|
HRVATSKI POLITIČKI DNEVNIK |
|
Otvoreno (2/4) |
|
Ponedjeljak, 22. svibnja 2006. |
TEKST ISPRED |
TISKANJE TEKSTA |
TEKST IZA |
|
|
|
Zašto se Ženska mreža boji crkvenog nauka
Ako je Ženska mreža toliko uvjerena u svoje stavove u svezi moralnih
pitanja, zašto im je onda u interesu da se ugovori sa Sv. Stolicom
raskinu ili da se ukine vjeronauk u školama
PAVLE PRIMORAC
Svaka dobronamjerna osoba koja želi upoznati Crkvu kao hijerarhijski
princip, ali i kao zajednicu vjernika, može posegnuti za biblijskim
izvorima, drevnim spisima apostolskih i crkvenih otaca, crkvenim
dokumentima. Jedan od tih crkvenih dokumenata je dogmatska konstitucija
o Crkvi Drugoga vatikanskog koncila »Lumen gentium« - »Svjetlo naroda«.
Prvi redci tog koncilskog dokumenta sasvim jasno svjedoče:»Svjetlo
naroda je Krist i zato ovaj Sveti Sabor sabran u duhu svetom žarko želi
da njegovom svjetlošću, koja odsijeva na licu Crkve, rasvijetli sve
ljude navješćujući Evanđelje svakom stvoru«. Taj koncilski citat može
zvučati poprilično apstraktno i zbog toga valja postaviti konkretno
pitanje na koji način Crkva naviješta Evanđelje? Prije svega
dijeljenjem sakramenata, propovijedima, župnom katehezom i školskim
vjeronaukom, organiziranjem župnih zajednica, karitativnim djelovanjem
itd.
Kad se Crkva u jednoj državi nalazi u konkretnim demokratskim
prilikama, normalno je da se u svakoj civiliziranoj i demokratskoj
zemlji potpisuju ugovori između Sv. Stolice i države u kojoj Crkva
djeluje. Time se želi pokazati civilizacijski doseg neke države koja te
ugovore potpisuje, ali i Crkve koja u dogovoru s kompetentnim
institucijama vlasti želi organizirati pastoralno djelovanje.
U Republici Hrvatskoj potpisana su četiri takva ugovora prije
osam godina - 1998. Crkva na temelju njih može neometano obavljati
svoje poslanje u toj, većinsko katoličkoj zemlji. I ti ugovori imaju
veliku pravnu snagu te je obveza obje strane potpisnice da se
kvalitetno provode.
Ženska mreža, koja obuhvaća 48 ženskih udruga, od kojih svaka ima
po nekoliko članova, uputila je pismo premijeru Ivi Sanaderu i
predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu u kojoj zahtijevaju, između
ostalog, da se raskinu ugovori sa Sv. Stolicom, ukine vjeronauk u
školama, Crkvi zabrani da izriče svoj stav u vezi pobačaja, seksualnog
odgoja itd. Čim je takva inicijativa izazvala negativnu reakciju, čak i
nekih lijevo-liberalnih stranaka, pokazuje koliko je u svojoj biti
besmislena. Ako je Ženska mreža toliko uvjerena u svoje stavove u svezi
moralnih pitanja, postavlja se pitanje zašto je njima u interesu da se
ugovori sa Sv. Stolicom raskinu ili da se ukine vjeronauk u školama?
Zašto se toliko boje crkvenoga nauka? Odgovor je jednostavan - utjecaj
Crkve im smeta. Ako živimo u demokratskom društvu, one imaju pravo u
javnosti i medijima pokretati svoje inicijative, stavove i
razmišljanja, aktivno djelovati da se njihovi nemoralni stavovi
artikuliraju u javnosti, isto kao što i Crkva svojim navještajem
artikulira Kristov nauk u javni život.
Crkva nikome ništa ne zabranjuje. Ona samo daje prijedloge u skladu sa
svojim naukom, pa i u pitanju seksualnog odgoja, na vjeronauku uči
djecu ljubiti Boga i bližnjega, prihvaćati svakoga čovjeka, imati
osjećaj za izvornu Ljubav - za Krista. Ako to njima smeta, onda bi se
ta inicijativa Ženske mreže mogla protumačiti kao sekularistički
militantna. To je duboka nehumanost prema Crkvi koja ne čini ništa
drugo nego iznosi svoj stav u javnosti, pokušava reći svoje mišljenje
na donošenje nekog zakona, kao što to mogu i sve druge vjerske
zajednice i građanske udruge, pa i Ženska mreža.
S progonima je Crkva bila jača i stabilnija, jer takav je njen habitus.
Stoga joj sigurno neće naškoditi i bojovno djelovanje Ženske mreže.
Autor je katolički
publicist iz Požege.
|
|
VRH TEKSTA |
|