Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Kabinet ministra

9. veljače 2005.

Poštovani,

obraćamo vam se sa zahtjevom da hitno ocijenite program spolne edukacije “Ljudska seksualnost i kvaliteta življenja” te da ono isto tijelo koje je poslalo program na doradu razmotri dorađen program i izda suglasnost za uvođenje programa u obrazovni sustav.

Budući da su autori programa zahtjev za suglasnost uz dorađen program poslali Ministarstvu tijekom siječnja, tražimo da ono isto tijelo koje je poslalo program na doradu razmotri isti i izda suglasnost za njegovo uvođenje u obrazovni sustav. „Ljudska seksualnost i kvaliteta življenja“ predlaže seksualnu edukaciju kao formalnu, sustavnu i sveobuhvatnu školsku obrazovnu aktivnost koja se bavi širim konceptom ljudske seksualnosti.

Izražavamo duboku zabrinutost zbog izrečenog stava Ministarstva da seksualna edukacija neće biti zaseban predmet, već će sadržaj biti ugrađen u već postojeće odgojne i obrazovne sadržaje. Uvažavajući potrebu multidisciplinarnog pristupa, ostajemo na stanovištu da je kvalitetnije rješenje i moguće vrednovanje samo zasebnog programa koji provode stručnjaci različitih profila, odnosno stručno educirani i motivirani nastavnici. Isto tako tražimo da država preuzme odgovornost za odgoj i obrazovanje djece u javnom sustavu školstva na način da nadležno ministarstvo izabere program koji je baziran na znanstvenim spoznajama, ljudskim pravima i načelu ravnopravnosti spolova te koji je efikasan u prevenciji spolno prenosivih bolesti, neželjenih trudnoća i nasilja u vezama. Odlučno se protivimo svaljivanju odgovornosti na roditelje mogućnošću da oni sami, bez pravog uvida i vođeni ideologizacijom ovoga problema, odlučuju između konkurentskih programa. U tom kontekstu želimo izraziti nezadovoljstvo namjerom da se fakultativnim programima različitih okvira odgovornost države za kvalitetnu seksualnu edukaciju prebaci sa države na roditelje, jer se na taj način mogu provoditi i programi niske kvalitete, a ne postoje niti mehanizmi sustavne evaluacije. Da je seksualna edukacija primarno odgovornost države proizlazi i iz Konvencije o pravima djeteta, čl. 29., st. 1.d) pa je svako postupanje kojim se odgovornost za ispunjenje tog djela Konvencije prebacuje na razinu odgovornosti roditelja (ili mišljenja javnosti) istovremeno i kršenje te odredbe.

Napominjemo da je potreba za izradom i provedbom programa sustavne spolne edukacije uvrštena kao dio strategije Nacionalne politike za promicanjem jednakosti, Nacionalnog programa djelovanja za mlade te Nacionalne obiteljske politike i da je predloženi program „Ljudska seksualnost i kvaliteta življenja“ sukladan tim dokumentima. Stoga tražimo hitnu reakciju Ministarstva u ocjeni toga programa.

Također tražimo da javnu raspravu na web stranicama učini smislenom objavljivanjem sadržaja o kojima se diskutira (Teen Star, MEMOAIDS i Ljudska seksualnost i kvaliteta življenja). Napominjemo da je javna rasprava korisna i da svjedoči o otvorenosti za mišljenje javnosti, ali da ovakva rasprava ne smije utjecati na odluku Ministarstva o primjeni programa koji zadovoljava stručnim i zakonskim kriterijima te nije dogmatski ni na koji način.

Srdačno,

Bojana Genov, v.r. koordinatorica Ženske mreže

Kristijan Grđan, v.r. predstavnik Iskoraka

Sanja Juras, v.r. koordinatorica Kontre