Kako je u Hrvatskoj obiljezen Medjunarodni dan zena ili gusenje zenskog otpora crvenim ruzama
Međunarodni dan žena 8. ožujka obilježen je diljem Hrvatske podjelom crvenih ruža ženama. Samo Novi list od 9. ožujka izvješćuje na svojim regionalnim stranicama o podjeli cvijeća na Krku, Crikvenici, Lovranu, Opatiji, Matuljima, Delnicama i Skradu. Dijelili su ih uglavnom gradonačelnici i političari, a pridružili im se stranački forumi. Slobodna Dalmacija izvješćuje da je koprivnički gradonačelnik „istu gestu dobre volje prema nježnijem spolu“ pokazao i u Koprivnici podijelivši tri tisuće ruža. Formulu KRUH I RUŽE mnogi nisu shvatili ili su se namjerno napravili blesavima. Neki, poput Foruma mladih SDP iz Lovrana i Opatije ili IDS-a Liburnije, nisu dogmatski shvatili niti onaj dio o ružama, pa su ženama dijelili lončanice i sadnice jaglaca i maćuhica. Osnažen najjačim proračunom djelitelj ruža Milan Bandić (zagrebački gradonačelnik) podijelio je navodno pet tisuća ruža Zagrepčankama i počastio ih sa tisućama kava. Učinio je to baš u vrijeme skupa Zenske mreze, na kojem su feminističke aktivistkinje, političarke, sindikalistkinje i dužnosnice zajedno upozoravale na diskriminaciju žena na svim područjima života i rada. Da je gradonačelnik Bandić, baš kao i ostali gradonačelnici koji su izborili svoj trenutak slave i medijske pažnje dijeleći ženama cvijeće, osjetio i jedan tren da ga istinski zanima položaj žena i rješavanje njihovih problema, imao je na raspolaganju pregršt jeftinijih i efikasnijih rješenja za pokazivanje te brige. Da je gradonačelnik Bandić samozatajno stao uz slušateljstvo i s pažnjom saslušao svoje stranačke kolegice i ostale sudionice skupa, to bi bilo pristojno. Da im je zapljeskao, to bi bilo kavalirski, a bez pokroviteljstva. Da je progovorio o položaju žena i dao pokoje obećanje koje političare ionako ne obvezuje, bilo bi to politički promućurno. No to što se uspeo na binu i oslovio žene majkama i udovicama, te obznanio da će slaviti, piti i kasniti kući jer je 8. ožujka i muški dan, vrhunac je bahatosti muškarca i lokalnog vladara koji zna da može što hoće i da mu se pritom fućka za žene i njihov slabašni otpor. Revolucionarni i protestni naboj 8. marta ugušili su cvijećem i urednici i novinari. Televizijski su izvještaji sa svih događaja vezanih uz Dan žena završili izvještajima o prodaji cvijeća sa tržnica i cvjećarnica, odakle su nezadovoljne kumice odaslale poruku da nitko ne mari za žene, jer potrošnja cvijeća nije u značajnijem porastu. Autentični pokušaj skretanja pažnje javnosti na svoj očajni radni i socijalni položaj pokušalo je odaslati pet otpuštenih tekstilnih radnica pred osječkom tvrtkom Osijek – konfekcija, kamo su došle ponuditi potporu svojim dojučerašnjim kolegicama. Zgrožene mogućnošću da i same ostanu bez posla, potplaćene i egzistencijalno ucijenjene radnice su ih izvrijeđale, rasplakale i otjerale, o čemu Slobodna Dalmacija izvješćuje pod naslovom Tekstilke vrijeđale svoje kolegice s transparentima. Cvijeća nije bilo. Doista važni muški likovi nisu se oglasili čak niti cvijećem. Predsjednik Mesić, predsjednik Vlade Sanader i predsjednik Sabora Šeks, zauzeti važnim državničkim poslovima, nisu odaslali niti glasa o ženskim pravima niti rodno osjetljivim politikama. Prigodno izrečeno prošlogodišnje obećanje predsjednika Mesića da će ustanoviti mjesto savjetnika za ravnopravnost spolova predsjednik je jednostavno odlučio zaboraviti. Umjesto da se bakću ženskim poslovima, za to su zadužili žene; potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor predstavila je prigodno nevladinim udrugama i svekolikoj javnosti Kampanju za borbu protiv obiteljskog nasilja nad ženama. Protiv kojega bi najbolje mjere bile upravo one na ekonomskom osamostaljivanju i jačanju žena, sudjelovanje u političkoj moći i javna svijest o tome da su žene ravnopravne, u vezi čega nitko na kani poduzeti ništa doli protiv nasilja tiskati plakate. Građani Hrvatske, nestrašeni više baukom komunizma i komunističkih praznika, silom globalizacije upoznati sa činjenicom da je Dan žena slavljen i odobren i na još uvijek nedostižnom Zapadu, strelovitom su se brzinom vratili starim navadama. Čitajući danas Novi list osjetila sam snažan nalet nostalgije za vremenom dok je moja mama još bila mlada i zdrava, a ja neodgovorna i zaštićena, kada je moja mama u svom radnom kolektivu darivana prigodom 8. marta teglom s poodraslim fikusom koji je jedva pronijela kroz vrata. Određena neiživljenom nostalgijom za prošlošću, građanskom neodgovornošću i patrijarhalnim odgojem, građanska je Hrvatska, po uzoru na socijalističku, dan ženskog ponosa i ženske pobune i dan zahtjeva za kruhom i ružama pretvorila u dan gušenja ženske pobune cvijećem. Čitajući novine dana 9. ožujka 2006. godine osjećam se kao da sam u vremeplovu i protiv svoje volje bačena natrag u sedamdesete. Danas, zapljusnula me je sa novinskih stranica retro forma građanske, ženske i novinarske i uredničke neodgovornosti. Želim proglasiti kampanju protiv darivanja cvijećem; pokuša li mi tko pokloniti cvijeće za Dan žena branit ću se. |
