Čitaj ekstra 11: Proces ili ekspert.

Svako traženje savjeta i svaki dani savjet imaju dva aspekta: aspekt sadržaja i aspekt procesa. Što treba biti učinjeno i kako ćemo to učiniti.

Pitanje, na primjer, može biti: kakva bi trebala biti komunikacija naše organizacije. Sadržaj zahtijeva znanje o mogućim načinima komunikacije, kanalima komunikacije i komunikativnim ponašanjima. Proces se sastoji od integriranja tog kognitivnog znanja u akciju: pobrinuti se da će ova organizacija komunicirati uspješno i efikasno.

Sadržajni aspekt savjeta ima manje više karakteristike modela medicinskog intervjua, anamneze koju liječnici/e koriste da bi dijagnosticirali/e pritužbe. Liječnik/ca je osoba koja istražuje, pri čemu kao vodilju koristi svoj vlastiti medicinski (ekspertni) referentni okvir. Liječnik/ca na taj način dolazi do stručne dijagnoze i savjeta o terapiji, ili propisuje recept. Po toj analogiji konzultant/ica je ekspert/ica.

Aspekt procesa bazira se na modelu suradnje u kojoj se ekspertiza konzultanta/ice kombinira sa umijećem osobe unutra: klijenta/ice. Učešće klijenta/ice se stimulira u fazi skupljanja podataka, u razmišljanju o analizi i u fazi implementacije. Konzultant/ica je facilitator/ica.

U literaturi autori/ce govore o konzultantima/cama izvora i konzultantima/icama procesa. Dugo vremena ta su se dva ekstrema prakticirala u njihovom čistom obliku. U današnje vrijeme općenito je stajalište da dobar/ra konzultant/ica objedinjava jedno i drugo.

Moderni/a konzultant/ica koji/a predstavlja samo jedan od ta dva pola više se ne uzima za ozbiljno. Ekspert/ica je konzultant/ica koji/a piše prekrasne izvještaje za pisaći stol. Facilitator/ica procesa je osoba koja na pitanja odgovara: a što vi sami o tome mislite?

U današnje vrijeme više se misli o varijacijama u konzultantskim ulogama. Konzultant/ica treba biti sposoban/na funkcionirati u različitim ulogama: osobe sa znanjem dobavljanja, treniranja, interveniranja pri konfliktima, sparing partnerstva i facilitiranja procesa. O izboru koju ulogu preuzeti odlučuje se prema prirodi problema i prema komadu koji klijent/ica ili sistem klijenata/ica može odigrati.

Vrakking (nizozemski autor o konzultantstvu) opisuje rastuću hijerarhiju konzultantovih/ičinih izbora uloga od vrlo ekspertne do vrlo procesne, u kojoj konzultant/ica i klijent/ica igraju komplementarne uloge.

Konzultant/ica kao osoba koja razmišlja, postavlja pitanja za razmišljanje. Specijalist/ica za procese, osoba koja promatra proces rješavanja problema, koja postavlja pitanja tokom diskusije u kojoj se reflektira povratna informacija. Sakupljač/ica informacija, osoba koja tjera ljude da razmišljaju. Osoba koja definira alternative, koja pomaže napraviti pregled posljedica i napraviti izbor. Osoba koja nudi alternative za rješenje problema i koja participira u odluci. Trener/ica koji/a dizajnira iskustvo učenja. Tehnički/a ekspert/ica koji/a pribavlja informacije i koji/a daje sugestije za odluke o politici ili praksi. Također, i zagovarač/ica koji/a postavlja direktive, tko uvjerava ili tko vodi proces rješavanja problema.