Nadzastupljene među nezaposlenima, podzastupljene u politici

Dva ključna problema, barem kada je riječ o Hrvatskoj, su slabija plaćenost žena negoli muškaraca za isti posao i spolna podzastupljenost u predstavničkim tijelima, od općinskih do onih Hrvatskoga sabora / Prošloga tjedna objavljeni su podaci prema kojima su žene u Hrvatskoj plaćene 10 do 15 posto slabije za isti posao nego muškarci

ZAGREB – Nakon svojevrsne »krize blagdanskog identiteta« koji se Međunarodnom danu žena u Hrvatskoj dogodio u devedesetim godinama prošlog stoljeća kada je bio prezren kao »komunistički blagdan«, ove godine čini se ipak polako zadobiva svoj realni smisao. U vrijeme socijalizma obilježavanje tog blagdana bilo je pretvoreno u karikaturu i iscrpljivalo se na prigodnim odlascima žena na bolji ručak ili u prekogranični shopping te na još manje prigodnom obilježavanju tog blagdana muškaraca. Bitnu diskrepanciju između proklamirane i realizirane ravnopravnosti spolova u socijalizmu potvrđuje podatak da je tek jedna žena u 74 godine povijesti Sovjetskog Saveza bila članica vlade - Aleksandra Kolontaj, još u doba Lenjina.
Međutim, značenjski uistinu nikad nije bila riječ o »komunističkom blagdanu«, a unižavanje tog blagdana devedesetih godina označilo je i promjenu odnosno pogoršanje dominantnog stava o položaju žene u hrvatskom društvu. Upravo u vrijeme kad se u Hrvatskoj Međunarodni dan žena gotovo i prestao obilježavati, povećana mu je važnost u Sjedinjenim Američkim Državama, a sve ga je češće počela naglašavati i Katolička crkva, posebno u Italiji.
Blagdanom se komemorira prosvjed tekstilnih radnica tvornice u New Yorku koje su 8. ožujka 1857. tražile bolje radne uvjete i veće nadnice. Vlasnik je prosvjednice »umirio« tako što je pozvao policiju koja je prosvjed brutalno ugušila. Od tada u gotovo svim zemljama svijeta žene su potpuno izjednačene u pravima s muškarcima, mogu upisivati fakultete (primjerice na iranskim sveučilištima studira više žena nego muškaraca), birati i biti birane na sve funkcije. Ipak, da prostora za poboljšanja još ima potvrđuju i nedjeljne demonstracije u Turskoj motivirane upravo željom za ravnopravnošću spolova, a koje je turska policija brutalno razbila uhitivši 30 demonstranata i 29 demonstrantica.
Dva ključna problema, barem kada je riječ o Hrvatskoj, su slabija plaćenost žena negoli muškaraca za isti posao i spolna podzastupljenost u predstavničkim tijelima, od općinskih do onih Hrvatskoga sabora. Prošloga tjedna objavljeni su podaci prema kojima su žene u Hrvatskoj plaćene 10 do 15 posto slabije za isti posao nego muškarci. Po tome Hrvatska jest na razini prosjeka Europske unije, a taj podatak svjedoči i da ne treba baš u svemu strogo slijediti dostignutu razinu Unije.
Takva praksa negativnosti pokazuje danom odlaska žena u mirovinu. Njima je zbog slabije plaćenosti niža mirovinska osnovica. Tome treba pridodati i činjenicu da žene ranije odlaze u starosnu mirovinu te da je promijenjen način izračuna mirovine. Posljedica svega: 1998. starosna mirovina umirovljenice bila je 19 posto niža nego ista mirovina umirovljenika, a lani čak 26 posto.
Kad je riječ o radnim pravima, ne treba zaboraviti ni činjenicu da su žene nadzastupljena većina među nezaposlenima. Starije od 40 do 45 godina (baš kao i njihovi muški kolege) mogu samo u teoriji računati da će dobiti posao. Međutim, mlade žene teže dobivaju posao zbog biologijskog razloga. One su, naime, mlade pa mogu ostati u drugom stanju, zbog čega nisu pretjerano poželjan dio populacije za zapošljavanje. Druga područja koje brojne ženske udruge ističu kao područje neravnopravnosti jest podzastupljenost brojčano većinskog spola u predstavničkim tijelima. U općinskim vijećima žena je samo sedam posto, a u Hrvatskom saboru ih je nešto manje od dvadeset posto (30 zastupnica i 121 zastupnik).
Taj nerazmjer pokušava riješiti Ženska mreža Hrvatske, inicijativom da na kandidacijskim listama na lokalnim izborima predstavnika svakog spola bude najmanje 40 posto te da se oni ritmično izmjenjuju (dakle, ako je prva osoba na listi muškog spola, druga je ženskog, treća muškog, četvrta ženskog...). Također je predloženo, još na okruglom stolu održanom krajem studenoga 2004., i da se liste koje ne bi ispunile taj zahtjev diskvalificiraju. Ta je želja razumljiva i očekivana. Međutim, uvođenje kvote (svake, bez obzira je li riječ o spolnoj ravnopravnosti, nacionalnim manjinama ili nečem trećem) znači uvođenje nedemokratske metode u demokratski proces izbora. Naime, unaprijed se dijelom definira sastav predstavničkog tijela, a to znači da se unaprijed dijelom definira i biračka volja.
Osim toga, postoji podatak o udjelu žena u predstavničkim tijelima, ali nedostaje podatak o udjelu žena u članstvu političkih stranaka. Podzastupljenost žena u predstavničkim tijelima trebaju regulirati stranke, posebno velike, a ne birači i biračice dirigiranom metodom.

Tihomir Ponoš