<< natrag na kampanje

Socijalna sigurnost

Socijalna politika u Hrvatskoj je voluntaristička, arbitrarna i potpuno je zakazala u odgovorima na trenutnu ekonomsku krizu. Skrb o nezaposlenim ženama, samohranim majkama, seoskim ženama, ženama treće dobi i ženama s posebnim potrebama je nedovoljna. Radno sposobnim, a nezaposlenim ženama su bitno ograničena prava na dobivanje socijalne pomoći. Seoske žene praktički nikako ne mogu ostvariti socijalnu zaštitu. 

Zahtijevamo: 

• smanjenje sredstava iz državnog proračuna za vojsku, tajne službe i policiju te prenamjenu tih sredstava u socijalne, zdravstvene svrhe, za školstvo i za poboljšanje ekonomskog statusa žena; 

• socijalnu državu i provođenje socijalne politike koja prepoznaje potrebe gore navedenih grupa žena;

• jasno definirane zakonske okvire pomoći ženama; 

• ostvarivanje socijalnih zakonskih prava, a ne njihovo sužavanje te njihovo efikasno provođenje; 

• istinsku saborsku kontrolu nad predviđenim i utrošenim sredstvima za socijalnu zaštitu; 

• socijalnu sigurnost za seoske žene te pravo na zasluženu mirovinu od koje je moguće dostojanstveno živjeti; 

• omogućavanje dopunskog rada umirovljenicama koji je usklađen s troškovima života bez plaćanja dopunskih poreza i doprinosa te bez gubitka/zamrzavanja stečenih mirovinskih prava žena; 

• dostupne jaslice i vrtiće za sve te njihov rad u dvije smijene, a za djecu samohranih majki i za djecu iz siromašnih obitelji besplatne usluge; 

• dječji doplatak koji prati troškove života i redovito se isplaćuje, kao i redovito isplaćivanje naknade za nezaposlene žene koja prati troškove života; 

• dostupne informacije o socijalnim pravima.

Dostupan pobačaj i kontracepcija te sigurna zdravstvena zaštita žena

Razina zdravstvene zaštite je u padu, a mnogi oblici zdravstvene zaštite se uskraćuju: prevencija, specijalistički pregledi, bolničko liječenje, lijekovi. To posebno pogađa žene i utječe njihov radni i privatni život.

Žene imaju pravo odlučiti žele li, kada i s kim rađati djecu. Da bi ostvarile to pravo, pobačaj i kontracepcija moraju biti legalni, teritorijalno i financijski dostupni svim ženama te sigurni. Pobačaj i kontracepcija su prve zdravstvene usluge koje su prestale biti sufinancirane iz fonda zdravstvenog osiguranja i postale komercijalne, a često i nedostupne. Konzervativni trendovi u državnoj politici i Crkvi vrše snažan pritisak tražeći zabranu pobačaja, te snažno moralno utječu na ginekologe/ginje i vrše nedopustiv pritisak na žene.

Zahtijevamo: 

• medicinski siguran i besplatan pobačaj u svim županijskim bolnicama uz osiguravanje prisustva ginekologa/inje koji su spremni obaviti pobačaj na zahtjev žene, kao i oštre, lako provedive sankcije za županijske bolnice koje to ne čine; 

• dostupnu i besplatnu kontracepciju prema izboru žena; 

• lako dostupnu sterilizaciju i umjetnu oplodnju; 

• javnu kampanju o važnosti upotrebe kontracepcije i zaštiti od spolno prenosivih bolesti; 

• liberalni spolni odgoj u vrtićima, osnovnim i srednjim školama; 

• besplatna savjetovališta za kontracepciju; 

• odgovarajuće ginekologe/inje koji/koje poštuju potrebe žena, a ne nameću im svoje osobne stavove, moralne i religijske norme; 

• veća sredstva državnog proračuna namjenjena prevenciji (primjerice testovima za rano otkrivanje raka grlića maternice, mamografijama, ultrazvuku dojki itd.) te općem i reproduktivnom zdravlju žena kao i općem zdravstvenom obrazovanju; 

• dosljednu primjenu postojećoh zakona koji se tiču zdravstvene zaštite te njihovo poboljšanje zbog podizanja razine zdravstvene sigurnosti.

Zaustavljanje nasilja nad ženama

U postratnom periodu i militariziranom društvu društvu u Hrvatskoj, nasilje nad ženama je u porastu. Samo Žensko savjetovalište, jedan od mnogih telefona za pomoć, mjesečno ima više od 260 poziva. U Hrvatskoj ne postoji krivično - pravna zaštita žena od obiteljskog nasilja. A jedino sklonište u Hrvatskoj za žene žrtve nasilja ima neizvjesnu financijsku budućnost.

Zahtijevamo: 

• zaštitu žena žrtava nasilja pomoću nezavisnih, autonomnih, od države financiranih savjetovališta, SOS telefona, skloništa te grupa samopomoći; 

• besplatne zdravstvene preglede, liječenje i psihološku podršku za žene koje su preživjele obiteljsko nasilje; 

• krivično - pravnu zaštitu žena izloženih obiteljskom nasilju, donošenje Zakona o obiteljskom nasilju i osnivanje posebnog Obiteljskog suda; 

• edukaciju zaposlenih u državnim institucijama (u centrima za socijalni rad, policiji, sudstvu, školstvu i zdravstvu) o problemu nasilja nad ženama; 

• osnivanje posebnih policijskih odjela za vođenje slučajeva nasilja nad ženama u kojima će raditi žene; 

• javnu kampanju protiv nasilja nad ženama financiranu iz državnog proračuna; 

• vođenje službene statistike o nasilju nad ženama pri državnim institucijama (Državni zavod za statistiku, policija, zdravstvene ustanove, sudovi, tužilaštva) po osnovi spola i srodstva s nasilnikom.

Sudjelovanje žena u politici i političkom odlučivanju

Zastupljenost žena u političkom životu u Hrvatskoj je ispod 10% na svim razinama odlučivanja. Postotak zastupljenosti nas svrstava u istu kategoriju s Iranom, Sudanom i Rumunjskom, a više žena u parlamentu ima primjerice u Albaniji, Zimbabveu i Meksiku. Budući da žene bolje zastupaju interese žena, a čine 51,5% ukupne populacije, važno je da ih na mjestima odlučivanja bude barem 30%.

Zahtijevamo:

• podjelu odgovornosti u kući i vlasti u državi; 

• ženske kvote u izvršnim tijelima političkih stranaka, na kandidacijskim listama i na svim razinama vlasti (niti jednog spola ne smije biti manje od 40%) te naizmjenično navođenje oba spola na svim kandidacijskim listama; 

• mjere za cjelovito i realno prikazivanje žena u javnosti i medijima, sankcioniranje i dokidanje seksizama, predrasuda i stereotipiziranja.

Politika ravnopravnosti i tolerancije

Društveni, uključujući i školski sistem podržava tradicionalne spolne uloge i sterotipe. Stereotipiziranje muško-ženskih odnosa je dobilo novi zamah, a liberalni spolni odgoj je nestao iz nastavnih programa.

Razina tolerancije u društvu pada, a količina nasilja upadljivo raste.

Zahtijevamo: 

• ukidanje spolnih stereotipova u udžbenicima i nastavi te adekvatno vrednovanje uloga žena u povijesti i sadašnjosti u školskim programima i udžbenicima; 

• uvođenje principa nenasilne komunikacije i transformiranja sukoba nenasilnim putem u osnovne škole; 

• uvođenje liberalnog spolnog odgoja u vrtiće i škole; 

• ukidanje vjeronauka u školama i povratak istog u kofesionalne zajednice; demilitarizaciju društva i aktivnu mirovnu politiku; 

• poticanje i financiranje nevladinog sektora.

 U Zagrebu, 17. travnja 1999.