Totalitarizam anti-crkvene kampanje
[ 20.2.2005 ]
Autor: ROBERT ŠRETER

Može li demokracija dovesti do totalitarizma? Povijest dvadesetoga stoljeća jasno pokazuje da je to moguće. Njemački parlament je demokratskom procedurom na vlast doveo totalitarni nacistički sustav koji je kasnije nanio toliko zla cijelom čovječanstvu. Na takav apsurd upozorava papa Ivan Pavao II. u svojoj najnovijoj knjizi pod naslovom: «Sjećanje i identitet» koja će slijedećeg tjedna biti predstavljena u Vatikanu. Papa između ostalog upozorava da je «protuevanđelje vrsta novog totalitarizma, koji se skriva iza izgleda demokracije», kako o novoj papinoj knjizi izvještava dopisnik Večernjeg lista iz Rima Silvije Tomašević. U svojoj analizi suvremene stvarnosti papa izričito optužuje Zapad za nihilizam i upozorava kako bi demokracija mogla postati instrument za zanemarivanje i izbacivanje Božjih zakona iz ljudskog društva.

Paul Spiegel, predsjednik njemačkoga Središnjeg židovskog vijeća kritizirao je Ivana Pavla II. zbog usporedbe pobačaja s holokaustom koju papa donosi u knjizi «Sjećanje i identitet». Židovski čelnik naglašava da ova papina usporedba pokazuje kako Katolička crkva nije shvatila da postoji golema razlika između genocida nad židovskim narodom i onoga što žene čine sa svojim tijelom.

Prošli tjedan su udruga homoseksualaca, udruga lezbijki i Ženska mreža Hrvatske uputile zajednički zahtjev da nadležne državne institucije trenutačno suspendiraju dr. Antu Ćorušića i dr. Zvonimira Šeparovića iz Nacionalnog bioetičkog povjerenstva za medicinu koje je zaduženo za donošenje novoga prijedloga Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Razlog takvog zahtjeva leži u činjenici da su gospoda Ćorošić i Šeparović u javnosti izrekli stavove s kojima se spomenute udruge ne slažu. O čemu se radi? Jednom riječju, obojica su u javnosti iznijeli svoje vjerničke – katoličke stavove što očito predstavlja najveći zločin u očima onih koji smatraju da kršćanska načela i stavove treba izbaciti iz hrvatskoga javnog života. Spomenute udruge prigovaraju dr. Ćorušiću što je izjavio da treba zabraniti donaciju jajnih stanica i spermija, odnosno zabraniti umjetnu oplodnju istospolnim parovima. Dr. Šeparoviću prigovaraju što se usudio javno izreći da pobačaj treba zabraniti, osim kada se radi o slučajevima medicinskih indikacija. Članice i članovi udruga Iskorak, Kontra i Ženske mreže Hrvatske tvrde da stavovi dr. Ćorušića i dr. Šeparovića predstavljaju diskriminaciju pripadnika homoseksualne spolne orijentacije, diskriminaciju žena na području reproduktivnih prava s obzirom na obiteljski status te diskriminaciju u pogledu ženinog prava na raspolaganje vlastitim tijelom.

I židovski čelnik u Njemačkoj Spiegel i predstavnici spomenutih udruga u Hrvatskoj u svojoj borbi protiv kršćanskih načela i vrijednosti zaboravljaju na naravni zakon koji uređuje odnose u ljudskoj zajednici. Može li čovjek slijep od rođenja naslikati pejzaž koji ga okružuje? Jednako tako, mogu li dva muškarca odnosno dvije žene ili jedna žena sama bez muškarca stvoriti novi ljudski život u skladu s naravnim zakonom? Neosporno je da ne mogu. S kojim pravom onda mogu tražiti da im znanost i tehnologija omoguće nešto što je protivno ljudskoj prirodi? Na ulicama naših gradova uočljivi su plakati u sklopu Unicefove akcije «Svako dijete treba obitelj». A obitelj čine muž i žena, odnosno otac i majka te dijete ukoliko ga imaju. Obitelj ne može biti ništa drugo, kao što ni brak ne može biti ništa drugo osim zajednice muškarca i žene.

Zločini nad pripadnicima židovskoga naroda u Drugom svjetskom ratu su mrlja na savjesti čitavog ljudskog roda, ali potpuno je u pravu Ivan Pavao II. kada kaže da su jednaka mrlja i jednaki zločin i nebrojeni pobačaji. Holokaust je bio pogrom nad nedužnim pripadnicima jednoga naroda, a pobačaji su pogrom nad nedužnim pripadnicima ljudskoga roda, bez obzira na rasu, boju kože i spol. Ono pred čim svi pristaše pobačaja uporno zatvaraju oči jest činjenica da začeto dijete nije dio ženinog tijela niti žena ima nad njim ikakvo pravo, a posebno ne pravo odlučivanja o životu i smrti, nego je to novo ljudsko biće koji ima sva prava, pa i ono najveće: pravo na život.

Stoga papa u svojoj knjizi „Sjećanje i identitet“ otvoreno upozorava da parlamenti koji prihvaćaju i donose takve zakone moraju biti svjesni da zloupotrebljavaju svoju vlast i ostaju u otvorenom sukobu s Božjim zakonom. Nadajmo se da će ova najnovija knjiga Ivana Pavla II. biti što prije prevedena i na hrvatski jezik. Možda se nađe i neki dobrotvor koji će biti spreman financirati po jedan primjerak te knjige za sve naše uvažene saborske zastupnike, pogotovo one koji se smatraju vjernicima.

Kako protuevanđelje može biti vrsta novog totalitarizma koji se skriva iza privida demokracije, pokazuje i današnji članak u Jutarnjem listu iz pera Darka Pavičića koji se već godinama svojim člancima dokazuje kao protagonist stvaranja anti-crkvenog ozračja. Ovaj put je kao način napada na Crkvu izabrao tobožnju pobunu novinara Hrvatskoga katoličkog radija. U članku pod bombastičnim naslovom «Bozanić katoličkim novinarima više neće plaćati rad nedjeljom» gospodin Pavičić iznosi niz proizvoljnih insinuacija. Iako smo mu i glasnogovornik zagrebačkoga nadbiskupa i ja osobno opovrgli postojanje nekakvog fantomskog pisma djelatnika HKR-a kardinalu Bozaniću, Pavičić navodi da je «u javnost procurila i priča kako su se honorarni novinari HKR-a pismeno žalili samome predsjedniku HBK, zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, koji je burno reagirao kada je vidio da traže dodatno plaćeni rad nedjeljom». Odgovorno tvrdim, kao ravnatelj i glavni urednik Hrvatskoga katoličkog radija, da nije bilo nikakvog pisma upućenog kardinalu Bozaniću niti ima bilo kakve pobune novinara na HKR-u, kako to gospodin Pavičić pokušava lažno prikazati. Nadalje, gospodin Pavičić u svom članku pokazuje nepoznavanje Zakona o radu jer očito ne razlikuje tko prema tom zakonu mora, a tko ne mora imati kolektivni ugovor, pravilnik o radu ili organiziran sindikat.

Honorarni suradnici na HKR-u primaju svoje honorare u skladu s postojećim zakonima Republike Hrvatske i ne nalaze se ni u kakvom diskriminirajućem položaju u odnosu na svoje kolege u drugim medijima. Pravilnik koji Hrvatska biskupska konferencija upravo priprema za sve svoje institucije, bit će u potpunosti u skladu s hrvatskim radnim zakonodavstvom, što između ostalog znači da će novinari Hrvatskoga katoličkog radija dobiti dodatak na plaću za rad nedjeljom, kako to i propisuje članak 92. Zakona o radu.

Novinar Jutarnjeg lista svjesno izvrće činjenice i iznosi neistine, a sve pod krinkom demokracije i slobode medija. Tko daje pravo gospodinu Pavičiću i njemu sličnima nekažnjeno iznositi takve laži i na takav način ocrnjivati Crkvu u hrvatskoj javnosti? Zašto i s kojim ciljem to čini? Koji će biti slijedeći korak u organiziranom napadu na Crkvu? Odgovor na ta pitanja znaju gospodin Pavičić i oni u Jutarnjem listu i izvan njega koji stoje iza takve prljave anti-crkvene kampanje.