B.a.B.e. u ulozi rezonatora stranačkih poruka

Pojava Sanje Sarnavke u jednom od izbornih stožera napokon je razjasnila raskol u Ženskoj mreži i tranziciju udruge B.a.B.e. iz civilnog sektora u prostor političkog angažmana

LIDIJA VNUK

Kad sam već pomislila da me u vezi s tekućom izbornom kampanjom ništa ne može iznenaditi, pročitala sam u Glasu Slavonije, a potom i u Globusu da se u noći prebrojavanja glasova u izbornom stožeru Stipe Mesića uz mnoge navijače zatekla i Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e.
Sama po sebi bila bila bi to vijest minorne važnosti da nam ne kazuje kako su načela i politika te udruge nakon studenog prošle godine, kada su B.a.B.e. izašle iz Ženske mreže, izvele gotovo neviđen salto mortale.
Naime, B.a.B.e. su tada javnosti podmetnule glasinu, trač, maglovitu sumnju ili pretpostavku da je čelnica Ženske mreže obećala podršku Jadranki Kosor i iskoristile je kao izliku da napuste Mrežu.
Izlazak su obrazložile konsternacijom zbog navodne izdaje načela civilnog društva, u kojem, prema mišljenju udruge B.a.B.e., nevladine udruge nikada i ni u kojem slučaju ne smiju podržati stranke ili kandidate.
Računajući da će javnost zaboraviti kako su kao deklarirane feministkinje i same pozdravile kandidaturu jedne žene, odjednom su osule vrlo političarsku paljbu po Jadranki Kosor kao konzervativnoj političarki, no sve vrijeme punih usta i novinskih stupaca o načelima nezavisnosti i promatračkoj ulozi udruga, te vlastitom nestranačkom statusu i čistoći.
Te i takve B.a.B.e., zastupane svojom predsjednicom, u noći očekivanja pobjedničkog prebrojavanja glasova zatičemo u izbornom stožeru jednog od kandidata!
U svojoj prepisci sa Sanjom Sarnavkom na stranicama ovoga lista, priču o naizgled ničim izazvanom bijegu B.a.B.a. iz Ženske mreže tada sam smjestila u žanr komedije zabune. Sada mi se čini da zabune nije bilo, i rekla bih da su B.a.B.e. tada ispravljale svoju feminističku brzopletost, a kad se Stjepan Mesić odrekao oslonca na građane i postao kandidatom skupa stranaka preuzele su, čini se, ulogu rezonatora stranačkih poruka.
Činjenica da je udruga B.a.B.e. produciranjem svoje čelnice u izbornom stožeru iza bedema zaštitara podržala jednog od kandidata demantira sve što su o toj temi rekle, a priču o ulozi te udruge na predsjedničkim izborima smješta u žanr groteske.
Groteskno je što su u svom lobističkom žaru B.a.B.e. posve zanemarile neke od zajedničkih nazivnika gotovo svih oblika feminizma, među kojima i onaj o sestrinstvu i podržavanju »zločestih djevojaka«, te da otvoreno i bez imalo feminističke kritičnosti podržavaju kandidata koji svoju suparnicu naziva dobrom ženskom i pred licem desničarski uspaljenog dijela biračkog tijela nastoji diskvalificirati seksizmima i neumjesnim pitanjima poput onoga gdje je bila za vrijeme rata.
Za razliku od B.a.B.a., sudeći prema pitanjima koje u Vjesniku od 10. siječnja Ženska mreža postavlja predsjedničkim kandidatima, od B.a.B.a. zbog navodne korumpiranosti napuštene ženske nevladine organizacije smatraju da kandidati tek trebaju zaslužiti njihovu podršku.
Jezgrovitim prigovorom kandidatu zbog posezanja za seksističkim uvredama suparnici i isticanjem apsurdnosti njene najave raspisivanja referenduma o pitanju prava žene na izbor kada je ono već regulirano važećim međunarodnim dokumentima,
Ženska mreža prema njima zauzima ekvidistancu i traži njihovo izričito očitovanje kako bi javnost doznala kako će budući predsjednik utjecati na položaj žena. Jednaku udaljenost od oboje kandidata svjedoči i provokativnim upitom zašto se nisu odazvali pozivu da kao visoki državni službenici izvrše dužnost promicanja Konvencije o uklanjanju diskriminacije žena.
Ništa od toga neće im, dakako, osigurati mjesto ni u jednom od izbornih stožera.
Bilo kako bilo, pojava Sanje Sarnavke u jednom od izbornih stožera napokon je razjasnila raskol u Ženskoj mreži i tranziciju udruge B.a.B.e. iz civilnog sektora u prostor političkog angažmana.
Autorica je ekonomistica iz Osijeka.