Novi list on line..

Datum objave: 15.1.2005 Rubrika: Pogled

»KRATAK VODIČ KROZ KONVENCIJU O UKLANJANJU SVIH OBLIKA DISKRIMINACIJE ŽENA«

oboružane konvencijom u obračun s diskriminacijom

To je»prva u nizu planiranih studija, publikacija i priručnika upravo pokrenute Biblioteke ONA, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, koja će zasigurno biti od pomoći svima koji se žele angažirati u zaštiti ženskih prava u Hrvatskoj

piše andrea vukelić

U Hrvatskoj se svakodnevno i učestalo krše osnovna ženska prava. Koja su to prava i koji ih pravni dokumenti štite, kako se ona primjenjuju u praksi, konačno je sveobuhvatno obrađeno u zborniku radova »Kratak vodič kroz Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) – i njezina primjena u Republici Hrvatskoj«. To je »prva u nizu planiranih studija, publikacija i priručnika upravo pokrenute Biblioteke ONA, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH« – uvodna je napomena predstojnice Ureda Helene Štimac Radin. Hvale vrijedan projekt je simbolično objavljen u povodu 25. obljetnice UN-ove Konvencije, ali i kako bi pobudio pozornost javnosti prema neriješenom spletu pitanja rodne (ne)ravnopravnosti.

muškarcima promjene ne trebaju
Nedovoljno je poznato da su ovom Konvencijom žene dobile međunarodni pravni instrument u borbi protiv diskriminacije na osnovi spola, koji je toliko moćan«, piše Dubravka Šimonović, članica UN Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena i načelnica Odjela za ljudska prava Ministarstva vanjskih poslova. Misao vodilja bila je, da prava treba znati da bi ih se moglo uživati i štititi.
    Nažalost, među sedam potpisnica vodiča i prijevoda međunarodnih pravnih akata, nije se omaklo nijedno muško ime, ni jedan muškarac koji bi eventualno nešto mogao reći o problemu koji je gorući i u razvijenijim zemljama od naše. Naravno, oni kojima je dobro ne trebaju promjene. Zbornik radova supotpisale su Rada Borić, predavačica na Ženskim studijima u Zagrebu i lektorica hrvatskog jezika na sveučilištu u Helsinkiju, Bojana Genov, koordinatorica saveza 45 nevladinih udruga Ženske mreže Hrvatske, Gordana Lukač Koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Nella Popović, stručna savjetnica u Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova, Gordana Sobol, predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Sabora RH te već spomenute Helena Štimac Radin i Dubravka Šimonović.

teže uočljiva neizravna diskriminacija
Prvi dio knjige sadrži kratak vodič kroz Konvenciju i rad Odbora za uklanjanje diskriminacije žena, probleme i pitanja koja se javljaju pri praktičnoj primjeni ženskih prava te preporuke Odbora za pojedine države o načinu njihovog ukl

diskriminacija obitava u stereotipima

    Članak 5. Konvencije obvezuje vlade na uklanjanje stereotipa o ulogama muškaraca i žena te potrebu izmjene ustaljenih obrazaca ponašanja muškaraca i žena, koji se još uvijek temelje na predrasudama i ideji o nadređenosti muškaraca, odnosno podređenosti žena ugrađenih u stereotipe društvene i kulturne običaje i prakse. Stereotipi se repliciraju najsnažnije u obitelji i podjeli uloga u obitelji te odgoju djece – a to je stereotip o majci odgojiteljici i ocu hranitelju obitelji.
    Članak 11. odnosi se na sprječavanje diskriminacije žena na osnovi braka i majčinstva, a njime je zabranjeno davanje otkaza zbog trudnoće ili majčinskih dopusta kao i diskriminacija pri otpuštanju s posla zbog bračnog stanja.
    Članak 16. govori o uklanjanju diskriminacije u braku i obitelji, jer tradicija, običaji i religija često smještaju žene u neravnopravan položaj i njihove uloge vezuju isključivo uz uloge majki. Uključuje također pravo na slobodno odlučivanje o broju i razmaku između rađanja djece, pravo na izbor prezimena, zanimanja, pravo vlasništva i nasljeđivanja. Ženske udruge slijedeći CEDAW uporno upozoravaju i na pravo na slobodan, dostupan i besplatan pobačaj

anjanja. Drugi dio knjige, i za poznavatelje Konvencije najzanimljivi dio, odnosi se na viđenje primjene Konvencije u Hrvatskoj iz raznih kutova gledanja najznačajnijih predstavnica institucija i nevladinih udruga za promicanje i zaštitu prava žena. U trećem dijelu u cijelosti su predstavljeni prijevodi Konvencije i Fakultativnog protokola, temeljni propisi hrvatske zakonodavne i izvršne vlasti te primjerice javnosti gotovo nepoznati Zakon o ravnopravnosti spolova, kao i Nacionalno izvješće o provedbi ciljeva Milenijske deklaracije.
Konvencija čijeg službenog prijevoda na hrvatski jezik još uvijek nema, sadrži definiciju prema kojoj je diskriminacija »svaka razlika, isključenje ili ograničenje na osnovi spola, kojem je svrha ili posljedica da ženama ugrozi ili onemogući priznanje, uživanje ili korištenje ljudskih prava i osnovnih sloboda«. Definicija prema tome uključuje teže uočljivu neizravnu diskriminaciju žena – koja se otkriva tek pomoću pokazatelja, statistika i analiza, što je pak druga strana medalje svih problema s kojima se suočavaju žene u provedbi Konvencije ali i drugih pravnih akata. Da se u tome ipak donekle uspjelo vidljivo je iz prošlogodišnjeg Nacionalnog izvješća Vlade RH o provedbi Milenijske deklaracije, gdje se uz ostalo obrađuju stanja i trendovi u Hrvatskoj na temelju mjernih pokazatelja. Statistički podaci ukazuju na to da ne postoji spolni raskorak s obzirom na pristup dostupnosti obrazovanja, no i dalje se uočavaju razlike koje postoje u odabiru srednjih škola i fakulteta, što reflektira još uvijek podjelu rada na muška i ženska zanimanja. Isto tako kristalno je jasno čak i površnim pregledom udžbenika da Hrvatska u nastavne planove i programe nije uvela rodno osjetljivo obrazovanje da bi se uklonili spolni stereotipi, niti provela edukaciju odgajatelja i nastavnika u smjeru promicanja ravnopravnosti spolova.

samo 14 gradonačelnica
Što se tiče područja rada i zapošljavanja žena, pokazalo se da su one koncentrirane u slabije plaćenim djelatnostima. One čine većinu u tekstilnoj industriji, ugostiteljstvu i trgovačkim uslugama i obrazovanju. Stopa zaposlenosti žena od 37,1 posto znatno je niža od stope zaposlenosti muškaraca koja se kreće oko 50,7 posto, a da ne govorimo da žene čine gotovo 60 posto nezaposlenih u Hrvatskoj. Politička participacija žena također nije zadovoljavajuća iako se ipak od prvih izbora do danas broj žena u parlamentu popeo na oko 22 posto, dok je u tijelima vlasti na lokalnoj razini njihov udio katastrofalan. Tek ilustracije radi uz to valja spomenuti da imamo samo 14 gradonačelnica u zemlji. Da Konvencija ne bi ostala samo slovo na papiru, dodatno je osigurana još jednim međunarodnopravnim instrumentom koji jača nadzorne mehanizme CEDAW-a. Donošenjem Fakultativnog protokola Odboru se omogućuje pokretanje istražnog postupka, ukoliko se radi o sustavnom ili teškom kršenju ljudskih prava ili pak nadzor nad zaštitom prava iz Konvencije. Zahvaljujući upornoj ženskoj inicijativi, posebno onoj iz nevladinog sektora, napredak je uočljiv, a načelo ravnopravnosti spolova postalo je jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, no promjene na svojoj koži žene presporo osjećaju. Ravnopravnost spolova kaže Gordana Sobol, znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, što znači jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. No, sudeći prema Milenijskom izvješću, to još uvijek, osim u formalnom smislu, nije tako. Do 2015. godine potrebno je provesti najvažnije milenijske podciljeve, primjerice toliko najavljivanu reformu školstva, »povećanje sudjelovanje žena u procesu donošenja političkih odluka, ekonomsko osnaživanje žena, suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama, unapređenje vođenja statističkih podataka, jačanje medijske podrške ravnopravnosti spolova, usklađivanje privatnog i profesionalnog života, osnaživanje institucionalnih mehanizama i jačanje civilnog društva«, navodi Helena Štimac Radin. Značenje CEDAW-a je i u tome da je Hrvatska kao njegova potpisnica, želi li postati dijelom Europske unije, naprosto obvezna praktično primijeniti i »poduzeti sve prikladne mjere kako bi eliminirala postojeće zakone, propise, običaje i prakse koji predstavljaju diskriminaciju žena«. U svakom slučaju prva knjiga Biblioteke ONA potvrđuje nužnost i važnost suradnje državnih institucija i civilnog društva te ostavlja za sobom nestrpljivo iščekivanje budućih projekata.