Zlatna kraljica, naša Janica, izabrana je za najbolju športašicu
svijeta. U njezinim je rukama zasjao Laureausov kipić. Time je mala
Hrvatska opet postala top tema na globusu, ali što je najvažnije, opet
se potvrdilo da se do uspjeha na bilo kojem području ne može uspjeti
bez potpore obitelji, onih najmilijih. Unatoč i usprkos onima koji
misle i rade drukčije.
U susjedstvu smo dobili novoga prijatelja, neovisnu Crnu Goru. To
raduje svakoga slobodoljubivoga čovjeka, ali ne i one koji i dalje, na
početku XXI. stoljeća, žele dominirati svojim manjinama. Svaki narod
ima pravo na svoj izbor i neovisnost, pa tako i Crnogorci.
Jugonostalgičari obnavljaju kult “Titove štafete”. Išla je od Kumrovca
do “Kuće cvijeća” u Beogradu, da bi bila uručena njegovoj posljednjoj
ženi Jovanki Broz-Budisavljević. Cijeli taj jadni show izveli su mali
ljudi, do groba odani “Titovoj ideji”, kako sami za sebe kažu.
Kontroverznom piscu i jugonostalgičaru Predragu Matvejeviću mostarsko
je Sveučilište Džemal Bijedić dodijelilo počasni doktorat za
“afirmaciju ljudskih sloboda, tolerancije i zaštite ljudskih prava”.
Rektor Fuad Ćatović je rekao da se to priznanje dodjeljuje Matvejeviću
zbog njegovih “europskih opredjeljenja”. Nitko iz ovoga bošnjačkoga
Sveučilišta nije “uzeo u obzir” Predragovu izraženu nesnošljivost prema
svima onima koji misle drukčije. Iako već podugo živi u “Evropi”,
njegovi su pogledi ostali čvrsto omeđeni jugobalkanskim ogradama.
Dok su mostarski Bošnjaci dodjelivali počasni doktorat, članovi HAZU u
svoje odabrano društvo nisu primili također kontroverznoga
intelektualca Miroslava Radmana, ponajprije zbog toga što u
“najrazličijim oblicima vrijeđa RH”, kako je tom prigodom rekao
Zvonimir Devide. U Radmanovu obranu odmah su se uključili njegovi
istomišljenici akademici s obrazloženjem da napad na Hrvatsku nije
bitan i da je nebitno ako je akademik bahat. Ni sam Radman nije ostao
dostojanstven, kako dolikuje nekomu tko želi postati akademik. Morao je
ostati snažan i prihvatiti činjenicu da je najteže biti priznat i
prihvaćen u vlastitoj kući, vlastitome selu.
Policija je u Sotinu pokraj Vukovara uhitila dvojicu od 17 optuženih za
počinjene ratne zločine tijekom okupacije ovoga mjesta 1991. godine.
Uhićeni su Milan Bjedov (54) i Živko Opačić (52) i pritvoreni u
osječkom zatvoru. Ostalih 15 optuženika uživa blagodati slobode preko
Dunava, u Srbiji. Svi optuženi su “mučili, zlostavljali i ubijali
civile hrvatske nacionalnosti”, odvozili u nepoznatom smjeru, a 35
Sotinjana još se nalazi na popisu nestalih. U tekstu optužnice spominje
se i tjeranje sotinskih Hrvata na prisilni rad i pljačkanje njihove
imovine, a kao znak raspoznavanja na rukavu su morali nositi bijele
trake.
Militantna protuhrvatska i jugonostalgičarska Ženska mreža Hrvatske (i
po nazivu se vidi da nema namjeru izići iz genitiva, čitaj nepostojeće
Jugoslavije) krenula je u konačan obračun protiv Katoličke Crkve. Ove
orjunašice u moderniziranom obliku uputile su prijeteće pismo svim
najglavnijim polugama hrvatskoga društva, tražeći otkazivanje
međudržavnoga ugovora s Vatikanom, da se Katoličkoj Crkvi zabrani rad u
školama, pravo na mišljenje glede pobačaja i drugih oblika zaštite
obitelji i ljudskoga tijela...
Pretplatite se na Fokus
