| Nazad | Glavni Menu | OD TOOLKIT |
Kako koristiti dinamiku?
Mnogi organizacijski problemi na prvi pogled kao da ukazuju na jednostavno i direktno rješenje. Većinom su ti problemi opisani negativnim formulacijama: ciljevi su previše nejasni, nedostaje ekspertize, nitko se ne drži dogovora. Rješenja izgledaju kao okrenuti negativi: jasnije definirati ciljeve, početi sa izgradnjom kapaciteta, pristati na dogovaranje.
Međutim, jednostavna rješenja najčešće ne uspijevaju, jer djeluju neke druge sile. Često na potencijalni kapacitet organizacije utječu skriveni mehanizmi. Te sile zovemo dinamika problema. Dinamika često objašnjava zašto specifični problem nije bio riješen kapacitetom organizacije za samoozdravljenje. Ta dinamika može nevidljivo hraniti problem. Ona
onemogućava uspješnost jednostavnih rješenja. Rastući individualizam, primjerice, objašnjava zašto su zapovijedi u hijerarhijskim organizacijama, usmjerene od vrha prema dolje, postale manje efikasne.
Poznavanje dinamike problema može pomoći da se pri pokušaju rješavanja problema u obzir uzmu ti skriveni faktori. Prepoznavanje dinamike može pomoći da se spriječi traženje jednostavnih rješenja.
Dinamike same su često vrlo otporne i teško da je ikad moguće njima upravljati.
Etnička kontrarazlikovanja u regiji su vrlo stara. Za vrijeme rata neki su političari iskorili te uspavane etničke tenzije. Uzrok postojećih problema oni su definirali i prezentirali kao nacionalan ili etnički.
Mnoge ženske organizacije koje su se dijelom razvile kroz antiratni pokret, a dijelom su osnovane da bi olakšale patnje žena sa ratnim traumama, održale su međusobne veze i preko granica, angažirajući se protiv nacionalističkih tendencija etničkog separatizma. Te su organizacije razmjenjivale ideje, raspravljale o budućnosti, a posebno o budućnosti žena.
Sve vrste grupa, organizacija ili NVOa koje su započele s radom u ratu ili nakon njega, morale su se baviti etničkim razlikama. Posebno su se antiratne i ideološki motivirane ženske organizacije pokušavale baviti tim razlikama na produktivan način. Jedna NVO predstavnica je izjavila: ŤNikad nismo bile slijepe za razlike, ali smo ih pokušavale prevladati kreirajući zajedničku podlogu. Na to smo zapravo bile ponosne i stavljale to na sve naše publikacije, letke i sl., da radimo sa ženama i za žene bez obzira na njihovu nacionalnost, političko ili vjersko opredjeljenje ili seksualnu orijentaciju. Bile smo anti-nacionalističke, ali nismo poricale razlikeť. Njihov rad često je karakteriziralo premošćivanje ponora između grupa različitih etničkih pozadina. One su se borile protiv diskriminacije i promovirale pomirenje. Ciljane grupe tih organizacija često su bili ljudi traumatizirani etničkim konfliktima.
Etnička kontrarazlikovanja imaju dugu povijest u bivšoj Jugoslaviji. Osim etničkih, postajala su i druga kontrarazlikovanja: u društvenoj klasi, vjeri, ekonomiji i politici. Te su razlike izmiješane i razlikuju se u pojedinim dijelovima zemalja, regija ili – u današnje vrijeme – država. Svi ti faktori zajedno igrali su uobičajenu ulogu u u raspadu bivše Jugoslavije, u mnogim konfliktima i u deset godina ratnog nasilja.
Istovremeno, u povijesti Jugoslavije vide se trenuci međusobnih veza u društvenim, ekonomskim i političkim područjima. Primjerice, ponovna izgradnja Jugoslavije nakon drugog svjetskog rata je primjer nadilaženja razlika, što je bilo moguće zbog snažnog političkog sistema i vrlo jakog državnika, Tita. No bez takve dominantne povezujuće snage, naglasiti razlike je regionalna tendencija.
Čak i u današnje vrijeme postoji eksplicitna tendencija naglašavanja nacionalnih razlika, na primjer u pitanjima jezika. Prije su se svi mogli međusobno razumjeti, od Zagreba do Beograda. Sada se u Hrvatskoj kreira vlastiti jezik koji je u stvari neka vrsta ponovnog uvođenja arhaičnog hrvatskog jezika, kako bi se Hrvati mogli razlikovati od ostalih naroda u regiji.
Koliko god se neke NVOe mogu originalno boriti protiv pogrešnih načina bavljenja razlikama, niti jedna osoba ili grupa ne može se smjestiti izvan povijesti svoje zemlje ili regije. Povijest Jugoslavije nosi rizik redefiniranja konflikata u terminima razlika: nacionalnih, etničkih, vjerskih ili bilo kojih drugih. Etnički ili nacionalni (ili bilo koji drugi) referentni okvir nudi uobičajeni "scenarij" kojeg je moguće izbjeći jedino eksplicitnim odbacivanjem.
Ponekad se problemi u organizaciji manifestiraju na osnovi razlika, etničkih ili nacionalnih na primjer. Formiranje podgrupa, uključujući intenzivirane kontakte unutar njih, radi se također po toj osnovi. Tendencija je da se po tim osnovama također opisuju konflikti. Dijeljenje organizacije događa se po tim osnovama. Ta pojava predstavlja ozbiljan i bolan rizik za NVOe.