HRVATSKI POLITIČKI DNEVNIK
Puna, grafički dotjerana verzija
Otvoreno
(2/4)

Ponedjeljak,
22. svibnja 2006.

TEKST
ISPRED
TISKANJE
TEKSTA
TEKST
IZA

Zašto se Ženska mreža boji crkvenog nauka

Ako je Ženska mreža toliko uvjerena u svoje stavove u svezi moralnih pitanja, zašto im je onda u interesu da se ugovori sa Sv. Stolicom raskinu ili da se ukine vjeronauk u školama

PAVLE PRIMORAC

Svaka dobronamjerna osoba koja želi upoznati Crkvu kao hijerarhijski princip, ali i kao zajednicu vjernika, može posegnuti za biblijskim izvorima, drevnim spisima apostolskih i crkvenih otaca, crkvenim dokumentima. Jedan od tih crkvenih dokumenata je dogmatska konstitucija o Crkvi Drugoga vatikanskog koncila »Lumen gentium« - »Svjetlo naroda«. Prvi redci tog koncilskog dokumenta sasvim jasno svjedoče:»Svjetlo naroda je Krist i zato ovaj Sveti Sabor sabran u duhu svetom žarko želi da njegovom svjetlošću, koja odsijeva na licu Crkve, rasvijetli sve ljude navješćujući Evanđelje svakom stvoru«. Taj koncilski citat može zvučati poprilično apstraktno i zbog toga valja postaviti konkretno pitanje na koji način Crkva naviješta Evanđelje? Prije svega dijeljenjem sakramenata, propovijedima, župnom katehezom i školskim vjeronaukom, organiziranjem župnih zajednica, karitativnim djelovanjem itd.
Kad se Crkva u jednoj državi nalazi u konkretnim demokratskim prilikama, normalno je da se u svakoj civiliziranoj i demokratskoj zemlji potpisuju ugovori između Sv. Stolice i države u kojoj Crkva djeluje. Time se želi pokazati civilizacijski doseg neke države koja te ugovore potpisuje, ali i Crkve koja u dogovoru s kompetentnim institucijama vlasti želi organizirati pastoralno djelovanje.
U Republici Hrvatskoj potpisana su četiri takva ugovora prije osam godina - 1998. Crkva na temelju njih može neometano obavljati svoje poslanje u toj, većinsko katoličkoj zemlji. I ti ugovori imaju veliku pravnu snagu te je obveza obje strane potpisnice da se kvalitetno provode.
Ženska mreža, koja obuhvaća 48 ženskih udruga, od kojih svaka ima po nekoliko članova, uputila je pismo premijeru Ivi Sanaderu i predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu u kojoj zahtijevaju, između ostalog, da se raskinu ugovori sa Sv. Stolicom, ukine vjeronauk u školama, Crkvi zabrani da izriče svoj stav u vezi pobačaja, seksualnog odgoja itd. Čim je takva inicijativa izazvala negativnu reakciju, čak i nekih lijevo-liberalnih stranaka, pokazuje koliko je u svojoj biti besmislena. Ako je Ženska mreža toliko uvjerena u svoje stavove u svezi moralnih pitanja, postavlja se pitanje zašto je njima u interesu da se ugovori sa Sv. Stolicom raskinu ili da se ukine vjeronauk u školama? Zašto se toliko boje crkvenoga nauka? Odgovor je jednostavan - utjecaj Crkve im smeta. Ako živimo u demokratskom društvu, one imaju pravo u javnosti i medijima pokretati svoje inicijative, stavove i razmišljanja, aktivno djelovati da se njihovi nemoralni stavovi artikuliraju u javnosti, isto kao što i Crkva svojim navještajem artikulira Kristov nauk u javni život.
Crkva nikome ništa ne zabranjuje. Ona samo daje prijedloge u skladu sa svojim naukom, pa i u pitanju seksualnog odgoja, na vjeronauku uči djecu ljubiti Boga i bližnjega, prihvaćati svakoga čovjeka, imati osjećaj za izvornu Ljubav - za Krista. Ako to njima smeta, onda bi se ta inicijativa Ženske mreže mogla protumačiti kao sekularistički militantna. To je duboka nehumanost prema Crkvi koja ne čini ništa drugo nego iznosi svoj stav u javnosti, pokušava reći svoje mišljenje na donošenje nekog zakona, kao što to mogu i sve druge vjerske zajednice i građanske udruge, pa i Ženska mreža.
S progonima je Crkva bila jača i stabilnija, jer takav je njen habitus. Stoga joj sigurno neće naškoditi i bojovno djelovanje Ženske mreže.
Autor je katolički
publicist iz Požege.

VRH TEKSTA