To što »herojski nacionalizam« većini Hrvata (ako ne apsolutnoj, a ono relativnoj svakako) više vrijedi nego funkcioniranje pravne države (vidi slučaj »Gotovina«), siguran je indikator da je hrvatski duhovni milje još miljama daleko od građanskog društva. No, ako hrvatsku »duhovnost« promatram s aspekta crkvenih poruka (sjećajući se, dakako, da se više od 90 posto Hrvata izjašnjava katolicima, a predsjednik države se zaklinje na Božju pomoć), onda bi mjera udaljenosti od građanskoga društva i ljudskih sloboda morala biti u svjetlosnim godinama. Ovo što u zadnje vrijeme Katolička crkva i »katolički« liječnici čine obiteljima s djecom začetom umjetnom oplodnjom i ženama koje se samozadovoljavaju duhovna je tortura dostojna najmračnijih inkvizicijskih vremena.
Lako za nas, malobrojne ateiste, možemo takve poruke jednostavno »fuckoffirati« i danteovski slijediti svoj put, ali zar one koji vjeruju u Boga doista treba pod prijetnjom lomače i pakla prisiljavati da dogmatski prihvaćaju da je Zemlja ravna ploča ili da spolno samozadovoljavanje izaziva rak maternice. Nema problema s dogmom da postoji život poslije smrti, nema problema ni s naukom da je spolno samozadovoljavanje grijeh, ali problem je što Crkva Božju svemogućnost nad čovjekom postiže zastrašivanjem neukih vjernika. Spomenute poruke strašnije su od prijetnji paklom jer pakao se događa »transcendentalno«, tek poslije ovozemaljskog života, a rak je realna i bolna strahota prije smrti. Također, i nabijanje smrtne krivnje roditeljima uz medicinsku pomoć začete djece direktni je atak na i kršćanski plemenite težnje za sretnom obitelji.
Jaz između građansko-ljudski slobodne i vjersko-nacionalistički uvjetovane Hrvatske je dubok, danas i ovdje sve teže premostiv, unatoč činjenici da za nerijetka gledišta postoji mogućnost zajedničkog humanističkog nazivnika. No, ako Crkva i njeni glasnogovornici doista ne namjeravaju odustati od vjekovne težnje da vladaju ne samo nad Čovjekom nego i nad Društvom, ne samo duhovno nego i svjetovno, onda pristrano (iako me fizički ne tangira) potpisujem poruku Ženske mreže Hrvatske: Moja maternica, moji jajnici; o njima ne mogu odlučivati državni i crkveni tajnici!