Novi list on line..

Datum objave: 30.10.2004 Rubrika: Pogled

VESNA KESIĆ, NOVINARKA, SOCIOLOGINJA, SAVJETNICA ZA MEDIJE U UREDU PRAVOBRANITELJICE ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA

feminizam elitna pozicija

U ženskoj populaciji postoje različite političke opcije, nitko ne očekuje da žene budu jednoumne, niti da su sve feministkinje. Feminizam je u tom smislu ipak elitna pozicija i bilo bi nerealno očekivati da ga podržava ogromna većina žena. Ali je poželjno da što veći broj muškaraca i žena shvati da su argumenti feminističke politike vrlo racionalni, a političke platforme primjenjive i ostvarive, te da je sudjelovanje žena u donošenju političkih odluka njihovo političko pravo koje feministička pozicija mora zagovarati, bez obzira na ideologiju

razgovarao neven šantić

Vesna Kesić, novinarka i dugogodišnja aktivistica ženskih mirovnih i medijskih nevladinih organizacija, odnedavno je savjetnica za medije u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Razgovaramo o mjestu i ulozi žena u Hrvatskoj, pogotovo nakon donošenja Zakona o ravnopravnosti spolova.

uhljebljenje od 5.000 kuna?
Za mnoge je bilo iznenađenje da je dojučerašnja društveno proskribirana »vještica iz Rija« postala jedan od »stupića« na kojem počiva hrvatska država i društvo. Zašto?
    – Zato što je neophodno. Javile su se neke dileme, čak i jedan tekst u Večernjaku, koji su pokušavali sugerirati da odlazak dugogodišnjih aktivista i aktivistica u državnu službu znači neku vrstu izdaje civilnog sektora ili pokušaj uhljebljenja. Moš' mislit' o kakvom se uhljebljenju radi s plaćom od 5.000 kuna za preko 20 godina radnog staža, magisterij, dugogodišnji stručan i aktivistički rad upravo na području rodne ravnopravnosti. Ako unutar državnih institucija uspiješ dobiti nešto što godinama zagovaraš i zalažeš se, a ured Pravobraniteljice kao i Zakon o ravnopravnosti spolova, između ostaloga su i proizvod dugogodišnjeg nastojanja i ženskih organizacija, onda je i obaveza nas koje smo to zahtijevale da sada pokušamo od tih institucija napraviti najbolje što se može, da budu korisne, funkcionalne i odgovorne. Uostalom i sama pravobraniteljica, Gordana Lukač Koritnik dolazi iz nevladinog sektora gdje je stjecala znanja i iskustva o međunarodnim mehanizmima za uspostavu ravnopravnosti spolova. Sabor ju je 2003. imenovao na prijedlog Ženske mreže Hrvatske. Po prvi puta na tako visoku dužnost došla je stručna osoba s civilne scene. U skandinavskim zemljama je to ustaljena praksa, jer garantira predanost i neovisnost dužnosnika.

austrougarski mamut
Kako je raditi u državnoj službi?
    – Da je lako, nije. Nisam baš navikla na uredski stil rada, striktnu hijerarhiju, propisana ograničenja, ograničene ovlasti itd. Kod nas su administracija, uprava, pravosuđe i sve ostalo u vezi s državom još uvijek mamut s »austrougarskim stilom rada«, kako to zove jedna moja kolegica. S ove pozicije jako dobro uviđam kako je reforma državne i javne uprave jedan od prioriteta ove zemlje. Ali nije dovoljno donijeti nove »europeizirane« zakone. Trebat će mijenjati mentalitete i stil rada, educirati dužnosnike i službenike o tome kako se u modernoj upravi najbolje komunicira, koriste resursi i stručnost, stvaraju timovi, partnerski odnosi, povjerenje, kakvom organizacijom posla se postiže najveća efikasnost itd. S druge strane, jako me veseli posao u uredu Pravobraniteljice. Konačno, sve ono što smo radile posljednjih petnaestak godina, sada radimo s institucionalnim zaleđem. I nadam se da će donijeti rezultate
    Što je svrha Ureda, koliko može odigrati svoju ulogu?
    – Pravobraniteljica je nezavisno tijelo, ustanova sui generis i doista se ne mora konformirati s dnevnopolitičkim zahtjevima, niti bilo kojom političkom opcijom, može samostalno profilirati svoju politiku djelovanja. Dakako u okvirima zakona, prema kojem, kao i prema grupama i osobama koje trpe rodnu diskriminaciju ima najveću odgovornost. Jednom godišnje podnosi izvješće Saboru koje on može prihvatiti ili ne prihvatiti. No, situacija u kojoj Sabor ne bi prihvatio to izvješće -– dakako uz preduvjet da ured dobro radi -– bila bi, po mom mišljenju, krajnje problematična. To bi značilo da je u Saboru došlo do dominacije zastupnika koji ne prihvaćaju rodnu ravnopravnost kao dio političkog i socijalnog programa ove države. Glavna je ovlast Pravobraniteljice da nadgleda provođenje zakona i, utoliko, da doprinese uspostavi stvarne ravnopravnosti u svim sferama života. Naš krovni zakon je Zakon o ravnopravnosti spolova, no tu je i Zakon o istospolnim zajednicama, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a odredbe o ravnopravnosti nalaze se i u drugim zakonima, radnom, obiteljskom, medijskom. S vremenom će s tim zakonom trebati uskladiti svu legislativu. Zakon je sam po sebi dosta dobro adresirao sve probleme i sve sfere u kojima je potrebno ostvariti ravnopravnost spolova, ukinuti diskriminaciju itd. Međutim, nije dovršen u smislu mogućnosti implementacije i intervencije.

nismo direktna pomoć
Javljaju li se ljudi?
    – Da, svakim danom sve više. Međutim, treba voditi računa o tome da institucija Pravobraniteljice ne može djelovati isključivo kao direktna pomoć ženama ili muškarcima koji su doživjeli diskriminaciju. Jednim dijelom Ured može biti i ono što se zove izravni servis, davati pravne savjete i tome slično, ali ipak primarno treba nadgledati jesu li u nekom slučaju državne ustanove i službe, poput policije, centara za socijalni rad, trgovačka društva, ili medijske kuće u vlasništvu države, ali i druge pravne i fizičke osobe prekršile Zakon o ravnopravnosti spolova ili odredbe drugih zakona koji se odnose na ravnopravnost.
    Dolazi li doista do promjene percepcije žene u hrvatskom društvu?
    – Rekla bih da se, unatoč svim dokazima o suprotnome, percepcija ipak mijenja, ali stvarni status žena vrlo polako. U ekonomskoj sferi se izrazito pogoršava, ženska nezaposlenost je u velikom porastu. Zakonski okvir, nekoliko novih ustanova i uredi koji su osnovani, kao i postojeća vrlo jaka civilna mreža ženskih organizacija, sve je to u ovom trenutku relativno dobra osnova za javno djelovanje na uspostavljanju stvarne ravnopravnosti. No, svjesni smo da kulturalne i mentalitetske prepreke opstaju i da, čak i kad postoje politički i pravni okvir, izostaje politička volja, pa i vidljiva i skrivena diskriminacija. Diskriminacija se može pojaviti u samom stilu komuniciranja, u naizgled bezazlenom pričanju seksističkih viceva, u načinu na koji se šef obraća podređenom muškarcu, a na koji podređenoj ženi. Ili kako intelektualci u javnosti govore o ženama, a kako o muškarcima. U privatnoj sferi zadržana je patrijarhalna raspodjela uloga na muške i ženske, pa žene i dan danas u 90 posto obitelji obavljaju gotovo sve kućanske poslove, odnosno snose najveći dio odgovornosti za brigu o djeci, o starijim članovima obitelji, pa i o muževljevim košuljama. No, promjene su definitivno vidljive, pogotovo u urbanim sredinama. Ali možemo samo pretpostavljati što se događa u ruralnim sredinama koje nismo ni zagrebli kada je u pitanju ravnopravnost spolova.

folklor macho vizure
Je li prijedlog Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, o čemu se ovih dana dosta raspravlja u javnosti, a i Vi ste u tome sudjelovali, napravljen iz macho vizure?
    – Rekla bih da tu čak nije riječ o folkloru macho vizure, već o nametanju je

što je uzrok nasilja

    Koliko mediji idu uz dlaku ili niz dlaku ravnopravnosti spolova?
    – Mediji su kompleksna priča. Napravili su velike iskorake. Bili su među prvima koji su uspjeli shvatiti važnost ravnopravnosti na simboličnoj, to jest gramatičkoj razini: da je važno upotrebljavati muški i ženski rod kad se govori o zaposlenjima, funkcijama, titulama itd. Jer, ako stalno upotrebljavate samo riječ »predsjednik«, negdje duboko u svijesti ljudi ostaje upitno može li i žena postati predsjednica. Novinarke i novinari su također prvi shvatili da se žensko prezime ne smije pretvarati u neki patronimički oblik, pa govoriti Kosorica, Pusićka i tome slično, već da i žene imaju pravo na svoje prezime u izvornom obliku: Pusić, Kosor. Mediji su, također, jako skloni napisima o nasilju nad ženama, pogotovo rado pišu o seksualnom nasilju, ali rijetko ulaze u analizu uzroka obiteljskog nasilja ili seksualnog nasilja muškaraca nad ženama.

    ravnopravnost – političko pitanje par excellence

    Ima li nešto što nije »idilično« u odnosu medija prema rodnom pitanju?
    – Druga razina problema je pitanje sankcija nad medijima ukoliko su seksistički, ne tretiraju ravnopravno muškarce i žene, ne stvaraju atmosferu i svijest o potrebi ravnopravnosti spolova i pravima žena. Nedavno sam zamolila za stručno mišljenje savjetnika za medije iz Ministarstva kulture koje je nadležno za medije. U Zakonu o medijima nalaze se odredbe o ravnopravnosti spolova, ali što da radimo kad mediji ne poštuju zakone, ne odgovaraju na primjedbe, upozorenja, upite iz Ureda pravobraniteljice itd. Čovjek mi je odgovorio da ne smijemo dirati u medije, jer je to političko pitanje, te – što će reći Europa? On apsolutno ne razumije da je ravnopravnost spolova također političko pitanje par excellence i da Europa i o tome ima što reći. Kad je riječ o ravnopravnosti spolova i slobodi medija, ta dva prava mogu, naizgled, doći u konflikt. Mediji imaju pravo na »neovisnost« koja u njihovoj interpretaciji ponekad znači i pravo na seksizam, diskriminaciju, erotizaciju nasilja, eksploataciju ženskog tijela u komercijalne svrhe, itd. No, mislim da postoji vrlo jednostavno rješenje: mediji trebaju biti akteri u uspostavljanju kulture ljudskih prava, pa tako i ženskih, a ne tek kvazi nezavisni »izvjestitelji«.

    autoironična severina

    Severinin spot »Hrvatica« je jednostavan, ali nije jednodimenzionalan. Doživljavam ga kao Severininu sposobnost da bude autoironična, na neki način čak i subverzivna prema onome što se doživljava kao izvorni milje Seve nacionale, to jest da je ona feminina i senzualna, a ipak »djevojka sa sela« koja »viruje u te/njega« – hrvatskog muškarca s prosječno stereotipnim erotskim ukusom, i ne ide bez njega niti u crkvu Boga moliti. Utoliko je njezin novi spot emancipatorski odmak od sebe same. Nisam sigurna da će njime bit zadovoljan don Anto Baković, barem deklarativno. U cijeloj raspravi oko njenog navodnog političkog napada na Edu Maajku, meni je ipak veći skandal to što je Edo Maajka pristao biti promotorom T-coma, a na površinu je isplivao s vrednotama koje bi trebale biti itekako kritične prema globalizacijskom kapitalu i estetici T-coma, koji nas, usput, još i beskrupulozno vara i potkrada.

dnog ideološkog, konzervativnog i patrijarhalnog obrasca kojeg zahtijeva Katolička crkva, a vladajuća politika te zahtjeve ispunjava jer ju na to obvezuju ugovori sa Svetom Stolicom koji snažno narušavaju suverenitet laičke države. Usput rečeno, u Europi takove ugovore imaju još jedino Malta i Poljska. Ranijom verzijom prijedloga tog zakona pokušalo se ukinuti pravo žena koje ne žive u heteroseksualnoj zajednici na medicinski pomognutu oplodnju. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Vladin ured za ravnopravnost, kao i mnoge udruge usprotivili su se takvom rješenju, jer je ono u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, koji proskribira diskriminaciju s obzirom na obiteljski i bračni status. Djelomično su prihvaćene naše primjedbe, pa su takove žene vraćene u Zakon, ali s ograničenjima. Izvan zakona, međutim, ostale su homoseksualne zajednice i pojedinci, što je apsurdno, jer su homoseksualne zajednice ozakonjene, a homoseksualnost i prava homoseksualnih osoba prihvaćeni su u cijelom normalnom svijetu. Osim toga, ovakav će zakon biti vrlo teško provoditi, jer je neke vrste umjetne oplodnje moguće obaviti i izvan zdravstvenih ustanova koje kontrolira država, postoji Internet ponuda koju nitko ne može spriječiti ni kontrolirati itd. Guranjem ljudi izvan zakona država samoj sebi čini ogromne probleme.

kosor – bez apriorne podrške
Mediji pažljivo prate kandidaturu Jadranke Kosor za predsjednicu države koja je unijela razdor u žensku mrežu. Prijeti li joj raspad?
    – Nažalost, čini se da je tako. Iz Ženske mreže Hrvatske, uz puno medijske pompe izašle su B.a.B.e. jedna od najjačih ženskih grupa i to zbog podrške koju su ŽMH, ili njena koordinatorica Bojana Genov navodno dale Jadranki Kosor kao kandidatkinji za predsjednicu države. I površnim pregledom press clipppinga evidentno je da ni Ženska mreža Hrvatske ni Bojana Genov nisu dale nikakvu apriornu podršku Jadranki Kosor, u stvari tu podršku je obznanila ona sama. No Bojana Genov i ŽMH bile su prisiljene na niz demantija nečeg što se nije niti dogodilo i to zbog vrlo agresivnih istupa članica BaBa o toj navodnoj podršci. Istodobno i same BaBe su davale niz kontroverznih izjava i odaslale mixed message o tome kakvu potporu one daju Jadranki Kosor. I tako je narušen ugled i kredibilitet jedne mreže koja je građena godinama, uz mnogo napora i koja je, sa svojih pedesetak organizacija najjača mreža civilnog društva u Hrvatskoj. I to na jednom prilično banalnom pitanju: Što uraditi u situaciji u kojoj je kandidatkinja za predsjednicu države žena koja ne zagovara identične vrijednosti koje zagovara jedna feministička mreža, ali ima pozitivni odnos prema ženskom pitanju.
    Postoji li načelan stav koji daje odgovor na to pitanje?
    – Kad god se o tome ranije raspravljalo, a i drugdje u svijetu, postoji gotovo konsenzus da svaki izlazak žena u politiku i njihovo moguće pozicioniranje na visoke državne dužnosti prihvaćamo i pozdravljamo. No, to ne znači i bezrezervnu podršku svakoj ženi u politici za bilo kakvu politiku. Moramo računati s time da i u ženskoj populaciji postoje različite političke opcije, nitko ne očekuje da žene budu jednoumne, niti da su sve feministkinje. Feminizam je u tom smislu ipak elitna pozicija i bilo bi nerealno očekivati da ga podržava ogromna većina žena. Ali je poželjno da što veći broj muškaraca i žena shvati da su argumenti feminističke politike vrlo racionalni, a političke platforme primjenjive i ostvarive, te da je sudjelovanje žena u donošenju političkih odluka njihovo političko pravo koje feministička pozicija mora zagovarati, bez obzira na ideologiju.