<<< Natrag |
Datum objave: 24.3.2005 Rubrika: Kolumne, komentari |
|
|
Ljerka BRATONJA MARTINOVIĆ |
Ljilja Vokić, aktualna ravnateljica
Sedme zagrebačke gimnazije i najosebujnija ministrica u novijoj hrvatskoj
povijesti, opet se našla na udaru. Školu su joj, oslobodi Bože, pohodile
aktivistice nekakvih opskurnih udruga koje zastupaju ženska prava i prava
homoseksualaca, i pokušale gimnazijalcima podijeliti materijale koji
pozivaju na uvođenje seksualne edukacije u škole. Uvjerena pobornica tradicionalnih vrijednosti, reda, rada i discipline, najprije je izbacila aktivistice iz svoje gimnazije, a onda se na njih još lijepo izvikala s vrata. »Odite i radite nešto, ne zujite po dvorištu«, otpravila ih je Ljilja Vokić. Misleći, vjerojatno, pritom da bi se dotične mogle baviti pametnijim poslom nego što je javna rasprava o seksualnom odgoju. A onda se vratila u zgradu i prionula na oduzimanje spornih materijala iz ruku gimnazijalaca. Bivša ministrica prosvjete svojim postupkom nije nikoga iznenadila. Pa ni predstavnice Ženske mreže, Kontre i Iskoraka. Štoviše, one su dobro znale u koju će se školu uputiti, tko će ih tamo, i kako, dočekati. I tu je, zapravo, bit cijele priče. S jedne strane, »cilj« koji su predstavnice ovih udruga odabrale za svoju akciju dovodi u pitanje njihove motive. Jer, njihova namjera, budimo realni, nije bila samo podijeliti srednjoškolcima podloške za miševe s porukom o važnosti seksualnog odgoja u školi, već izazvati incident. I pobuditi pažnju javnosti. Dijeliti letke srednjoškolcima, uostalom, nije pravi način na koji bi trebalo voditi bitku za seksualni odgoj u školi. O tome ne odlučuju oni, nego netko drugi. No, s druge strane, spomenute aktivistice i nisu krive za svoj »podli« čin. Pa zašto se na kraju krajeva ne bi poslužile Ljiljom Vokić da izazovu pažnju javnosti, kad im je tako zahvalna meta već na raspolaganju. Nisu one krive što je hrvatsko školstvo takvo kakvo jest. Ili možda nije? |