PAUKOVA ŽENSKA MREŽA

25. svibnja, 2006.

"Stav" Ženske mreže, a poglavito zaključak iz njega, zahtjev Saboru RH da se raskinu ugovori s Vatikanom, potvrđuje još jednom kako je dobra nakana suprotna dobrom djelu. Način na koji Ženska mreža Hrvatske detektira nedostatke vodi izravno u suprotni smjer, prisiljava me da branim instituciju Crkve, iako nisam neosjetljiva na njezine mane. No, pregrštu optužbi Ženske mreže nedostaju argumenti, dokazi. Umjesto njih nudi se obilje stereotipa

Rezolucijom broj 1464 od 4. listopada 2005. o ženama i religiji u Europi, Parlamentarna skupština Vijeća Europe obvezuje zemlje članice Vijeća Europe na mjere protiv svih vrsta povreda ljudskih prava žena u ime i za interese religija, i na suzbijanje zloporabe religija i relativiziranje temeljnih ljudskih prava u cilju diskriminacije žena.

Pozivom na tu rezoluciju, Ženska mreža Hrvatske obznanila je 18. svibnja 2006. "Stav Ženske mreže Hrvatske o štetnom utjecaju Katoličke crkve na položaj žena u RH". Zaključak iz tog "Stava" je pomalo bizaran: Ženska mreža Hrvatske upućuje "zahtjev Saboru RH da se raskinu ugovori s Vatikanom".
 
Emancipacija žena doista nije nikada bila dostojna brige Katoličke crkve, niti pravoslavlja (dok se to za protestantizam ne može tako apodiktički tvrditi). Za Katoličku crkvu se može – i u svjetlu dosadašnjih očitovanja pape Benedikta XVI. – s punim pravom ustanoviti da vrhovni autoriteti ne smatraju potrebnim razmišljati o realnom položaju žena. Štoviše, u konkretnim sukobima oko vjerske tradicije i crkvenog naučavanja, s jedne strane, i osnovnih prava žena, s druge, Katoličkoj je crkvi bitnije štititi instituciju, tj. sebe, nego braniti prava čovjeka. Jedina utjeha i savjet što je žrtva može dobiti od Katoličke crkve, glasi - trpi i izdrži!
 
Tko bi zamjerio ženskim inicijativama da javno problematiziraju taj odnos vjerske zajednice globalnog značenja, tim više što je ona, Katolička crkva, toliko utkana u hrvatsku povijest i hrvatsku zbilju. Kritična prema Katoličkoj crkvi, mogu razumjeti nakanu predlagateljica "Stava", tim prije što nikada nisam krila svoju kritiku i nikad je se nisam odrekla radi skladnih odnosa s crkvenim institucijama (koje bi bile kudikamo korisnije i unosnije od kritike). Ne činim to da bih se nametala kao saveznica Ženskoj mreži. Dapače, dobra nakana još ne čini dobru akciju niti pozitivan rezultat. "Stav" Ženske mreže, a poglavito zaključak iz njega, zahtjev Saboru RH da se raskinu ugovori s Vatikanom, potvrđuje još jednom kako je dobra nakana suprotna dobrom djelu. Način na koji Ženska mreža Hrvatske detektira nedostatke vodi izravno u suprotni smjer, prisiljava me da branim instituciju Crkve, iako nisam neosjetljiva na njezine mane.
 
Androcentrični poredak
 
Ženska mreža Hrvatske tvrdi da Katolička crkva zbog "posebna položaja" podržava androcentrični poredak (?) i održavanje tradicije diskriminiranja žena, da njezini hipokrizijski stavovi u odnosu na seksualnost imaju upliv na cijelo društvo, poglavito, pak, na pravosuđe i na tumačenje muškog nasilja prema ženama. Tvrde i da kontrola Crkve nad ženskom seksualnošću i stereotipno reproduciranje crkvene dogme (?) u svim sferama javnog života predstavlja kršenje ženskog ljudskog prava itd.
 
Ovom pregrštu optužbi nedostaju argumenti, dokazi. Umjesto njih, Ženska mreža nudi obilje stereotipa. Naime, "reproduciranje stereotipa o seksualnosti" je čisti stereotip. Nadalje, gdje je "androcentrični poredak"? U Crkvi? U hrvatskom društvu? Je li Katolička crkva bila mjerodavna za izbor poretka, ili su to ipak bili hrvatski glasači? Zašto se ignorira ne baš zanemariv broj žena koje obnašaju važne dužnosti u tom "androcentričnom" poretku? Jesu li one korumpirane i pristale na to da samo figuriraju u tom sustavu, ili Ženska mreža omalovažava njihovu prisutnost? Tekst vrvi od neprovjerenih informacija - dominantni položaj, kontrola Crkve nad ženskom seksualnošću - a rječnik odaje zadojenost ideološkim predrasudama. Teško je reći od čega mi više zastaje dah: od očitog pomanjkanja svake logike i od očite nesposobnosti prepoznavanja vlastite nelogike, ili od smjelosti da se nastupa s hrpom ispraznih fraza.
 
Razlog zašto ne želim šutjeti o toj inicijativi Ženske mreže Hrvatske, jest činjenica da autorice "Stava" govore u ime svih žena i pretendiraju na obranu prava nas sviju. One se ne libe činiti to nesuvislim tekstom, čija je glavna odlika odsutnost svake logike. Ne mogu se oteti bijesu zato što vidim koliko autorice rade protiv vlastitih opravdanih interesa i ciljeva. One olakšavaju protivnicima njihovih humanih nakana da im se rugaju i da bez riječi osujete važnu inicijativu.
 
Ne želim da žene u ime žena i u ime ženskih prava istupaju s nelogikom, nesuvislošću, jer na taj način potvrđuju poznate predrasude i – da se koristim njihovim rječnikom – "stereotipe", a to u samome tekstu čine izdašno. Naprosto, ne želim da bilo tko izjednači žene s nesuvislošću, nepromišljenošću, površnošću. A Ženska mreža je već dokazala kako se dobre nakane pretaču u kontraproduktivna djela kad je, istrčavši pred rudo, podržavala kandidatkinju za predsjedničke izbore samo zato što je bila posrijedi žena. Najnoviji njezin pucanj vratit će se svim ženama kao bumerang.
 
Bizaran prijedlog
 
Prijedlog Ženske mreže, kako suzbijati "štetno" djelovanje Katoličke crkve, doista je bizaran: otkazati ugovore Republike Hrvatske "s Vatikanom". Nećemo cjepidlačiti, u moru gluposti to je zaista zanemariva pogreška, ali tek informacije radi podsjetimo da međunarodni subjekt s kojim je Republika Hrvatska sklopila predmetne štetne ugovore, jest Sveta Stolica. Prvo,  naivno je zamisliti da se ugovorima diktiraju, nameću ili ukidaju uvjerenja, tradicije, duhovna baština, i da poništenjem spomenutih ugovora itko može izbrisati tragove duhovno-materijalne kulture koja je stubokom obilježena kršćanstvom. Pedesetak godina, sustavna ateizacija uz pomoć sredstava države, ne samo što nije uspjela potisnuti "vjerske potrebe", nego je polučila prilično visok stupanj homogenizacije vjernika i okupljanja oko Katoličke crkve, bez obzira na tobožnje održavanje diskriminacije žena.
 
Nešto drugo je, pak, tobožnji veliki upliv Katoličke crkve na javni život, poglavito, navodno, na pravosuđe. No, takva tvrdnja ne bi mogla proći bez primjerena dokaza! Prisustvo u javnosti, međutim, još ne osigurava i posluh vjerničkog puka. Statistički pokazatelji - istraživanja Državnog zavoda za statistiku, Katehetskog instituta KBF u Zagrebu, Instituta "Ivo Pilar" i drugih - potvrđuju da u Hrvatskoj doduše ima više od 86 posto deklariranih katolika, ali da je broj praktičnih vjernika bitno manji (oko 25 posto) i da je poglavito među mladima posluh crkvenom naučavanju također na veoma niskoj grani. Crkva zastupa seksualni moral, ali kako nema mogućnosti izravnog pritiska, seksualno ponašanje de facto je u priličnom raskoraku s crkvenim naučavanjem. Za tvrdnju o "velikom uplivu Crkve" u pravosuđu voljela bih vidjeti dokaze i – prije svega – očitovanje o metodici kojom su autorice došle do svoje "spoznaje".
 
I kad Ženska mreža polemizira protiv školskog vjeronauka, njezin pucanj ide u prazno. Koliko mi je poznato, a nisam sasvim neinformirana, vjeronauk je slobodan izbor. Seksualni odgoj koji će se predavati u programu vjeronauka, imat će jamačno restriktivnije poruke kao što je zabrana predbračnog seksa, zabrana prezervativa u borbi protiv AIDS-a i sl. Prvo, to su preporuke, obvezujuće za osobe koje se osjećaju vjernicima i vjernicama i žele živjeti u skladu s crkvenim naučavanjem. U hrvatskome društvu na sreću nema ćudorednih povjerenstava ili policija koji bdiju nad moralom niti nad korektnom religijskom praksom. Biti vjernik može se ostvariti na različite načine i u različitom intenzitetu crkvenosti, širokim dijapazonom između bespogovorna posluha i apsolutnog neposluha, i nije zabranjeno koristiti se svojom glavom.
 
I ja sam ne jednom istupila protiv nesuvisle zabrane kondoma u borbi protiv AIDS-a. Znam da mnogi diljem svijeta dišu kao ja i da sam u pravu. Ali i da sam jedina na svijetu i da sto posto nisam u pravu, ne bih se odrekla pogrešne zamisli samo zato što mi to nalaže Crkva.
 
Nesuvisle zabrane
 
Naposljetku, ugovori što ih je Republika Hrvatska sklopila s "Vatikanom", ugovori su između dva subjekta međunarodnog prava i zato imaju značaj međunarodnog sporazuma. Otkazivanje takva ugovora nije moguće bez suglasnosti druge strane. Nepotrebno je špekulirati o tome kako bi druga strana prihvatila takvu inicijativu – Sveta Stolica rijetko kad pristaje na izmjene, prvenstveno radi svoje samosvijesti. Katolička crkva je "societas perfecta", zaokružena cjelina i sredina koja se mijenja tek toliko da uvijek ostaje ista. Ona je kamena stijena u mijenama povijesti, predstavnica vječnih istina, i ona ne griješi. Jednostrani raskid sa strane Republike Hrvatske bio bi nepravda ("pacta sunt servanda"). Istina je da Republika Hrvatska odustaje od drugih međunarodnih obveza, što joj na žalost ne diže međunarodnu vjerodostojnost. U odnosima prema moralnom autoritetu Svete Stolice takvo kršenje međunarodnopravnog ugovora je gotovo neoprostivo.
 
Razumijem nakanu Ženske mreže Hrvatske da se bori protiv zloporabe religije u cilju suzbijanja autonomije i slobode žena i taj cilj mogu podržavati bez zadrške. No, u tom cilju treba se boriti s provjerenim, nepokolebljivim argumentima – i u tom cilju jest upravo izvorno kršćanstvo, autentična vjera jak saveznik. Sama biblijska tradicija brani sve pokušaje upredmećivanja religije, vjere i njihova uprezanja u sasvim prizemne interese. Ne ubij! Ne laži! Ne svjedoči krivo! Ne izrabljuj drugoga! To je biblijska, tj. kršćanska, židovska, ali i islamska etika, dana od samoga Boga, Biblije. Rezolucija Vijeća Europe jasno razlikuje vjeru i korištenje vjere što se za predlagateljice "Stava" ne može reći.
 
Ženska mreža može, naravno, misliti da moji protuargumenti predstavljaju izdaju ženskih interesa i prijelaz u neprijateljski tabor, jer, vjerojatno, smatra da netko tko brani ženska prava, mora a priori biti protiv Katoličke crkve ili da "tko nije za nas, protiv nas je". Ženska mreža može također biti uvjerena da ženska solidarnost znači da moram dijeliti njezin stav. Ona želi, iz razumljivih razloga, podršku svojoj inicijativi, pozornost, zanimanje. Taj njezin interes dijelim s njome. No to vrijedi nezavisno o njezinu stavu da su ugovori sa Sv. Stolicom uzrok zle sudbine žena. Kritička provjera te tvrdnje ne mijenja moju solidarnost, ali obrnuto ne dam se ucjenjivati i iznuditi solidarnost suglasnošću sa "Stavom".
 
Anna Maria GRÜNFELDER

________________________________
Copyright © 1993 - 2006 Feral Tribune. All rights reserved.

Odgovor Ženske mreže Hrvatske,
piše Bojana Genov, koordinatorica