Proteklog tjedna u našem je gradu boravila istaknuta švedska političarka Gudrun
Schyman, koju smatraju jednom od najzaslužnijih za postizanje spolne (rodne)
ravnopravnosti ne samo u švedskom parlamentu nego i u švedskom društvu.
U švedski parlament Gudrun Schyman ulazi 1988., da bi u razdoblju od 1993. do 2003. bila
i predsjednica švedske Stranke ljevice. Za čitavo vrijeme svog političkog djelovanja
aktivno je uvodila i provodila feminističke principe, što je rezultiralo činjenicom da
je Švedska danas vodeća zemlja u svijetu što se tiče ravnopravnosti spolova.
U naš grad ova švedska feministica (i već godinama jedna od najpopularnijih žena u Švedskoj)
stigla je na poziv Udruge za razvoj civilnog društva i promicanje ženskih prava Domine,
a u sklopu svog boravka u petak je u Vili Dalmaciji održala predavanje na temu "Moć,
patrijarhat i politika - tko odlučuje?"
Vaš politički angažman mogao bi se opisati kao promocija feminizma kroz lijevu
političku misao. Zašto ste izabrali takvu političku platformu?
- Feminističke principe sam uvodila prvenstveno zato da izbjegnem da u tom klasičnom
piramidalnom patrijarhalnom sustavu odluke donosi samo mali broj ljudi na vrhu. Stranku
ljevice sam izabrala ne samo zato što su takva politička uvjerenja bliska mojima već i
zato što lijeve stranke lakše od desnih prihvaćaju ovakve iskorake.
Tko treba odlučivati?
- Mislim da se svi slažemo s osnovnom idejom demokracije, a to je da smo svi jednako
vrijedni. Neke zemlje su u tome otišle dalje, neke malo manje, ali nešto je zajedničko
svim društvima: muškarci su svuda na vlasti, to je stvarnost. Čak i u klasnoj strukturi
društva - ako društvo podijelimo na gornju, srednju i radničku klasu - u svakoj su
klasi muškarci iznad žena, i po plaćama i po moći. To je ono što zovemo "obrazac
rodne moći" i zato politiku moramo osloboditi patrijarhata.
Što je najgore, upravo se posljednjih deset godina na globalnoj razini događa nešto što
ja nazivam međunarodnim "korakom unatrag" za žene.
Kako to mislite?
- U posljednjih deset godina u raznim dijelovima svijeta ojačao je religijski
fundamentalizam koji ženama, među ostalim, ukida pravo na slobodni pobačaj. U Europi se
za to vrijeme događa veliki zamah prostitucije i traffickinga. U svakom međunarodnom
konfliktu - a vi ste to lijepo mogli vidjeti u Bosni - žensko tijelo postaje bojno polje,
na način da se događaju "taktička" masovna silovanja. U porastu je i
obiteljsko nasilje između četiri zida, u kojemu obično stradavaju žene.
Ipak, upravo se Vaša zemlja uzima za primjer društva koje je otišlo najdalje u izjednačavanju
prava spolova?
- Istina, ja sam predstavnica zemlje za koju mnogi smatraju da je raj na Zemlji što se ženskih
prava tiče. Nedavno smo i od UN-a dobili priznanje da smo prvi u svijetu po poštovanju
ženskih prava. Moram vas razočarati, ali to je mit.
Možete li malo detaljnije raskrinkati taj mit?
- U Švedskoj mi tu neravnopravnost vidimo na tržištu rada. Prvo, jaz između plaća muškaraca
i žena za ista radna mjesta se ne smanjuje nego čak povećava. Drugo, mnoge žene
poslodavci pitaju prije zaposlenja planiraju li imati djecu, a to je i zakonom zabranjeno.
I treće, puno više žena nego muškaraca radi poslove s pola radnog vremena, što znači
da je među ženama veća nesigurnost.
Dobro, je li ostalo išta od tog mita o naprednoj Švedskoj?
- Ono što je dobro jest činjenica da u Švedskoj ipak postoji razumijevanje, na razini
zajednice, da smo rodno ravnopravni. Još samo da se to načelno razumijevanje prelije u
praksu, odnosno na tržište rada.
Vas prati glas da ste svojom feminističkom politikom u samo nekoliko godina izmijenili ne
samo spolnu strukturu švedskog parlamenta nego i dominantni način razmišljanja u Vašoj
zemlji. Kako ste to tehnički izveli?
- Nije to samo u nekoliko godina i nisam bila sama. Kao što možda znate, Švedska je
druga zemlja u Europi, iza Finske, u kojoj su žene izborile pravo glasa, još 1921.
godine, a ja tada nisam bila ni rođena.
Negdje 1994. su žene u švedskim političkim strankama počele inzistirati na ženskom
pitanju i na tom valu sam ja 1996., uz suglasnost stranačkih kolega i kolegica, napisala
u stranačkom programu da smo mi feministička stranka.
Kako je to odjeknulo?
- Neki su mislili da ćemo na tome izgubiti glasove jer je feminizam i u Švedskoj u nekim
glavama bio nepoželjna riječ. I tamo je bio stereotip da su feministice nekakve nasilne
rugobe koje mrze muškarce i žele prisvojiti svu moć. Ali kad su druge stranke vidjele
da mi dobivamo na popularnosti, onda su i one usvojile feminizam i upisale ga u stranačke
programe, poput socijaldemokrata koji su naša najveća stranka. Liberali su rekli da su
oni oduvijek bili feministi, kao i Zeleni. I demokršćani su pokušali nešto slično,
ali na tako kompliciran način da to nisam uspjela zapamtiti. Predsjednik desne stranke mi
je rekao da je on individualno feminist, ali to nisu upisali u svoj program. Uglavnom,
odjednom su se svi u zemlji počeli izjašnjavati kao feministi, samo što nisu znali što
to znači.
Kako biste Vi politički definirali
feminizam?
- Najvažniji politički zahtjev feminizma mogao bi se sažeti u rečenicu: "Mi želimo
cijelu plaću i pola moći!" Ako ćemo ići u detalje, želimo da se zaustavi
eksploatacija ženskog tijela, odnosno prostitucija - ne znam je li znate, ali Švedska je
prva zemlja u svijetu koja je uvela zakon po kojem se kazneno goni korisnika seksualnih
usluga, dakle muškarca. I konačno, hoćemo dnevne boravke za djecu jer želimo raditi!
Koje su bile praktične posljedice Vašeg angažmana u švedskom političkom životu?
- Već sam rekla da su stranke prihvatile naš feministički program te su počele raditi
tzv. mješovite stranačke izborne liste, na način da je na prvome mjestu bio muškarac,
na drugom žena, na trećem muškarac, na četvrtom žena..., pri čemu su i dalje na vrhu
lista uglavnom bili muškarci. Tako smo u nekim strankama imali 44 posto žena, u nekima i
50 posto; više kod lijevih nego kod desnih stranaka. Postigli smo da i u ministarstvima
mora biti 50 posto žena. Dakle, to smo sve imali još sredinom 90-ih godina. A danas,
deset godina kasnije, što imamo? Već sam rekla: globalni "korak unatrag"!
Prije nekoliko godina u Hrvatskoj se dogodilo da tadašnja ministrica obrazovanja javno kaže
kako je njoj posve normalno da žena ustane kad u prostoriju uđe muškarac. Što bi se
dogodilo u Švedskoj da tako nešto izjavi neka švedska ministrica?
- Da tako nešto izjavite ili samo da tako mislite, vi ne biste mogli biti ministar u Švedskoj.
Ne samo što ne biste mogli biti ministar; s takvim idejama i nazorima vi uopće ne biste
mogli dobiti mjesto u švedskom političkom životu.
Nešto kasnije u Hrvatskom saboru se dogodilo da istaknuti zastupnik vladajuće stranke
prekine jednu oporbenu zastupnicu riječima: "Manje pričaj, više rađaj!" Je
li tako nešto moguće u Švedskoj?
- U Švedskoj? On bi se morao povući sa svog položaja čak i ako to ne želi jer bi mu
njegova stranka to naredila. Ne samo da bi morao dati ostavku već bi bio izložen silnim
kritikama javnosti te bi bio potpuno isključen s političke scene.
Kod nas se, međutim, dogodilo da taj zastupnik politički napreduje i postane član
Vrhovnog suda?
- Vidite, takve situacije se događaju i u Švedskoj, ali samo s muškarcima. Kad neka
političarka pogriješi, ona obično biva degradirana u svojoj stranci i političkom životu.
Ali ako sličnu pogrešku napravi političar, on biva maknut s trenutnog položaja, ali mu
njegova stranka često omogući drugu funkciju, čak i višu od prethodne. Na žalost, ni
Švedska nije imuna na takve stvari.
Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2005.