Čitaj: akcija 3: Deset zlatnih pravila lobiranja.
- Osoba koja lobira točno zna što želi (njezin predmet/pitanje je:
konkretno, mjerljivo, dostupno, inspirirajuće, a ne mutno, općenito ili
apstraktno). Njezin predmet/pitanje je napisano na jednom papiru A4
formata; više informacija moguće je dobiti na zahtjev.
- Osoba koja lobira točno zna tko igra važnu ulogu u procesu donošenja odluka:
- tko su ljudi koji će njezin predmet diskutirati,
- tko preuzima odluke,
- tko savjetuje donositelje odluka?
- Osoba koja lobira napravila je analizu različitih i konfliktnih
interesa donositelja odluka koji se tiču njenog predmeta, jedno i drugo na dugi
i kratki rok:
- politički (moć)
- personalno (imidž, materijalne povlastice)
- financijski
- efektivnost/efikasnost/organizacijski
- drugo?
- Osoba koja lobira zna sve o raspoređivanju vremena: što će se
dogoditi, kada i gdje? Ima li formalnih procedura, koja su neformalna pravila i
momenti u donošenju odluka? Koji momenti su najvažnji za utjecanje na proces?
- Osoba koja lobira zna tko su joj saveznici i kooperativna je ako
je potrebno (sposobna je imati različite saveznike za različite teme).
- Osoba koja lobira zna tko su joj neprijatelji i druge opozicijske
snage - zna mete njihovog lobiranja i akcija.
- Osoba koja lobira ima listu osoba i grupa (njezina mreža) i
sredstava (kao publicitet, zakonska regulativa), koji imaju snagu u odnosu
prema donositeljima odluka. Sa te liste izabire optimalnu kombinaciju osoba i
sredstava koje može mobilizirati.
- Osoba koja lobira ima mogućnosti (utjecaj, sredstva, hrabrost,
saveznike, vrijeme, vještine) da mobilizira osobe i sredstva.
- Osoba koja lobira UVIJEK naglašava povezanost svog predmeta sa
interesima donositelja odluka i njihovih savjetnika i interese tih ljudi
koristi pri lobiranju.
- Osoba koja lobira održava vezu sa svojom mrežom: redovno ih hrani
informacijama koje mogu iskoristiti, odaje im priznanje za uspjehe, dostupna je
za pružanje pomoći.