Križ života - Ženska mreža, katolička Crkva

Naslovnica

Crkva

Društvo

Interview

Zoom

Među nama

Glazba

Kultura

Web preporuke

Korisni linkovi

Forum

Impressum

Riječ urednika

O projektu

Arhiv

Živjela sloboda govora!

Digla se Ženska mreža Hrvatske! Na nogama su apologete ili, bolje rečeno, apologetkinje boljeg i sigurnijeg života naših mladih potencijalnih majki i njihove još nerođene djece! Na udaru je, naravno, opet Crkva. I to katolička.

Obraćanjem novinarima, i priopćenjem od 18. svibnja, Ženska mreža obrazložila je svoje zahtjeve u pisanom obliku predsjedniku Hrvatskog Sabora Vladimiru Šeksu i predsjedniku Vlade RH dr. Ivi Sanaderu. Pripadnice Ženske mreže mišljenja su kako Katolička Crkva u RH previše zadire u osobni prostor pojedinca i kako guši svaku slobodu kada se radi o pravima ili pravu svake pojedinačne žene. Crkva je, po njihovim riječima, institucija koja ima povlašteni položaj u državi, koja zadire u svako tijelo, stopira svaki zakon i onemogućuje borbu protiv diskriminacije.

Vjerujem da je u njihovim riječima bilo više ironije negoli realnosti i mislim da one to ipak tako ne misle. Ako pak misle, dužan sam ih demantirati.

Hrvatska je sekularna država

Crkva očito nije povlaštena institucija u državi niti ima neke posebne “ljude” koji bi joj taj povlašteni položaj mogli osigurati. Naša domovina je sekularna država u kojoj su Crkva i država strogo odvojene i niti se Crkva miješa u poslove države, niti se država miješa u poslove Crkve. Usuđujem se reći čak i ovo: da je i doista Katolička crkva u RH u povlaštenom položaju, ni to ne bi moglo nadomjestiti sve one patnje kroz koje je prošla u 45 godina komunističke vladavine. Ali Crkva to ne želi, jer i kroz teža vremena nosila je svoj križ zajedno sa svojim narodom. Da je stvarno povlaštena, onda bi recimo, sve njezine inicijative lako prolazile u Saboru ili na drugim mjestima gdje je te inicijative slala.

Ne znam što su poštovane pripadnice Ženske mreže mislile pod tim da Crkva ulazi u svako tijelo. Možda u dijelove državne hijerarhije, obavještajne krugove, policijske, vojne? Mislim da to nije apostolat Crkve i da to nije njezina zadaća. Crkva je u prvom redu za ljude i radi ljudi. Možda je ta konstatacija reakcija na brigu Crkve za ljudska tijela, primjerice, kod ubijene nerođene djece, kod žena čije tijelo stradava svakim pobačajem...? Ne znam, ili ne shvaćam...

Crkva stopira svaki zakon! Volio bih vidjeti koji je to zakon Crkva stopirala. Ja znam da je ona neke zakone predlagala, ali ti zakoni ili nisu prihvaćeni ili su prihvaćeni pa potom pobijeni na Vrhovnom sudu. Da je Crkva stvarno povlaštena, bili joj se zakoni odbijali? Tko je koga stopirao?

I ono najbolnije u ovoj priči - “Crkva onemogućuje borbu protiv diskriminacije”! Ja osobno ne znam koga je Crkva javno diskriminirala. Možda su se prozvani tu našli homoseksualci koji očito nisu zadovoljni svojim statusom u društvu, no želim naglasiti kako Crkva nikada nije diskriminirala nijednog svog člana ili ne-člana homoseksualne orijentacije. Ona je samo jasno davala do znanja da brak može biti moguć samo između muškarca i žene, jer brak nije sam sebi svrha, nego je početak stvaranja obitelji, po svim zakonima, Božjim i prirodnim. Među homoseksualcima pak, reprodukcije ne može biti. To ne brani Crkva, to je stvar prirode.

Zahtjevi Ženske mreže

Nakon ovih izjava, ženska mreža ide dalje. U zahtjevima koje su poslale predsjednicima Vlade i Sabora traže:

1. RH treba otkazati bilateralne sporazume s Vatikanom koji daju privilegirani status Katoličkoj crkvi i koji su protivni Ustavu RH.

2. Zahtijevamo slobodnu, javnu i sekularnu kvalitetnu edukaciju integriranu u obrazovni sustav u Hrvatskoj i garantiran Ustavom RH.

3. Katolička crkva ne smije održavati vjerski odgoj u bilo kojoj formi u javnim školama u Hrvatskoj. Vjerski odgoj se treba prakticirati u institucijama i prostorijama osiguranim od Crkve.

4. Katolička crkva se ne smije miješati u seksualni odgoj u školama. Javna seksualna edukacija treba uključivati sekularni set vrijednosti kao što je sloboda u definiranju i manifestiranju društvenih i seksualnih veza/odnosa, pomažući mladim ljudima da budu odlučni u odbijanju neželjenog seksa; edukacija o pravima seksualnih i rodnih manjina, o prevenciji spolnih bolesti i reproduktivnom zdravlju te kontroli rađanja.

5. Katolička crkva ne smije zadirati u žensku kontrolu nad vlastitim tijelima - npr. u pristup sigurnoj, slobodnoj kontroli rađanja, abortusu, sterilizaciji, medicinski potpomognutoj oplodnji, životu slobodnom od društvene stigme, niti smije biti privilegirana prilikom širenja mržnje prema seksualnim manjinama.

6. RH treba ukinuti financiranje Katoličke crkve iz državnog proračuna i raspisati crkveni porez, kojim će vjernici prema slobodnom izboru financirati svoje vjerske zajednice.

Zanimljive su ove teze. Na žalost Ženske mreže, neostvarive. U prvom zahtjevu traži se poništavanje svih ugovora s drugom državom, što bi praktički značilo prekid diplomatskih odnosa. Sveta Stolica, koja je među prvima priznala našu samostalnost, koja se itekako na diplomatskom polju borila sa silama svijeta da nas priznaju, čiji je poglavar čak tri puta hodao našom zemljom i iskazao golemu ljubav našemu narodu, tu istu Svetu Stolicu sada se želi izbaciti iz svakog javnog života u RH radeći tako svojevrsnu Crkvu u katakombama.

Drugi zahtjev odnosi se na školstvo. Zar i katoličke škole treba zabraniti, a koje su danas zabranjene samo na Kubi, u Kini i muslimanskim zemljama? Vraćamo li se opet u komunizam? Zar nam je to metoda kojom suzbijamo diskriminaciju istodobno optužujući Crkvu za tu istu diskriminaciju? Zar je suzbijanje diskriminacije oduzimanje prava katoličkoj djeci (u RH je prema posljednjem popisu stanovništva čak 88% katolika) da slobodno slušaju u školama vjeronauk koji ih uči i upoznaje s vjerom? Nitko u Katoličkoj crkvi nema ništa protiv ni da pravoslavna, muslimanska, židovska i druga djeca imaju vjeronauk sukladno njihovim vjerama. Ali je li Katolička crkva pozvana rješavati ta pitanja?

Što se seksualnosti i pobačaja tiče, zar i Crkva nema pravo na svoje učenje i njega javnosti prezentirati kao što svoj stav prezentira i Ženska mreža i svaki pojedinac za sebe? RH je ipak zemlja slobode govora u kojoj svatko može iznijeti svoj stav. Zašto bi i Crkvi bilo zabranjeno progovoriti na način na koji ona shvaća problem i kako ona na to gleda? Da je povlaštena, vjerujem da bi državna politika i odluke išle njoj na ruku, što baš i nije slučaj.

I na kraju svih ovih zahtjeva, traži se jedan koji nema veze s pravima žena ni s pravima “ugroženih seksualnih manjina”. Traži se da se Crkvi ukine pomoć iz državnog proračuna i da se ona financira isključivo iz redova vjernika. Slučajno znam da se Crkva velikom većinom financira od strane svojih vjernika, a samo onaj mali dio dolazi kao pomoć države. Držim da o ovoj stvari trebaju razgovarati oni kojih se to najviše tiče, a to su oni koji su sa Crkvom povezani i u njoj kao vjernici participiraju.

Crkva ima pravo govoriti u društvu

Svaka udruga mora reći i ima pravo na svoje mišljenje, pa tako i Ženska mreža Hrvatske. To joj je ustavom zajamčeno. Briga o ženama je hvalevrijedna i plemenita inicijativa. I to Ženskoj mreži nitko ne osporava. Međutim, traženje da se nekoj instituciji, u ovom slučaju je to Crkva, ukine pravo na slobodu mišljenja, malo je pretendenciozno. Crkva je ipak u cijelom svom poslanju branila pravo čovjeka, bio taj čovjek muškarac ili žena ili još malo nerođeno dijete. Crkva će to poslanje uvijek i ispunjavati, bila ona “povlaštena” ili sapletena u kojekakve “mreže” zabluda.

25.5.2006

piše: Tomislav Stipić
e-mail: tomostip@yahoo.it