|
| |
|
|
Koliko su Hrvatice ravnopravne? |
|
|
|
UN-ov Centar za informiranje objavio je da još osam država, među kojima je i Hrvatska ima seksističke zakone, koji de facto omogućavaju diskriminaciju žena. |
|
Doznati
koliki bi se postotak muškaraca želio roditi i živjeti kao žena u
Hrvatskoj bio bi zanimljiv dio odgovora na pitanje postoji li spolna
ravnopravnost u zemlji koja je ženama u socijalizmu osigurala pravo na
rad, u tranziciji im ozbiljno uzdrmala ekonomski status, ali i donijela
pozitivne pomake kroz uspostavu nekih institucionalnih mehanizama.
Hrvatska 13 godina primjenjuje Konvenciju UN-a o uklanjanju svih
oblika diskriminacije prema ženama (CEDAW), a posljednji izvještaj o
njezinoj primjeni izaslanstvo Vlade podnijelo je u siječnju pred
nadležnim Odborom u New Yorku.
Odbor je na temelju izvještaja donio svoje zaključke i preporuke, a Hina je vijest o tome emitirala pod naslovom Odbor UN-a kaže da Hrvatska još ima seksističke zakone parafrazirajući naslov UN-ova Centra za informiranje UN-ov ženski Odbor kaže da osam razmatranih zemalja još uvijek ima seksističke zakone.
UN-ov Centar za informiranje citirao je predsjednicu Odbora Rosario
Manolo koja je brifirala novinare o 32. sjednici CEDAW-a na kojoj su
razmatrana izvještaje osam zemalja (Alžir, Gabon, RH, Italija, Laos,
Paragvaj, Samoa, Turska).
"Nema države za koju bi Odbor mogao reći da je de jure
postigla žensku ravnopravnost", rekla je Manolo u ukupnoj ocjeni za
osam zemalja koje su se našle na dnevnom redu jedne od dviju godišnjih
sjednica Odbora.
"Diskriminatorni zakoni postoje svugdje i nedostaju primjereni
zakoni koji bi štitili žene od kršenja njihovih ljudskih prava ili
učinka neutralnog zakona koji je diskriminirajući prema ženama", rekla
je Manolo od koje je dopisnik Hine, zasad bezuspješno, pokušavao dobiti
pojašnjenja u čemu se to odnosi na Hrvatsku.
Dubravka Šimonović, jedna od 23 stučnjakinje i stručnjaka u Odboru
UN-a kojeg je članica od 2003., izjavila je: "Ako je ocjena tako i
iznešena kako je prenešena u izvacima za novinare, (ona) ne predstavlja
ocjenu Odbora".
Šimonović, koja prema pravilima nije aktivno sudjelovala tijekom
razmatranja izvještaja RH, ali je bila prisutna, kaže da u zaključnim
preporukama Odbor ne navodi "diskriminatorne, odnosno seksističke
zakone za RH".
"Da ih je Odbor uočio, predložio bi njihovu promjenu", ali dodaje
da je "Odbor uočio nedovoljnu primjenu usvojenih zakona na ovom
području kao i same Konvencije".
U ocjeni stanja pojedinačno za svaku zemlju, pa tako i Hrvatsku,
Odbor je, međutim, pohvalio zadnjih godina usvojene antidiskriminatorne
zakone o ravnopravnosti spolova, zaštiti od obiteljskog nasilja,
istospolnim zajednicama, te institucionalne mehanizme kao što su sam
Vladin ured za ravnopravnost spolova (2004.) te Ured pravobraniteljice
za ravnopravnost spolova (2003.).
I predstojnica Vladina ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac
Radin i barem jedna nevladina ženska udruga (NGO), kojih je čak 11
sudjelovalo u izradi alternativnog izvješća podnesenog u New Yorku kako
bi stručnjaci dobili potpuniju sliku o provedbi Konvencije, smatraju da
su zakoni dobar početak, ali nedovoljni za de facto spolnu ravnopravnost.
"Sami zakoni nisu savršeni, niti sam čin njihova donošenja znači da
će se stanje u praksi poboljšati", precizirala je Gordana
Obradović-Dragišić iz Centra za edukaciju i savjetovanje žena (CESI).
Oni "ostaju mrtvo slovo na papiru ako se dosljedno ne provode
zadaće radi kojih su usvojeni", upozorava i Željka Jelavić, osnivačica
Centra za ženske studije.
Primjena zakona i same Konvencije CEDAW središnje je mjesto
Zaključnih preporuka Odbora koji poziva državu da osigura dodatnu obuku
sudaca, pravnika, policije, zdravstvenog osoblja te izdašnije financira
Vladin ured i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova.
RH se poziva i da osigura jednake mogućnosti za žene i muškarce na
tržištu rada, poglavito kad se radi o dobnoj diskriminaciji žena, žena
invalida i pripadnica manjina, preciznije Romkinja, zatim na vođenje
'rodno odvojene' statistike te da prema Zakonu o zaštiti od nasilja u
obitelji skrbi da nasilnik bude suđen i kažnjen, a ženi pružena sva
pravna pomoć.
Na pitanje što u zakonima treba "žurno" mijenjati,
pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač-Koritnik
odgovara da "siromašnima treba omogućiti brz pristup pravdi". Zato
treba ozakoniti "Pružanje besplatne pravne pomoći osobama koje drže da
su im povrijeđena njihova prava" (tako i spolna ravnopravnost) jer sada
imenovanje besplatnog odvjetnika dugo traje.
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji treba mijenjati tako da se
nasilnike kažnjava kazneno što u praksi nije uvijek slučaj, a s time
treba upoznati cijeli pravosudni aparat, upozorava struka u nadi da će
Nacionalna strategija vlade za borbu protiv nasilja u obitelji
(2005.-2007.) poboljšati stanje na što poziva i Odbor UN-a.
Drugo važno područje koje valja ozakoniti je forsiranje većeg
sudjelovanja žena u tijelima izvršne i lokalne vlasti, misli
Lukač-Koritnik koja je i formalno podržala inicijativu za ozakonjenjem
ženskih kvota jer je 51,5 posto ženskog stanovništva u RH u vijećima
gradova i općina zastupljeno sa samo šest posto, a u županijskim
skupštinama s 13 posto.
Tu Incijativu je krajem 2004. predložila Ženska mreža Hrvatske, a
finacirao ju je i Vladin ured za ravnopravnost spolova, no nije ušla u
saborsku proceduru i stranke na lokalnim izborima u svibnju neće biti
obavezne na kandidacijske liste upisati uravnotežen broj muškaraca i
žena.
Štimac Radin smata da i prema postojećem Zakonu o izborima u
jedinice lokalne samouprave ima prostora za pritisak te će podsjetiti
stranke da poštuju Članak 11. toga Zakona koji poziva na kandidiranje
podjednakog broja muškog i ženskog stranačkog članstva.
Odbor CEDAW pozvao je i na poboljšanje statusa Romkinja o kojima je
u New Yorku za RH bilo predstavljeno treće izvješće Europskog centar za
prava Roma (ERRC), no taj su tekst kao neprofesionalan osudili sami
Romi u RH.
Odbor također poziva na uklanjanje stereotipa iz školskih udžbenika kako bi se mijenjala ukorijenjena stajališta o ženama.
Željka Jelavić ističe da je obrazovanje "ključno" za sve pa i za
spolnu ravnopravnost, a iz dugogodišnjeg iskustva u organizaciji
seminara i provođenju projekata za osvješćivanje javnosti o ženskim
pitanjima zaključuje da ministarstvu obrazovanja i ove i prijašnje
vlade nedostaje sluha za inovacije.
O stvarnoj ženskoj egzistenciji i svakodnevnoj borbi dobro govore i
brojke kao što je neisplata 60 posto alimentacija djeci koja nakon
razvoda najčešće ostaju živjeti s majkama ili podataka da su žene 75
posto svih žrtava mobbinga (terora šefova i kolega prema nekom
suradniku na radnome mjestu).
Valja podsjetiti i na sve glasnije neokonzervativne struje čiji se
zahtjevi za zabranom pobačaja ili najnoviji prijedlog izmjene zakona o
medicinski potpomognutoj oplodnji kojim bi se ženama samicama branilo
pravo na umjetnu oplodnju, ne mogu svrstati u antidiskriminatorsku
politiku, smatraju analitičari.
|
|
HINA |
20.02.2005. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
EUR
|
|
7,373540
|
|
|
|
|
|
USD
|
|
5,706633
|
|
|
|
|
|
GBP
|
|
10,864211
|
|
|
|
|
|
CHF
|
|
4,786148
|
|
opširnije |
|
|
|
|
|
CROBEX |
|
1.806,6 |
|
|
|
|
|
|
|
|
VIN |
|
1.735,2 |
|
|
|
|
|
|
|
|
CROEMI |
|
1642.72 |
|
|
|
|
|
|
|
|
CROBIS |
|
102.8559 |
|
|
|
|
|
|
|
|
MIREX |
|
123.9426 |
|
|
|
izvještaj |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Zagreb |
11 |
/ |
21C |
|
Pula |
15 |
/ |
23C |
|
Split |
17 |
/ |
24C |
|
Osijek |
6 |
/ |
22C |
|
|
|
|
|
|
|
opširnije |
|
|
|
|
|
|
|
|