Čitaj ekstra 2: Glavni stilovi konzultiranja.

KONZULTIRANJE I SAVJETOVANJE: Rješavanje problema ili pomaganje pri rješavanju problema.

Organizacija klijenta/ice koja ima problem, često očekuje da će konzultant/ica riješiti probleme organizacije.

Konzultant/ica može izabrati djelovati u dva različita smjera:

• rješavanje problema,
• povećavanje kapaciteta organizacije (ili klijenta/ice) za rješavanje problema.

Praksa konzultiranja sadrži i jedno i drugo.

Prvi izbor koristi konzultanta/icu kao stručnjaka/inju dok je u drugom u ulozi procesora (konzultativni stil).

Konzultant/ica kao osoba koja rješava problem

Ponekad je konzultant/ica direktno suočen/a sa zahtjevom da riješi problem. Kompetentan/na konzultant/ica će osjetiti poriv da trenutačno djeluje i da riješi problem (ako to zaista može).

Prednost: problem će biti riješen i to će biti učinjeno brzo i dobro.

Mana: kapacitet rješavanja problema klijenta (organizacije) neće biti poboljšan. Nakon što se ista stvar ponovi nekoliko puta, dokaz da je za rješavanje problema potrebna kompetentna osoba izvana, vodit će uvježbanoj nekompetentnosti.

Koja je alternativa?

Alternativa može biti u tome da energija konzultanta/ice bude investirana u rukovodstvo ili radnike/ce, kako bi ih se osposobilo za rješavanje problema.

A ----> B -----> * (A pomaže B u rješavanju problema umjesto da ga preuzme i rješava sam/a)

A ----> B <----> C (A pomaže B riješti problem sa C, umjesto da sam/a intervenira)

Taj pristup bi se u organizaciji trebao nastaviti. Rukovodstvo bi trebalo imati isti konzultativni stil prema radnicima/ama.

Teškoće:

• problemi su privlačni ( konzultant/ica taj posao često radi jer on/ona ima kapacitet rješavanja problema. A ovaj pristup zabranjuje rješavanje problema....)
• izgleda kao da je konzultant/ica nekompetentan/na (je li podnošljivo za konzultanta/icu prihvaćati takve pojave)
• biti zadovoljan/na sa dobrim rješenjem: dobro je dovoljno dobro (umjesto brilijantnog rješenja)

Umjetnost konzultiranja je djelomično umjetnost reflektivnog prakticiranja.

Uz formalne načine učenja, biti reflektivan/na znači poznavati svoj skript (scenarij).

Što je skript?

Skriptje nesvjesni, neeksplicitni recept kako biste trebali raditi. Ono što činite ili ne činite u svom poslu, način na koji to uvijek radite, te pretpostavke značenja.

Skriptovi nude sigurnost. Može ih se usporediti sa raznolikim fiksiranim obrascima koji nude sigurnost

(rituali u procedurama sastanaka, mjesto koje ćete izabrati). Oni oblikuju neophodni stenogram u normalnom svakodnevnom životu, ali mogu predstavljati i ograničenja u radnom životu profesionalaca/ki.

Odakle dolaze skriptovi?

• Oni mogu biti povezani sa profesionalnim ili vršnjačkim grupama. Liječnička profesija misli da nuđenje dijagnoze znači nuđenje pomoći. Učiteljska profesija interpretira probleme kao praznine u znanju, feministkinje predstavljaju probleme u smislu neravnoteže moći između muškaraca i žena.
• Skriptovi imaju izvor u prošlim važnim iskustvima, na primjer socijalizaciji u obitelji.
• Ili čine dio osobnosti. Neki ljudi uvijek preuzimaju vodstvo, neki su uvijek pomalo sumnjičavi, neki uvijek traže krivce, neki uvijek misle da je uzrok problema u rukovodstvu, neki pokušavaju izbjeći konflikte, neki uvijek pokušavaju steći kontrolu i dominaciju, neki su uvijek moralno ogorčeni ili . . . neki uvijek pokušavaju riješiti problem.

Skriptovi se očituju u prvim mislima, u trenutačnim inklinacijama, u definicijama problema i u namjerama djelovanja. Možda su istiniti i opravdani, ali više su vezani za konzultanta/icu nego za specifičnu situaciju.

Kako izbjeći zamku skripta?

Refleksijom i poznavanjem sebe. Konzultanti/ce bi trebali/e pokušati razumjeti da, kada pripisuju namjere drugima, oni/e bi trebali/e biti svjesni/e da - skoro automatski – sami/e interpretiraju priče drugih.

To zahtijeva jako puno znanja o sebi.