Ljilja Vokić protiv seksi miševa

MIRELA LILEK

MOJA MATERNICA, MOJI JAJNICI; o njima ne mogu odlučivati državni i crkveni tajnici. Svatko tko je mislio da će takvom vulgarnom porukom (pa još i) na ružičastoj naljepnici moći stajati pred VII. gimnazijom Ljilje Vokić i dijeliti gimnazijalcima podloške za miševe, ili je potpuno neupućen ili gadno provocira. Ljilja Vokić takvo što ne bi dopustila ni da šest djeliteljica (Ženske mreže Hrvatske) za svoju akciju imaju odobrenje Predsjednika i pratnju specijalaca. S muškarcima u pancirkama bi se sigurno još lakše obračunala nego sa šest divljakuša - kako je prigodno počastila aktivistice koje su se drznule bez njezina odobrenja učenicima dijeliti podloške i materijale o njihovu pravu na znanstveno utemeljene informacije kroz predmet seksualne edukacije u školama. Ljilja Vokić je svojim učenicima poput majke. Brine se o njima, a posebno joj je važno da te nevine djevojke i mladići ne odu pogrešnim putem. Zato im povremeno pozove pokojeg kardinala u školu da se pomoli za njihove duše. I uvijek je spremna obračunati se s neprijateljem koji se, kao ovaj put, usudi propagirati misao da crkveni tajnici ne mogu odlučivati o maternici (u ovom slučaju njezinih učenica).
Zamislimo kako bi bilo da su aktivistice došle pred školu dijeliti žvakaće gume. Evo, djeco, zdrave su, imaju pravi PH, a i prigodne poruke na papirićima: »Žvakanjem protiv seksualne edukacije« i »Živjela Ljilja«. Da su divljakuše bile lukavije, pa ispod prvog papirića dodale drugi na kojem piše: »Ovo gore je kamuflaža, mi se borimo protiv toga da o vašoj maternici odlučuju crkveni tajnici«, Ljilja ne bi otkrila prijevaru. Tapšala bi divljakuše ponosno po leđima i s njima zadovoljno žvakala... Ali, eto, neke žene, čini se, više vole provokaciju.