  |
 |
| |
|
| <<< Natrag |
Datum objave: 10.4.2005 Rubrika: Mediteran |
|
|
|
|
|
|
 Jubilarni 25. broj feminističkog
časopisa »Kruh & ruže«, kojega izdaje Ženska infoteka iz Zagreba,
posvećen je suvremenom ženskom književnom stvaralaštvu u Hrvatskoj. Uvod u
ovu temu predstavljaju naglasci s panel-diskusije koja je u lipnju prošle
godine održana u zagrebačkoj knjižari »Booksa«, a u kojoj su sudjelovale
Slavica Jakobović Fribec, Nadežda Čačinović, Jasenka Kodrnja, Đurđa
Knežević, Ana Tomić, Sonja Manojlović, Vesna Ćuro Tomić i Darija Žilić.
Kao ilustraciju izdvajamo zanimljivo mišljenje Slavice Jakobović Fribec,
koja kaže da u hrvatskoj književnosti, još od Matoša, opstoji mizogina
linija koja ženu smješta isključivo u kuhinju i spavaću sobu.
Još iz tog vremena provlači se »argument« o traču, brbljanju, o ženama koje se iskazuju kroz brbljavi žanr koji nije društveno relevantan. U velikoj polemici osamdesetih godina, podsjeća Fribec, Igor Mandić je pisanje žena proglasio za kuhinjsku književnost, a prošlogodišnje polemike koje su se vodile na hrvatskoj književnoj sceni samo potvrđuju da smo još uvijek pod udarom jednog muškog lobija koji nastoji smanjiti prostor za žensko pismo. Interesantan je i stav Đurđe Knežević koja smatra da je u književnom smislu opasno uzeti kao polazište vlastitog pisanja feminizam kao takav, jer pisati iz polazišta bilo koje ideologije može i ne mora završiti kao dobra književnost. Naročito je poticajan tekst Vesne Cidilko koja analizira ženska zanimanja i društveno-političku ulogu ulogu žene u novijoj hrvatskoj i srpskoj književnosti. Autorica je analizirala sedam djela srpskih i hrvatskih pisaca objavljenih između 1990. i 1995. godine. Kao primjere s hrvatske strane uzela je Zvonimira Majdaka, Gorana Tribusona, Pavla Pavličića, Borbena Vladovića, Stjepana Tomaša, Dragu Kekanovića i Nedu Mirandu Blažević, a sa srpske Vidosava Stevanovića, Svetislava Basaru, Vasu Pavkovića, Vladimira Pištala i Vladimira Arsenijevića. Na temelju podrobne analize Cidilko zaključuje da se u djelima hrvatskih autora na prvom mjestu nalazi žena kao domaćica i majka. Prošireni oblik ovoga tipa prisutan je kao »luksuzna ženskica« na strani poslovnog i socijalno angažiranog muškarca, a sljedeći su tipovi profesorica koja se zbog djece odriče posla, krojačica, medicinska sestra, tajnica ili uredska službenica, dok je relativno često zastupljeno i bavljenje prostitucijom. U ovim djelima žene su uglavnom politički osviještene, ali je vrlo rijetko njihovo političko djelovanje. U knjigama srpskih pisaca žene su majke i supruge, seljanke, konobarice, stenografkinje, domaćice, radnice i blagajnice, ali i liječnice, poslovne žene, prevoditeljice, znanstvenice, mlade intelektualke i – uspješne dilerice! U djelima srpskih autora ženski likovi u pravilu nisu politički osviješteni, a nemaju ni odgovarajućeg aktivnog političkog utjecaja. Na kraju Cidilko konstatira da je i u srpskoj i u hrvatskoj književnosti žena u prvom redu predstavljena kao supruga i majka, a u politici nema što tražiti. Za nju je predviđen kućni i privatni aspekt života, dakle kućno ognjište, ljubavni život i seksualnost, a ako je zaposlena obično se radi o tipično ženskim zanimanjima. Na društveno i socijalno višim položajima rijetko je susrećemo ili tamo nije na pravom mjestu pa je stoga izložena ismijavanju i neuspjehu. Jubilarni broj »Kruha & ruža« donosi i tekst Đurđe Knežević o sukobu na hrvatskoj feminističkoj sceni (raskol između Ženske mreže i B.a.B.a vezano uz kandidaturu Jadranke Kosor na predsjedničkim izborima), te razgovore s Bojanom Genov, glavnom koordinatoricom Ženske mreže Hrvatske, i Marléne Haas, glavnom tajnicom Socijalističke internacionale žena. Kim CUCULIĆ
|
