Maja Miles
Maja Miles: Za odgovorno gra�anstvo
Povodom dodjele godi�nje nagrade �enske mre�e Hrvatske najuspje�nijim novinarkama godine 2004.
Lead: Upravo su �ene i u politi�ko i u kulturno novinarstvo po�ele unositi osobnu zamjenicu �ja�. Po�ele su govoriti u prvome licu i u svoje osobno ime na mjestima gdje je tada jo� uvijek vladalo ono kolektivno �mi�, a koje nije bilo izraz autorske skromnosti, ve� pokazatelj kolektivne pripadnosti vladaju�oj politi�koj mo�i i autoritetu
Iako konkurencija nije sasvim zanemariva, nije bilo te�ko odlu�iti po kome nazvati nagrada koju �enska mre�a Hrvatske od pro�le godine dodjeljuje novinarki (ili novinaru, za�to ne?) za nastojanja i uspjehe u afirmaciji statusa �ena i �enskih prava u hrvatskim medijima. Maja Miles nametnula se kao prioritet, unato� tome �to mla�e generacije �itatelja i �itateljica novina vjerojatno za nju nisu niti �ule. No, ovim povodom ipak bih, osim o Maji htjela ne�to re�i i o ulozi �ena novinarki i spisateljica koje su obilje�ile osamdesete godine. Ostavile su tragove koje i danas osje�amo, zaboravu uprkos. Imena tih �ena danas su �iroj publici gotovo nepoznata zato �to je politika svjesnog i namjernog zaborava jedan od temeljnih principa manipulacije sada�njo��u. Napose kad je rije� o �enama i rodno-spolnim odnosima mo�i koji itekako utje�u na sveukupnu raspodjelu mo�i u dru�tvu i na status �ena op�enito.
�Dobar profesionalac�
Maja Miles, naime, pripada onoj generaciji �ena u novinarstvu, s po�etka osamdesetih, kada se o ��enskom novinarstvu� nije govorilo niti razmi�ljalo, osim u kontekstu industrije �ljubi�a�, recepata, mode i kozmetike. Koja se tada, iako pod pokroviteljstvom tzv. dr�avne kontrole medija, nije ni po �emu bitno razlikovala od ove dana�nje kojom upravljaju privatni medijski koncerni, doma�e ili strane provenijencije � sasvim svejedno. Tada, kao i danas, na �ene se u proizvodnji informacija i zabave prvenstveno gledalo kao na konzumentice �unda (ponekad pakovanog kao glamur), pa utoliko i kao eventualne proizvo�a�ice te vrste roba.
Pretpostavljam da ni Maja tada samu sebe ne bi voljela prepoznati kao �enu - novinarku. Vjerojatno bi, kao i ve�ina �ena �ija se rije� tada �itala u javnosti, vi�e voljela da joj se prizna da je bila �dobar profesionalac�. Upravo tako, u mu�kom rodu, jer je op�e-prihva�ena norma bila da �profesionalnost nema roda ni spola�, osim, dakako, �univerzalnog� mu�kog. Mi danas vrlo dobro znamo da rodna dimenzija, uklju�uju�i njenu gramati�ku reprezentaciju itekako igra ulogu u svim sferama, ne samo gramati�ko-simboli�koj. Ne pripadam onima koji danas �ine sve da bi se izborili za lo�iju pro�lost i time potvrdili svjetlu sada�njost, ali bilo je to vrijeme vladavine socijalisti�ke ideologije egalitarizma kad se smatralo da je �ensko pitanje rije�eno socijalisti�kim uravnilovkama i brisanjem razlika u svemu, od etni�kih i vjerskih do rodnih i spolnih. Ili �e to biti u doglednoj budu�nosti. Maja Miles i njena profesionalna i privatna sudbina dokazuju da tada, kao uostalom ni sada, ni�ta nije rije�eno.
I kako te�ak, ponekad bolan do gubitka volje za �ivotom, mo�e �enama biti poku�aj da ujedine profesionalnu kompetenciju, uspjeh i ambiciju sa onim �to se naziva �sre�om� na privatnom i osobnom planu, ma �to koja od nas pod time podrazumijevala.
Ali bilo je to i vrijeme -- rane osamdesete -- kad su se po�ele osje�ati promjene u javnim diskursima, a napose promjene u medijima, uklju�uju�i ulogu �ena u novinarskoj profesiji. Sve te promjene, ne tek one rodno obojene, usu�ujem se tvrditi, najbolje su nagovijestile upravo �ene novinarke, ili profesionalke iz drugih sfera pisane i javne rije�i uop�e.
�ensko Ja
Osamdesete godine pro�log stolje�a uslijedile su nakon tzv. olovnih sedamdesetih i obilje�ene su stvaranjem i otvaranjem mnogih prostora javne i demokratske debate. Mo�da nije sasvim lako odgovoriti na pitanje: A �to je tu bilo specifi�no ��ensko�, razli�ito od sveprisutnih promjena na medijskoj sceni i u javnoj sferi Hrvatske i Jugoslavije?
Napamet mi padaju barem dva mogu�a obja�njenja �specifi�nosti� �enskog javnog govora iz tog doba koje bi, dakako, tek trebalo temeljitije istra�iti. Kao prvo, �ene novinarke, mo�da upravo zato �to su mahom bile isklju�ene iz vrhova centara mo�i i odlu�ivanja, otvarale su teme koje su do tada smatrane marginalnima i drugorazrednima. Nisu arbitrirale o �visokoj� (�itaj partijskoj, SKJ) politici koja je bila glavna preokupacija tada�njih vode�ih novinara od karijere. A to je uglavnom zna�ilo pisati po komitetskim uputama i osiguravati uredni�ku karijeru (prisjetimo se da je samo jedna od famoznih 5 �Vje�tica iz Rija� bila �lanica SKJ, za razliku od ogromne ve�ine svojih mu�kih kolega, uklju�uju�i one koji su taj notorni tekst kolektivno isfabricirali).
Drugo, upravo su �ene i u politi�ko i u kulturno novinarstvo po�ele unositi osobnu zamjenicu �ja�. Po�ele su govoriti u prvome licu i u svoje osobno ime na mjestima gdje je tada jo� uvijek vladalo ono kolektivno �mi�, a koje nije bilo izraz autorske skromnosti, ve� pokazatelj kolektivne pripadnosti vladaju�oj politi�koj mo�i i autoritetu. Poznajem jednog urednika iz tog vremena koji ni na redakcijskim sastancima nikada nije govorio �ja�, ve� uvijek �mi�, pri �emu se vrlo dobro znalo tko smo to �mi�. Iza njega su �stajale� vladaju�a partija, dr�ava, u najbenignijem slu�aju odluka nekog komiteta. To �ensko �Ja�, nije, me�utim, bilo izraz sentimentalnog (�iracionalnog�) subjekta koji nije u stanju zauzeti distancu od osobnog do�ivljaja. Bio je to prvi vidljiviji simptom preuzimanja odgovornosti za vlastito postojanje i djelovanje u zajednici.
I kod Maje Miles pisanje u prvom licu jednine ilustriralo je prve naznake odgovornog gra�anstva i to upravo u onim sferama koje se nalaze u temelju demokratskog procesa � u javnom govorenju o pravu, pravnoj dr�avi, prate�im sustavima, kriminalu, ljudskim pravima i ostalim tekovinama liberalne demokracije.
Ukoliko je ova moja opservacija iole to�na, jer je ipak tek rezultat sje�anja i impresije, a ne sustavnog istra�ivanja, stoji tvrdnja da su �ene novinarke bile te koje su kolektivno i mo�no �Mi�, li�eno bilo kakve individualne odgovornosti, zamijenile sa odgovornim gra�anskim Ja, dok je javnim diskursom jo� vladalo �mi �lanovi Partije�, �mi samoupravlja�i�, �mi Jugoslaveni�. To isto �Mi� u devedesetima se je transformiralou �mi Hrvati, Srbi, Albanci��, nerijetko u tekstovima istih �pokolektivljenih� pojedinaca koji su se naprosto prilagodili novonastaloj situaciji. Doga�alo se to, dakako, i sa �enama, ali u znatno manjoj mjeri i to ne samo prema statisti�kim mjerilima. Fenomen nije te�ko objasniti sociolo�ko-politi�ki. �ene, novinarke najve�im su dijelom bile isklju�ene iz centara mo�i koncentriranih u vladaju�oj politici i bavile su se temama koje nisu izravno potpadale pod utjecaj ili nadzor tih centara. Ali tim vi�e je to dokazuje da se va�ne dru�tvene i politi�ke promjene mogu inicirati i iz marginalne pozicije, ukoliko je politi�ki osvije�tena.
Za vladavinu prava
Maja Miles, kao i neke druge novinarke, po�ela je u lokalno novinarstvo unositi visoku dozu stru�nosti, profesionalizma i profesionalne etike. Obrazovana, sa radnim iskustvom i na sudu i u odvjetni�tvu, Maja je ve� u�la u novinarstvo kao vrhunska profesionalka. Nikada nije sva�tarila i nikada nije objavila neprovjerenu �injenicu. No, od svega toga najzna�ajnijim mi se �ini to �to je upravo sistematski rad Maje Miles u masovnim medijima i kod �iroke publiku inicirao i promovirao razumijevanje temeljnih ideja i pojmova pravne dr�ave, odnosno vladavine prava. Maja je prva pisala o tome da se osobu protiv koje je povedena istraga, ili �ak zapo�eo sudski postupak ne smije u medijima nazivati zlo�incem dok ne postoji pravomo�na presuda. Pisala je i o tome da niti jedna na�a rubrika �crne kronike� ne bi pro�la svjetske kriterije i da bi krahirala zbog visokih kazni koje se dodjeljuju onima koje novinari progla�avaju krivima i zlo�incima prije pravomo�ne sudske odluke. Drznula se govoriti i lije�ni�koj gre�ci i lije�ni�koj zavjeri �utnje o kojoj ni do dan danas lije�ni�ki sudovi �asti i strukovna udru�enja nisu postigli suglasnost, niti bi se itko usudio tu�iti �svog doktora� zbog krive dijagnoze ili kirur�kog zahvata. Informirala je i o eti�kom poslovanju i gre�kama velikih svjetskih kompanija i od�teti koju gra�ani mogu dobiti zbog krivo reklamiranih, �tetnih, ili naprosto lo�ih proizvoda.
Novinarski poziv Maja Miles do�ivljavala je kao sve prije nego kao akademsku diskusiju. Kao �to je bila u stanju sa zagreba�kom policijom no�ima obilaziti mjesta najstra�nijih krvnih delikata, opservirati rad policije, ali i status �rtve i po�initelja, tako je, vo�ena profesionalnom, a vjerujem i osobnom ambicijom i znati�eljom, otputovala i do Londona gdje je sa posebnom jedinicom Scotland Yarda prou�avala kako se istra�uju i tretiraju slu�ajevi silovanja. Suprotno tada�njoj uhodanoj praksi, Maja je tom prigodom svratila i do jedne londonske feministi�ke organizacije kako bi dobila informaciju i iz te perspektive.
Unato� tome �to su kasne sedamdesete i rane osamdesete �herojsko razdoblje� ra�anja feminizma na prostorima biv�e Jugoslavije, tada se jo� rijetko govorilo o pravoj prirodi zlo�ina silovanja kao pokazatelju odnosa mo�i me�u spolovima. Unato� na�elno strogim predvi�enim kaznama za silovanje, dominirao je povr�an dru�tveni, policijski i pravosudni odnos prema nasilju na �enama. Maja je bila me�u prvima koja je putem mainstream medija obznanila tada jo� prili�no indiferentnoj javnosti da je silovanje zlo�ina�ki akt agresije, a ne �vid seksualnosti�. Tako�er je, pou�ena iskustvom engleskih feministi�kih grupa, ukazala na jedan od temeljnih paradoksa kad je rije� o utvr�ivanju zlo�ina i ka�njavanju silovatelja. Policije �irom svijeta �rtvi silovanja preporu�uju da se ne odupire, jer su silovatelji okrutni i opasni zlo�inci koji ne�e prezati ni pred ubojstvom, a ne tek �seksualno uzbu�eni mu�karci�. S druge strane, ako jednom (uglavnom jo� i danas u manjem broju) slu�aj i zavr�i na sudu, �eni �e biti vrlo te�ko dokazati da je bila �rtva silovanja, ako nisu dijagnosticirane te�ke tjelesne ozljede, to jest ako je poslu�ala savjet policije i �nije se odupirala�. Silovanje je tada, kao i danas, iako u ne�to manjoj mjeri, bilo te�ko dokaziv zlo�in, upravo zbog razlike u socijalnoj percepciji mu�ke i �enske spolnosti. Bila su to vremena kad se �ene prosu�ivalo prema njihovom ��udorednom liku�, pa tako �injenica �to je neka slu�benica, na �efov zahtjev, ostala s njime sama u uredu mogla biti uzeta kao argumenta protiv njenog ��udore�a�.
Visoka cijena anga�mana
Ne bi bilo fer tvrditi da Majino znanje, talent, upornost, predanost poslu, profesionalno po�tenje i savr�eno poznavanje materije o kojoj je pisala, te vrhunski stil nisu bili prepoznati i cijenjeni jo� za njena �ivota. . Temeljno je pitanje � kako to da je tako kvalitetan rad jedne novinarke tako lako prepu�ten zaboravu? Kao i neke druge �ene novinarke iz njene generacije, ponekad je pla�ala i visoku cijenu svog anga�mana. Njezin tekst o smrtnoj kazni i potrebi njena ukidanja kao civilizacijskoj tekovini (��to ubija smrtna kazna?�, Start, 28. VII 1984) nai�ao je na velike otpore, naro�ito u onom krugu kolega iz profesije koji su �inspiraciju� vukli iz komitetskih naputaka. Pa iako je na kraju ipak objavljen, ura�eno je to u maniri onda�njih �liberalnih� ispada iz sistema, uz uredni�ku ogradu o tome kako je rije� o �osobnom stavu autora teksta�. Navodno su upravo reakcije na taj tekst i stanovite okolnosti iz Majinog privatnog �ivota doprinijele njenoj odluci da si oduzme �ivot u trenutku u kojem je sredini u kojoj je �ivjela mogla najvi�e dati.
Maja je, kao i jo� neke novinarke i spisateljice iz tog vremena, na najbolji mogu�i na�in obilje�ila, tuma�ila i inicirala tendencije ka transformacijama postoje�eg sustava, �ak i ako se te promjene nisu dogodile na na�in na koji su one pri�eljkivane. Kad govorimo o jednoj cijeloj plejadi �ena �iji su se glasovi slu�ali u javnosti, red je da uz Majino spomenem jo� nekoliko imena, kako bismo argumentirali tvrdnju da nije bila jedina. Rije� je tako i o Jeleni Zuppi, Lydiji Sklevicky, Bla�enki Despot, ili npr. �arani Papi�, Jeleni �anti� i Nedi Bo�inovi�, iz Beograda, da najprije spomenemo one kojih vi�e nema me�u nama i za koje bi se tako�er moglo re�i da su tragi�no stradale, da li zbog bolesti ili nesretnim slu�ajevima, ali definitivno na neki na�in povezano s onim �to se uvjetno naziva ��enskom sudbinom�. Tu su jo� i Zorica Nikoli�, jedna od boljih Vjesnikovih novinarki, koja je prije par godina umrla u nekoj vrsti izbjegli�tva u Beogradu, vjerojatno s gor�inom pamte�i svoje ovda�nje kolege i �prijatelje�. Sje�amo se i tako�er tragi�no preminule (i opet je rije� bila o samoubojstvu) Antoanete Pasinovi�, koja je iz temelja u javnosti promijenila percepciju jednog od najva�nijih javnih dobara - urbanizma i arhitekture. Neke druge, poput Rade Ivekovi�, Dubravke Ugre�i�, Slavenke Drakuli�, Jelene Lovri�, Meri �tajduhar, a eto, neskromno �u tu ubrojiti i sebe, pa potom generacija Jasmine Kuzmanovi�, Ines Sabali�, Alemke Lisinski, sre�om smo jo� �ive. No, osim jedne ili dvije, vi�e ne sudjelujemo u kreiranju politi�ke kulture javnom rije�ju u ovim prostorima. Da bi uvid bio potpuniji, ne treba zaboraviti niti na dulju tradiciju sli�nih �enskih pri�a od kojih su javnosti donekle poznate Marija Juri� Zagorka, Dragojla Jarnevi� i Dora Pfanova.
O svakoj od tih �ena uz �ije ime stoji bilje�ka �tragi�no preminula� mogu�e je govoriti na dva na�ina: kao o �eni u profesiji koja se navodno �feminizira�, a da nikome nije sasvim jasno �to to to�no zna�i, ili kao o �enama �ije se pri�e mogu uspore�ivati sa sudbinama drugih kreativnih �ena iz povijesti �iji su �ivoti tako�er �tragi�no okon�ani�. Prisjetimo se tek Silvije Platt i Virginije Woolf, onih koje, u najmanju ruku, nisu zaboravljene.
�ivjeti potpun i svestran �ivot
Povodom tragi�ne smrti Maje Miles (a rije� je o samoubojstvu koje je po svemu sude�i bilo posljedica onog za �ene tako �esto nepodno�ljivog sraza privatnog i javnog) svi do jednog In memoriam tekstova koji su objavljeni, govorili su o njoj kao o �sociologu kriminala�, �vrhunskom majstoru crne kronike�, �izvrsnom reporteru s lica mjesta� (koncept �investigativnog novinarstva� u�i �e u terminologiju tek ne�to kasnije i uglavnom se njime kite tipovi koji su za pisa�im strojem u redakciji sklapali spletke i smi�ljali teorije zavjere.) Kad je umrla bilo joj je 37 godina. I nitko, ba� nitko se nije usudio napisati da formula �tragi�no preminula� prikriva samoubojstvo jedne od najboljih i najuspje�nijih na�ih novinarki. Istodobno, nitko nije propustio re�i da je Maja, povrh svih profesionalnih, ljudskih i inih kvaliteta � bila �lijepa �ena�. To, dakako, stoji, Maja je bila vrlo lijepa �ena, ali voljela bih vidjeti posmrtnu biografsku bilje�ku, ili naprosto profesionalni portret bilo kojeg mu�karca u kojem bi, uz ostalo, pisalo i da je doti�ni bio � lijepi mu�karac. U to vrijeme, a to su i po�eci feministi�kih inicijativa u biv�oj Jugoslaviji, malo je tko obra�ao pa�nju na takve �sitnice� koje na simboli�koj, gramati�koj i semanti�koj razini odra�avaju socijalni status �ena. Ali i privatni. Usu�ujem se re�i, iako je o tim stvarima riskantno govoriti bez dubljih istra�ivanja ne�ije biografije, da je Majina tragi�na smrt posljedica one nemogu�nosti da jedna �ena, ma kako izuzetna i sposobna bila, uspije �ivjeti potpun i svestran �ivot. To jest da bude �sretna� u privatnoj i u javnoj sferi svog postojanja.
Biografije �ena poput Maje Miles, Lydije Sklevicky, Jelene Zuppe, Zorice Nikoli� i �itavog niza drugih koje su temeljno utjecale na rast i razvoj ove sredine, i ostavile najdublje tragove u njenoj transformaciji, nam jo� uvijek bolno nedostaju. Neka ova nagrada, imenovana po jednoj od najboljih me�u nama, nazna�i i po�etke njihovog vra�anja u javnu memoriju.
P.S. Tipi�no je, i obeshrabruju�e da dodjeli ove nagrade nije nazo�io nitko niti iz Vjesnika, niti iz Hrvatskog novinarskog dru�tva, niti od njenih kolega i kolegica.
________________
Godi�nja nagrada Maja Miles za rodno osvije�teno i anga�irano novinarstvo �enske mre�e Hrvatske
�enska mre�a Hrvatske drugu godinu zaredom dodjeljuje godi�nju nagradu Maja Miles.. . Uz pristanak majke, nagradu �emo i slu�beno registrirati. Nazivanjem nagrade imenom vrsne novinarke Maje Miles, koja je tragi�no okon�ala �ivot, �elimo izvu�i iz zaborava �enu koja je bila izuzetno va�na za hrvatsko novinarstvo, a prebrzo je i olako zaboravljena.
Na koncu 2003. od strane �lanica �enske mre�e bile su nominirane sljede�e novinarke:
1. Anita Beni� - Jutarnji list, dopsini�tvo Slavonski Brod
2. Marija Molnar - Glas Slavonije, dopisni�tvo Vinkovci/Vukovar
3. Branka �u�i� - Slobodna Dalmacija i Hrvatski radio � Radio Pula
4. Paola Bobanovi� - Nacional, Zagreb
5. Ranka Radovinovi� - Vjesnik, Zagreb
6. Andrea Zeljak � Hrvatska televizija, Zagreb
7.Petra Neuner, Hrvatska televizija, Zagreb
U za�etku, pri ustanovljavanju nagrade, dogovoreno je da se uvijek bira jedna osoba koja djeluje u Zagrebu u nekom od mainstream medija, a jedna koja radi u nekom drugom mjestu u Hrvatskoj. Naime, brojne �lanice Mre�e prete�no djeluju na lokalnoj razini i izuzetno im je va�na suradnja s medijima u vlastitoj sredini. Usredoto�ene smo bile na dnevne i tjedne politi�ke novine, te na radijske i televizijske programe. Nakon predo�enih obrazlo�enja i glasanja, izabrane su: Petra Neuner, novinarka Hrvatske televizije, Branka �u�i�, novinarka Slobodne Dalmacije u Puli te urednica emisije Ona na Hrvatskom radiju � Radio Pula. Branka �u�i�, u jednosatnoj emisiji ONA, koju ure�uje i vodi, kao i tekstovima za Slobodnu Dalmaciju, a Petra Neuner u prilozima za Zagreba�ku panoramu i druge emisije informativnog programa Hrvatske televizije, redovito su pratile i analizirale aktualne teme vezane uz �enska ljudska prava i pitanja ravnopravnosti spolova. Razla�u�i razli�ite oblike diskriminacije na osnovi spola ili seksualne orijentacije, govorile su o nasilju u obitelji, stereotipima u �kolskim ud�benicima, �enama u politici, zdravstvenoj za�titi �ena, �enskom stvarala�tvu. Njihov je novinarski rad uvijek nastojao pridonijeti unaprje�ivanju polo�aja �ena u Hrvatskoj. Razgovarale su s poznatim ili javnosti nepoznatim �enama, aktivisticama �enskih i drugih nevladinih udruga, politi�arkama iz stranaka na vlasti i opozicije, �rtvama nasilja, uspje�nim poslovnim �enama, a svaki je njihov novnarski uradak izuzetno pridonosio senzibiliziranju javnosti i ve�em razumijevanju problema diskriminacije �ena u na�em dru�tvu.
Ove se godine dodjeljuje i godi�nje priznanje redakciji Zareza, dvotjednika za kulturna i dru�tvena zbivanja. Svaki broj ovog �asopisa svjedo�i o nedvosmislenom opredjeljenju za rodno osvije�teno novinarstvo i cjelokupnu ure�iva�ku politiku.
Za 2002. godinu, pro�le su godine nagradu dobile Tanja �imi�, urednica Dobro jutro, Hrvatska i Kre�o Volarevi�, novinar Hrvatske televizije te Snije�ana Matej�i�, novinarka Glasa Istre.
