20. 11. 2003. |
broj 117 |
|||||
|
Udžbenici za povratak u 19. stoljeće Kampanjom Ide vrijeme, prođe rok… Ženska mreža Hrvatske još
jednom je upozorila na zastarjelost nastavnih sadržaja i metoda i istakla
zahtjeve za hitnim promjenama
Nataša Petrinjak Brojke i postoci i opet svjedoče - 63% svih nezaposlenih u Hrvatskoj su žene, 28% žena ne prima nikakve prihode, 76% onih koje rade primaju plaću nižu od hrvatskog prosjeka, u ovogodišnjoj izbornoj kampanji za parlament broj kandidatkinja smanjen je gotovo za pola… Mnogo je odgovora na pitanje zašto je tomu tako, ali jedan od glavnih svakako je onaj - zato jer su nas tako učili! Zato što obrazovni sustav još i danas od prvog razreda osnovne škole naučava da su muškarci sposobni biti aktivnim članovima društva, a žene dostatne tek za rađanje i kućanske poslove. Zato što se u nas tiskaju, i od Ministarstva prosvjete dobivaju dozvole za upotrebu, udžbenici u kojima postoji zadatak s pitanjem - tko što ima u obitelji: dijete od desetak godina koje odgovori, na primjer, da mama ima auto izlaže se riziku da dobije jedinicu. Točan odgovor, naime, glasi da mama ima valer za tijesto, žlicu, peglu i škare, a tata ima auto, pilu, ručni sat i češalj (?!). ''Mnogo se govorilo o promijeni forme, ali vrlo malo o promijeni sadržaja, posebno ne o diskriminaciji žena, manjinama, osobama s invaliditetom… Simptomatično je da se neke teme stalno i uporno izbjegavaju'' - upozorila je Željka Jelavić, voditeljica Ženske mreže Hrvatske na nedavno održanom okruglom stolu Ide vrijeme, prođe rok… predstavljajući u Zagrebu istoimenu šestomjesečnu kampanju. ''Serija okruglih stolova u sedam gradova u Hrvatskoj i likovne radionice pod nazivom Drugačiji svijet je moguć pokazali su nam da se u svakodnevnom životu vrlo uspješno održava uvjerenje da nikakve promijene nisu potrebne, ali i da postoji veliki broj onih koji ponuđene sadržaje udžbenika smatraju krajnje neprimjerenima'', kazala je Jelavić. Muškarci ratuju i vladaju, žene odgajaju i kuhaju Rezultate analize udžbenika koje je svojedobno pokrenula i o kojima je
već više puta opširno izvještavano, Sanja Sarnavka predstavila je i tom
prilikom potvrđujući tako hladnokrvno ignoriranje nadležnih institucija
zbog čega djeca i danas uče da je djevojčicama jedini cilj pobijediti na
kakvu izboru ljepote i potom se udati, a dječacima postati dobrim
ratnicima. ''Ako je suditi po sadržaju udžbenika, mi još živimo u 19.
stoljeću u kojem muškarci jašući na konjima ratuju, a žene na tronošcima
muzu krave. Naša djeca u školama ne uče o novim zanimanjima, novim
dostignućima, o seksualnosti nema jedne jedine riječi'' - po tko zna koji
put ogorčeno je ponovila Sanja Sarnavka. ''Prema našim udžbenicima'',
nastavila je Sarnavka, ''i živimo na selu i volovskim zapregama obrađujemo
polja, ne postoje rastavljene osobe, obitelji s jednim roditeljem ili
usvojena djeca, nema gluhih ili slijepih, nema žena znanstvenica,
književnica, umjetnica''. Škole uvažavanja i solidarnosti Iz izlaganja Ljubice Vrsaljko Matijević, pravobraniteljice za djecu,
Gordane Lukač Koritnik, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Milana
Polića s Pedagoške akademije u Puli, mogli smo doznati sve o zakonskim
zamkama koje priječe realizaciju reforme, ali i proizvoljnu destrukciju
čak i kada postoji zakonski okvir, poput odluke katedre Obiteljskog prava
na Pravnom fakultetu u Zagrebu da novi Zakon o ravnopravnosti spolova ne
uvrsti u obaveznu ispitnu literaturu. Neugodnu pozornost na okruglom stolu
privukla nam je urednica ''Školske knjige'', koja je pozvana da prikaže
nekoliko novih knjiga te nakladničke kuće u kojima se stidljivo prikazuju
i obitelji usvojitelja, slijepa djevojčica, a ima i priča o tome kako se
rađaju djeca. Svoju prezentaciju započela je s nekoliko netočnih navoda -
da se o problemima školskih udžbenika piše sporadično i to kada se novinar
ili novinarka osobno nađu u poziciji roditelja, da nedostaju analize
udžbenika i da je nemoguće udovoljiti svima jer je teško u udžbenicima
prikazati svu šarolikost životne stvarnosti! Zbog točnog informiranja
javnosti i općeg napretka recimo da je pregled arhive Zareza dovoljan da
se utvrdi kako je o navedenim problemima pisano kontinuirano i da su
tekstove pisali novinari i novinarke koji još nisu bili ili još nisu
roditelji. Nadalje, na samom je okruglom stolu bilo navedeno nekoliko
analiza školskih udžbenika, a više nas zanima zašto se takva posla dosad
nije prihvatila sama ''Školska knjiga''? I na kraju, Hrvatska, naravno,
nije jedina zemlja na svijetu u kojoj žive ljudi različitih rodova, boje
kože, državljanstava, vjera, svjetonazora… Ta šarolikost prisutna je u
većini ostalih zemalja i njihovi urednici školskih biblioteka, vjerojatno
za plaću koju primaju, obavljaju taj težak posao - proizvode knjige koje
djecu uče o postojanju različitosti. Ženska mreža Hrvatske | |||||