Bila je ponoć kad smo se s place uputili
na drugi kraj Trgovačke ulice. Sad je već bilo puno više
djevojaka i momaka. Svatko je uređivao svoj kutak koji će
možda već sutra postati njihovo radno mjesto. Neke su djevojke
postavljale cvijeće u izloge, dok su druge odlučile
jednostavno cijele izloge obložiti u crveni baršun. Živahna
atmosfera dala nam je za pravo da zaključimo kako je Vodnjan
zapravo napravio dobar poslovni potez kojim bi u budućnosti
mogao parirati i zasad neprikosnovenom Amsterdamu
Pišu Bojan ŽIŽOVIĆ i Boris VINCEK
Ilustracija Eduard STRENJA
Ovih se dana u Saboru pa i šire
ponovo pričalo o legalizaciji prostitucije. Zaključak bivše
ministrice pravosuđa jest da činjenično stanje stvari ide
prije morala. Naime, svi koji posjeduju informacije o
prostituciji imaju uvid u kriminal koji se krije iza tog
fenomena. Trgovanje bijelim robljem treba zaustaviti, a jedini
efikasan način je legalizacija prostitucije. Mnogo je
evropskih zemalja koje su se odlučile za taj korak i to s
pozitivnim rezultatima.
Puno se govorilo o tome tko bi bio,
za a tko protiv – konzervativna struja u Saboru bila bi
zasigurno protiv (spominju se stranke desnog centra koje bi
zasigurno podržala »Ženska mreža Hrvatske«), ali oni
liberalniji možda bi pokušali progurati taj zakon. Kako god da
bilo sve je još uvijek u pat-poziciji, no potaknuti tom
debatom doznajemo da jedan grad u Hrvatskoj ima razrađen
cijeli plan razvitka legalizacije prostitucije i
liberalizacije seksa. Nismo se iznenadili što je riječ o
istarskom gradu, ali nas je ipak uspjelo začuditi što to nije
Pula, Poreč ili pak Rovinj, već - Vodnjan.
Iz izvora
bliskog gradskoj vlasti došli smo do informacija koje
izazivaju nevjericu, zatim smijeh, no u konačnici su nas
potaknule da cijeli fenomen istražimo do kraja. Grad Vodnjan,
u kojem jednu od čelnih funkcija drži i član DC-a
(Demografskog centra - matične stranke gore spomenute bivše
ministrice), ima već godinama gotov plan, no za objavu
njegovih detalja čeka se »zeleno svjetlo« iz Sabora, odnosno
usvajanje zakona o prostituciji, tj. pravilnika o obavljanju
te djelatnosti. No, dobro čuvana tajna ipak je procurila do
medija.
Naime, prema našim neslužbenim ali pouzdanim
izvorima, grad Vodnjan bit će prvi grad u Hrvatskoj gdje će
prostitucija biti legalna i (pretpostavljamo) unosna privredna
grana. Već je određeno gdje će se nalaziti takozvana »crvena
zona«, na koji će se način regulirati radno vrijeme kupleraja,
kakve će se tematike nuditi kojim klijentima, koliko će ljudi
iz te branše plaćati poreza i prireza.
Prvo što bode u oči
jest zašto baš Vodnjan. Nitko od poznavatelja problema
prostitucije u Hrvatskoj nije nam znao odgovoriti na to
pitanje. Naime, poznato je da je Vodnjan nedavno dobio status
grada, ali mnogima nije poznato da su s tim statusom došli i
problemi. Prostitucija je samo jedan od njih. Stoga je gradska
vlast, prema našem izvoru, odlučila tome stati na kraj i
pripremiti se za skorašnju legalizaciju prostitucije tako što
je osmislila zakonske akte kojima će se urediti poslovanje u
najstarijem zanatu.
Sve je spremno
,
)
Potvrdu informacije o planovima Grada
Vodnjana da postane prvi grad u Hrvatskoj koji će spremno
dočekati legaliziranje prostitucije potražili smo u gradskoj
palači. Portir koji nas je dočekao na vratima rekao je da nije
čuo za vodnjanski plan revitalizacije prostitucije, ali je
naglasio da je on samo na odsluženju civilnog vojnog roka te
da samo otvara i zatvara vrata vijećnice. Kad smo ga zamolili
da nas pusti unutra, civilni je ročnik uzvratio da smo
pogriješili vrata, jer gradska vlast nije na toj adresi. -
Kako gradska vlast nije u gradskoj palači? – bili smo
zbunjeni. - Ne, oni su vam na drugom ulazu – uzvratio je
civil. - A što je ovdje? - Najobičniji kupleraj. Bacili smo
pogled preko njegovog ramena i vidjeli da portir govori
istinu. Crveni salon iza njegovih leđa skrivao je mnoštvo
prekrasnih cura koje su se izležavale na baroknim
ležajevima.
Kupleraj bi uskoro mogao proraditi
- Nema klijenata? – upitali smo portira,
lukavo glumeći da nas ustvari ni ne zanima odgovor na pitanje
o poslovanju kupleraja. - Ma ne, kupleraj još ne radi.
Gazdarica kaže da čeka dozvolu od Grada koju bi trebala dobiti
uskoro. Do vrata je zatim došla i madam koja se nije htjela
predstaviti. Samo nam je rekla da nije dobro što je
informacija procurila, jer je preuranjeno o tome pisati.
Objasnili smo joj da smo informaciju dobili iz povjerljivih
izvora i da je ne možemo zanemariti. Upitali smo je i odakle
su cure u njenom kupleraju, na što je uzvratila da to nije
bitno jer seks ne poznaje granice. Otkrila je i da uskoro
šalje djevojke na specijalizaciju u europske kupleraje, te da
sve skupa potom odlaze u Berlin ne bi li naučile kako to
izgleda na terenu, odnosno »kad ima posla preko štikle«. Madam
nam je na kraju još jednom naglasila da nije dobro što ćemo
pisati o legalizaciji prostitucije, no mi ne odustajemo od te,
priznat ćete, senzacionalne teme. Naš je izvor, sad smo se već
i sami uvjerili, govorio istinu – u Vodnjanu se svi spremaju
na ozakonjenje najstarijeg zanata. Znakovito je i da je
vodnjanska gradska palača nakon obnove dobila novo ruho –
crvenu fasadu. No i dalje nemamo službenu informaciju pa stoga
kucamo na vrata na koja nas je uputio portir. Na malom
prozorčiću pojavljuje se čovjek koji govori da nam nitko od
vladajućih ne želi davati izjave o legalizaciji prostitucije u
najmlađem istarskom gradu. Pitamo se tko im je već uspio
dojaviti da ćemo zakucati na njihova vrata.
Trgovačka crvena ulica
Neuspjeli pokušaj dobivanja službenih
informacija ipak nas nije obeshrabrio. U razgovoru s
Vodnjancima na placi doznajemo da svaku večer glavna ulica
(Trgovačka, op. a.) postaje crvena. Naime, netko je u
lampadine umjesto normalnih žarulja stavio crvene, ispod kojih
se skupljaju cure u kratkim suknjicama i majicama s
darežljivim dekolteom. - Porko boh, se vidi sve – kaže jedan
starosjedilac. Osim cura, mještani kažu i da vide momke koji
uzimaju novac od njih. Pretpostavljamo da nam govore o
svodnicima. Odlučujemo ostati u Vodnjanu ne bismo li se i sami
uvjerili u ono što su ispričali mještani. U 22 sata u
Trgovačkoj ulici međutim nije bilo nikoga. Ni traga
prostitutkama, svodnicima i klijenteli. Već smo skoro bili na
placi kad smo sreli jednu djevojku u kratkoj suknjici. Na sebi
je imala i majicu s dubokim izrezom kroz koji su joj gotovo
ispale grudi. - Koliko? - upitali smo kao da već znamo kako to
sve funkcionira. - Zavisi što tražite. Ako je samo oralno,
onda je jeftinije. - Tražimo kompletnu uslugu. Koliko to dođe?
- Samo trenutak – rekla je djevojka i pozvala momka koji je do
tada stajao u sporednoj mračnoj uličici. Do nas je došao tip u
odijelu i pitao nas odakle smo te tko nas je uputio u Vodnjan.
Odgovore je pažljivo saslušao, a zatim mirno ustvrdio da zna
da smo novinari.
Svodnici postaju menadžeri
- Nije dobro što ćete pisati o prostituciji,
ali meni ne smeta. Mi ništa nelegalno ne radimo – rekao je tip
predstavljajući se kao svodnik. Objasnio nam je da djevojke
još ne pružaju nikakve usluge, jer još uvijek čekaju gradsku
odluku i pravilnik kojim će se urediti tko će gdje ordinirati.
Kaže i da Grad treba odrediti maksimalni broj djevojaka s
kojima pojedini svodnik smije raditi. Upoznao nas je i s
pravilom koji će svodnike zapravo tretirati kao menadžere te
će oni morati plaćati sve dadžbine proistekle iz rada njegovih
djevojaka. Djevojke će moći posao raditi i same ako imaju
registrirani obrt ili firmu, ali će pri dodjeli
najatraktivnijih pozicija ipak prednost imati organizirane
svodničko-prostitucijske firme. Svodnik nam je dopustio i da u
njegovom prisustvu porazgovaramo s njegovom štićenicom.
Upitali smo je odakle dolazi i je li sanjala da će jednog dana
raditi ovaj posao. Prostitutka, umjetničkog imena Marija, kaže
da je iz jednog malog mjestašca iz Istre i da ni u snu nije
mislila da će postati prostitutka. - Ustvari, ja još i nisam
prostitutka, ali uskoro ću to stvarno postati. Nije me strah.
Nema ljepše stvari nego usrećivati ljude, a meni se čini da ću
svojim uslugama upravo to činiti – kaže Marija, koja nam nije
htjela otkriti koliko ima godina. Bila je ponoć kad smo se s
place još jednom uputili na drugi kraj Trgovačke ulice. Sad je
već bilo puno više djevojaka i momaka. Svatko je uređivao svoj
kutak koji će možda već sutra postati njihovo radno mjesto.
Neke su djevojke postavljale cvijeće u izloge, dok su druge
odlučile jednostavno cijele izloge obložiti u crveni baršun.
Živahna atmosfera dala nam je za pravo da zaključimo kako je
Vodnjan zapravo napravio dobar poslovni potez kojim bi u
budućnosti mogao parirati i zasad neprikosnovenom
Amsterdamu.
P. S. - Ako do sada niste shvatili,
cijeli je tekst slana prvoaprilska šala. Svaka sličnost s
istinitim događajima i ljudima je sasvim slučajna i nemoguća.
Jedino je grad Vodnjan istinit. Nalazi se na jugu Istre i ne
zna što ga je snašlo…
Uljanikovi hangari središte
pornografske filmske industrije?
Liberalizacija seksa, osim
legalne prostitucije, Vodnjanu će donijeti i druge
beneficije. U planu razvoja, tvrdi naš izvor, stoji i
mogućnost otvaranja vrata pornografskoj filmskoj
industriji. Idealno mjesto za to bili bi Uljanikovi
hangari, stoji u planu. Velike hale bile bi odlične za
filmske setove, a sam grad Vodnjan kao lokacija za
kostimirane pornografske uratke. Kontaktirane su i neke
veće pornografske filmske kuće, a mi smo razgovarali s
izvršnim producentom Long John Silver Productionsa, koji
se bavi isključivo skupljim pornografskim filmovima, do
sada snimanih u Budimpešti.
- Nakon pada Berlinskog zida svu
smo našu produkciju preselili iz skupocjenih holivudskih
studija u Mađarsku. No ulaskom u Evropsku uniju Mađarska
nam je postala preskupa. Kontaktirali su nas neki čelni
ljudi iz vodnjanske gradske uprave i ponudili nam dva
stara hangara kao idealno mjesto za naš studio. Cijena
koju su ponudili izgledala nam je prihvatljiva, ali
najviše smo se iznenadili fotografijama starog centra
Vodnjana. Naime, pred nama je jedan veliki i ambiciozan
projekt - serija pornofilmova inspirirana djelima
Markiza de Sadea, a Vodnjan kao grad bio bi perfektna
kulisa za te filmove. Zamislite samo masovnu orgiju na
prekrasnom glavnom trgu! Naprosto fantastično!, kazao
nam je producent.
Na pitanje misle li da će za te
filmove morati angažirati i statiste i imaju li u planu
uključiti i lokalno stanovništvo, producent odgovara
potvrdno:
- Naturščike koristimo kad god
možemo. Nadam se da će se mještani Vodnjana dobrovoljno
uključiti u taj naš projekt. Uostalom, od njih ne bismo
tražili ništa što već godinama ne rade, samo što bi to
sada radili pred
kamerama.
|
Svingerski nudistički kamp između
Peroja i Barbarige
Legalizacija prostitucije dovela
bi i do buma seksualnog turizma, no za razliku od
destinacija poput Indonezije gdje glavnu riječ vodi
maloljetnička prostitucija, Grad Vodnjan se odlučio za
»zapadnjački« model - otvaranjem svingerskog nudističkog
kampa. Po svim planovima trebao bi biti smješten između
Peroja i Barbarige, a kompleks bi uključivao i jedan
luksuzni hotel sa svim pratećim sadržajima - od saune do
wellness centra. Kamp bi bio zatvorenog tipa u kojem bi
gosti mogli obavljati sve dnevne radnje, od kupovine do
večere, potpuno nagi. U sklopu kampa nalazio bi se i
dječji vrtić u kojem bi roditelji mogli zbrinuti svoju
djecu i tako se nesputano prepustiti putenoj zabavi.
Kampovi takve vrste postoje u svim većim evropskim
gradovima, a iz njihovog iskustva vidljivo je da su
svingerski gosti uglavnom pristojni ljudi velike
platežne moći - što je za grad Vodnjan, opet, samo
dobro. Po sadašnjim procjenama kamp bi lokalnom
stanovništvu priskrbio još 500 novih sezonskih radnih
mjesta.
|