Ženska mreža Hrvatske podsjeća da su u vojno-policijskoj akciji Oluja, i neposredno nakon nje, pripadnici hrvatskih vojnih i paravojnih formacija lišili života više od 800 civila, uglavnom staraca i starica. Ova je vojno-policijska akcija dovela do masovnog protjerivanja srpskog stanovništva s područja tzv. Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon akcije učinjeni su različiti zločini protiv civilnog stanovništva. Nakon akcije uništeni su stambeni i drugi objekti (uglavnom osoba srpske nacionalnosti), spomenici žrtvama fašizma te poslovni prostori, pogoni, hoteli i drugi objekti koji su mogli poslužiti za nastavak proizvodnje i života.

U nizu ratnih zločina koji obilježavaju ratove u bivšoj Jugoslaviji Oluji pripada istaknuto mjesto. Odgovornost snose ne samo neposredni izvršioci, nego prije svega tadašnji vojno-politički vrh Hrvatske, koji nije skrivao svoje namjere da po svaku cijenu etnički očisti taj prostor. Na žalost, ključni protagonisti, a to su u prvom redu Franjo Tuđman sa svojim suradnicima, kao i njegov saveznik Slobodan Milošević, nisu dočekali suočavanje s pravdom. Ostaje da pravda bude zadovoljena na  Međunarodnom kazenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu gdje se privodi proces nekima od neposrednih zapovjednika akcije, na čelu s Antom Gotovinom.

Navedeno područje Hrvatske do danas je ostalo najvećim dijelom bez svog stanovništva. Nepregledne kolone izbjeglica i odlazak svojih građana Hrvatska ne smije smatrati uspjehom. Nadamo se će pokazati da zna prihvatiti odgovornost za počinjene zločne kao i brigu za civilne žrtve rata, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Godinama o zločinima i uništavanju imovine državni organi su šutjeli. Procesuriranje počinitelja zločina nad srpskim stanovništvom je tek u zadnje vrijeme dobile zadovoljavajuće sudske epiloge.

Neposredno nakon akcije Oluja donijet je i Zakon o privremenom raspolaganju određenom imovinom - koji se je odnosio na imovinu izbjeglih građana srpske nacionalnosti, čime je  država otvorila prostor za dodjelu  tuđe imovine drugim osobama (uglavnom izbjeglim iz drugih dijelova bivše države).

Ove aktivnosti oduzimanja prava na dom nastavljene su godinama iza akcije Oluja pa je otpor prema povratku autohtonog stanovništva postao sastavnim  dijelom stalne politike prema izbjeglicama.

Zbog svega navedenog smatramo da obilježavanje akcije Oluja treba redefinirati i promatrati kao nesupjeh politike da sačuva svoje stanovništvo od gubitaka, osigura mir i napredak svim građanima.

Vojne akcije i pobjede koje su veliki broj državljana Hrvatske učinile izbjeglicama i osobama bez doma i domovine mi ne možemo slaviti kao uspjeh politike ili vojne doktrine.

Tražimo da se obilježavanje godišnjice Oluje preoblikuje u komemoraciju za sve izgubljene živote, u isprike osobama koje su pretrpjele teške povrede njihovih ljudskih prava, u  suosjećanje s osobama  koje su izgubile dom i domovinu u ratu od 1991.-1995.

Tražimo da se obilježavanje posveti analizi učinaka mjera, na godišnjoj razini, donijetih radi povratka stanovništva kao i stvaranja uvjeta za njihov opstanak (ekonomske mjere). 

Povodom 17 godina od vojno-policijske akcije Oluja Žene u crnom iz Beograda organiziraju mirovnu akciju 4. kolovoza 2012., u 17 h na Trgu Republike u Beogradu. Ovoj akciji se solidarno pridružuju Centar za žene žrtve rata-ROSA iz Zagreba i druge organizacije Ženske mreže Hrvatske, kao i Udruženje građana Žene Srebrenice/Tuzla, čije će aktivistkinje biti prisutne samoj akciji na Trgu Republike.

Ženska mreža Hrvatske solidarna je s organizacijom Žene u crnom koje ovim povodom upozoravaju na to „da za stradanja civila u Oluji pored hrvatske države odgovornost snosi i režim Slobodana Miloševića i njegovi krajiški izvršioci, kao i srpske intelektualne elite, koji su godinama širili uvjerenje da Srbi ne mogu živjeti zajedno s drugima, da bi se uoči Oluje licemjerno odrekli svoje tvorevine Republike Srpske Krajine".

Žene u crnom također ističu da se „sva lažnost njihovog patriotizma pokazala pred kolonama izbjeglica koje su na granicama Srbije dočekivale Žene u crnom, zajedno sa drugim „antisrpskim elementima", pružajući im konkretnu pomoć. Velikih samozvanih patriota nije bilo nigdje, osim kada je trebalo da se izbjegli muškarci hapse i odvode u Arkanove centre u Erdutu i na slična mjesta. Oluja je još jedna opomena kuda vodi lažni patriotizam zasnovan na financijskim i političkim interesima, koji kroz širenje mržnje i praksu etničkog čišćenja dovode do tragedije običnog naroda i profita za odabranu intelektualnu i kriminalnu elitu!"

Koordinatorice Ženske mreže Hrvatske

Nela Pamuković 

Biserka Momčinović

Sanja Juras

Mirjana Kučer

Đurđica Kolarec