Učenici imaju svoje roditelje ili staratelje

Novinar se služi argumentima, ako ih ima, a ne insinuacijama i ironijom

LJILJA VOKIĆ

Eh, ništa se već dugo ne mijenja. Poznam novinarku Mirelu Lilek dulje vrijeme, ali ona nikako da odraste u dobru novinarku. Novinar mora pisati istinu, a ona to ne čini. Na podlošcima za miševe koje su Ženska mreža i oni drugi pokušali podijeliti učenicima, ne piše ono što ona piše (»Ljilja Vokić protiv seksi miševa«, Vjesnik, 25. ožujka). Novinar se služi argumentima, ako ih ima, a ne insinuacijama i ironijom. Ironija je uvijek, baš uvijek, nedostatak ljudske širine i obrazovanja.
Učenici naše škole, kao i svi drugi, imaju svoje roditelje ili skrbnike, a ne samo ravnateljicu, dakle, ima se tko brinuti za njih. Smije li itko zloupotrijebiti tuđe dijete za svoje ciljeve? Gdje je tu moral? Gdje je ljudsko dostojanstvo koje Vjesnikovoj novinarki nije ni važno?
Samo se vlastitim djetetom upravlja, a škola je mjesto gdje se provodi nastavni plan i program, točno određen i odobren.
Za početak učenja demokraciji a ne anarhiji, neka te ili slične skupine, skupa s gospođicom Mirelom, ono što su pokušali u VII. gimnaziji naprave u Rimu, Parizu, Berlinu ili ne daj Bože u Londonu. To je u civiliziranim zemljama protuzakonit čin koji ima i posljedice – što ne znači da nije tako i u nas. U školu se ne ulazi bez dopuštenja Ministarstva obrazovanja, a udruge ga nisu imale. Htjele su da se za njih malo čuje. I čulo se! I čulo se! I!? Tra-la-la – koga briga?
Kako se nazivaju i s kim se uspoređuju oni koji bahato nasrću na vaš prag. Anđeli demokracije. Da, ali u svijetu komu pripada Vjesnikova novinarka. Jao udrugama, a i znanosti, koje gospođica Mirela brani.
Jesu li vas, Mirela, u djetinjstvu naučili da se tuđe svetinje poštuju? Nisu! Inače ne biste uspoređivali bahato nuđenje promidžbenog materijala bez dopuštenja tuđoj djeci s posjetom »pokojeg« (kako ste to ironični nazvali) kardinala našoj školi.
Uzoriti nije banuo s ulice niti je silom htio poučavati djecu, nego se ljubazno odazvao pozivu da dođe vjeroučenicima. Vjeronauk biraju roditelji sa svojom djecom, a oni ga bome i plaćaju, kao i vas, od svog novca. Onda ih barem nemojte vrijeđati. Mladi ste, još imate vremena osloboditi svoju osobu zloće i ironije.
Iskreno, na kraju, očito pod utjecajem nekih čudnih žvaka, koješta ste još napisali na kraju svoga teksta. Nije mi se dalo trošiti vrijeme na vaše »bistrine« pa se na njih ne osvrćem.
Autorica je ravnateljica Sedme gimnazije u Zagrebu.