helena Štimac-Radin i u razgovoru s novinarom Ferala. Telefonskom razgovoru, doduše – to je u ovom predmetu bolje odmah priznati... "Žao mi je što gospođa Knežević nije željela niti saslušati naš prijedlog", rekla nam je Štimac-Radin. "Posrijedi je bio legalan način suradnje, a mi smo dužni provoditi Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova, i ne vidim što bi za to bilo bolje od suradnje Ureda s udrugama. Ali, ona ne poznaje osnovne propise, a takva je suradnja transparentno predočena na našoj internet-stranici. Uostalom, Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za potporu ne predviđa akt s poukom o pravnom lijeku. A što se tiče dostavljanja dokumentacije svih odobrenih projekata, ja to smijem dopustiti samo uz pristanak svih tih udruga." Povezano:
|