JOŠ O POKUŠAJU DIJELJENJA LETAKA U ZAGREBAČKIM ŠKOLAMA

I nevladine udruge moraju
postupati po propisima

Molim Vas da u skladu sa Zakonom o javnom informiranju objavite sljedeći tekst, kao odgovor na napise u medijima, i u SD, o pokušaju dijeljenja letaka nevladinih udruga Ženska mreža, Iskorak i Kontra učenicima VII. gimnazije u Zagrebu dana 23. ožujka 2005.
Dana 23. ožujka gospođa Bojana Genov iz Ženske mreže ušla je u školu, legitimirana, s obrazloženjem da treba tajništvo škole, a zapravo je htjela dijeliti po školi podloške za miševe i plakate. Lijepo sam joj i uljudno rekla, ako nema odobrenje, da to ne može raditi.
Ispred škole bila je grupa od 20-ak ljudi, a među njima i jedna novinarka. Našoj učenici u prolazu su dali punu vreću tih podložaka s namjerom da ih dijeli po školi. I gle, novinara se toliko nakupilo da su svi nahrupili u školu gurajući portirku, da oni imaju pravo ući u školu jer je to javna ustanova, prijeteći da će pisati svašta.
Briga mene što ćete napisati, ali u školu nećete, nakon čega je pozvana policija.
Zašto baš pred našu školu, od 60 srednjih škola u Zagrebu?
Zašto nasilno?
Mogli su to dijeliti na Trgu bana Jelačića ili bilo gdje drugdje. Zar roditelje i učenike, a i nas profesore, ta grupa ljudi smatra imbecilima?
Otkud im pravo da odgajaju tuđu djecu, neka rode i odgajaju kako hoće. Svaki naš učenik je i pametniji i obrazovaniji od njih.
S obzirom da nevladine udruge moraju postupati po propisanim i usvojenim programima, to postoji mogućnost prijave za nasilno ponašanje i zloporabu svoga statusa.
Što se tiče remećenja javnog reda i mira, ja nisam došla ni u čiju kuću, ni pred čija vrata stvarati red. Usput, današnjim danom, 24. ožujkom, vrlo sam ponosna potporom roditelja.
Preporučam gospođi Genov, koja je bila najbučnija, da izradi jedan program i ponudi nezaposlenima. Kako za vrijeme radnog vremena netko može dijeliti podmetače?
Otkud novac za vrijeme i podmetače?
Draga moja gospođo, ljudi kad su bolesni kašlju i to se čuje, a u Vašim postupcima ima kašlja, zar ne? Nešto Vas iznutra muči. Pustite druge na miru.
I novinare želim upitati, smijem li ja njihovom glavnom uredniku upasti u ured s traženjem da piše ono što ja mislim. To misle samo oni koji nemaju osobitog obrazovanja i kulture, pa ni kućnog odgoja.

Ljilja VOKIĆ, ZAGREB


© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2005.