| Nazad | Glavni Menu | OD TOOLKIT |
Postoji jaki rast interesa za javnom podrškom. Javna podrška znači podršku u okviru velike grupe ljudi za nešto što organizacija želi postići. Javna podrška djeluje tako da nije potrebno previše se oslanjati na moć. U mnogim zemljama postaje sve teže realizirati ciljeve samo putem korištenja moći.
Korištenjem komunikacije može se do određenog stupnja kreirati javna podrška. No, već mora postojati određeno plodno tlo, zapravo određen stupanj javne podrške koju se tada može povećavati.
Zbog toga je važno slijedeće pitanje: Koliko javne podrške već imamo?
Postoje neki tipovi istraživanja koji su prikladni za mjerenje javne podrške o nekom pitanju. Ta oruđa također daju natuknice kako povećati javnu podršku. Neka od tih oruđa imaju karakter akcijskog istraživanja. To znači da se na povećanju javne podrške radilo već za trajanja samog istraživanja.
Velike organizacije ponekad karakterizira velika udaljenost između rukovodstva i onih koji su angažirani na krajnjem produktu organizacije. Glavni rukovoditelji/ce jedne velike organizacije, na primjer, organizacije koja osigurava edukaciju o zdravlju za žene iz siromašnih četvrti, obično više nema nikakvih kontakata sa ciljanom grupom i razgovaraju samo s osobljem koje izvršava program. Ako to uprava ne primijeti na vrijeme, razumljivo je da će javna podrška s vremenom nestati. Ta se teškoća ponekad prevazilazi organiziranjem okruglih stolova: grupe korisnika/ca koje se sastaju jednom ili više puta, daju svoje mišljenje o različitim aspektima proizvoda organizacije. Važno je da su tu uključeni radnici/e i da preuzmu aktivnu ulogu, jer inače taj sistem može početi funkcionirati kao sredstvo kojim rukovodstvo kontrolira svoje volontere/ke. Okrugli stolovi korisnika/ca najbolje funkcioniraju ako su postali dio generalno prihvaćene politike organizacije i ako se rezultati u tu politiku organizacije inkorporiraju na prepoznatljiv način. Ti okrugli stolovi ne bi se trebali održavati više od tri puta. Nakon toga korisnici/e više neće biti u dovoljnoj mjeri nepristrani/e - prestaju biti istinski korisnici/e.
Ova metoda dolazi iz SADa i često je primjenjivana u komercijalnom marketingu, a također i u izbornim kampanjama. Skupi se grupa od otprilike deset ljudi koji s razlogom predstavljaju ciljanu grupu o kojoj se želi znati više. Nakon toga se tu grupu suoči sa slučajevima koji su skrojeni tako da se sazna kada se grupa promijeni iz nemotivirane u motiviranu.
Jedan primjer. Vaša organizacija želi primiti u svoje članstvo više nezaposlenih muškaraca između 25 i 40 godina starosti. Skupite grupu ne-članova tih godina i započnete diskusiju u kojoj predstavite prednosti članstva idući po redu privlačnosti. Uzmimo u obzir da se ne plaća članarina, uzmimo da organizacija ima svoje sastajalište, uzmimo da će se povećati njihove šanse za zapošljavanjem, uzmimo da će biti još nekih prednosti kombiniranih s tim, i tako dalje. Reakcija grupe se ostvaruje kroz interakciju - članove grupe se potiče da se međusobno konzultiraju. Uz predsjedavajuću osobu koja izlaže slučajeve, na sastanku je i osoba koja promatra. Dobitak od tih fokus grupa je taj, posebno ako se tehnika primjenjuje nekoliko puta sa različitim grupama, da se dobiva dobar uvid u točne uvjete pod kojima se neka ciljana grupa promijeni iz nemotivirane (nema javne podrške) u motiviranu (javna podrška). Rezultat također može biti da će javna podrška postojati pod određenim okolnostima, ali će za to organizacija morati platiti neproporcionalno veliku cijenu. Primjer: Bit će moguće uspješno lansirati kampanju regrutiranja novog članstva među nezaposlenima između 25 i 45 godina starosti, ako je članstvo besplatno, ako imaju slobodan pristup klupskom sastajalištu i ako dobivaju pomoć pri traženju zaposlenja.
Ovaj model je prikladan za provjeravanje mogu li se konfliktni interesi uskladiti na takav način da će ipak biti podrške za neku ideju. Skupi se grupa od otprilike 40 ljudi koji imaju u nekoj ideji različite interese. Grupa se može sastojati od predstavnika/ca različitih organizacija koji/e žele nešto zajedno postići. Zamoli ih se da se podijele u četiri podgrupe miješanog sastava. Svaka podgrupa promovira određeni interes. Tu je i osoba koja facilitira, kao i jedna koja pregovara. Osoba koja pregovara stoji u sredini sobe i sukcesivno pregovara sa različitim podgrupama, za vrijeme čega ostali mogu samo gledati. Tema pregovora je: kako bismo trebali/e prilagoditi bazičnu ideju da bi dobili/e odobrenje vaše podgrupe? Ako se pregovori uspješno zaokruže, osoba koja pregovara ide u slijedeću grupu i postavlja isto pitanje. Na taj način ideja se postepeno mijenja. Rezultat može biti taj da se postigne završna forma sa kojom su svi/e zadovoljni/e (javna podrška) ili može ispasti da se ne može naći nikakva forma koja bi dobila pristanak od svih (nema javne podrške).
U Danskoj je konferencija konsenzusa službeno oruđe koje se koristi u parlamentu. Putem konferencije konsenzusa ispituje se može li se dobiti javna podrška za tehnološke promjene koje su povezane sa moralnim aspektima. I u drugim zemljama također se primjenjuje ovo oruđe, često pod imenom "procjena tehnologije", ali samo u Danskoj je to dio parlamentarnog sistema. Rad konferencije konsenzusa je slijedeći: jedna tema se izabere (na primjer, izrada lijekova kroz genetski inženjering velikh sisavaca) i pita se ljude kroz javne kanale (u Danskoj su to oglasi u novinama) da li su neki od njih zainteresirani da se tom temom bave neko vrijeme. Na temelju poslanih aplikacija izabere se grupa od njih 12. Te su osobe izabrane na najbolji mogući način prema populacijskoj grupi, dobi i regiji, a moraju biti zainteresirane za dotično pitanje bez da su stručnjaci/kinje ili da već imaju izgovoreno mišljenje. Pod vodstvom neutralne predsjedavajuće osobe ti ljudi se sastaju u toku dva vikenda. Oni će istraživati problem, čitati dokumentaciju i na kraju, sačiniti listu stručnjaka/inja koje žele konzultirati. Tokom trećeg vikenda stručnjaci/kinje će dati odgovore na pitanja koje je postavilo tih 12 ljudi. Nakon toga njih 12 zapišu svoj krajnji zaključak, obično u dokumentu koji nema više od tri stranice teksta. To može zapisati neutralna osoba koja predsijeda ili to oni učine sami. Dijelovi procesa praćeni su i od novinara/ki. Završni rezultat često je dobar odraz javnog mišljenja o tom pitanju. Drugim riječima: konferencija konsenzusa proizvodi savjete koji će imati javnu podršku.