Žena je još uvijek premalo u politici na lokalnoj razini
Najveća kršenja ženskih prava i dalje se događaju u odgojno-obrazovnom
procesu, dok je najveća »rak-rana« ženskih prava obrazovanje, u kojem
nema nikakva pomaka
ZAGREB - Ženska mreža Hrvatske objavila je Izvještaj o stanju
ženskih prava u 2005., u kojemu se napominju pozitivni pomaci na
području zaštite od nasilja nad ženama, te početak provedbe Nacionalne
strategije zaštite od nasilja u obitelji i donošenje Protokola o
postupanju u slučaju nasilja u obitelji.
Prema ocjeni Ženske mreže, pozitivne promjene događale su se i u
suradnji između nevladinih i Vladinih institucija za ravnopravnost
spolova. Međutim, najveća kršenja ženskih prava i dalje se događaju,
kaže se u Izvještaju, »sustavno u okviru odgojno-obrazovnog procesa«.
Još, naime, ne postoji seksualna edukacija niti edukacija o rodnoj
ravnopravnosti, a školski su udžbenici prepuni diskriminativnih
obrazaca i stereotipa. Ženska mreža nezadovoljna je Zakonom o
ravnopravnosti spolova, za koji se tvrdi da je teško primjenjiv.
Na »udaru« Ženske mreže našli su se i mediji, kojima se nerijetko
zamjera senzacionalističko pisanje o nasilju nad ženama, iako se tvrdi
i to da pojedini mediji, napose lokalni, dobro prate rad ženskih
udruga. Najveća »rak-rana« ženskih prava svakako je obrazovanje, pa se
tvrdi da na tom području nema nikakva pomaka.
Na području zdravstva najviše ih zabrinjava činjenica da od 34
licencirane ustanove za obavljanje legalno induciranog pobačaja to ne
čini čak 33 posto. U Ženskoj mreži tvrde da ginekolozi dodatno zarađuju
na ženama koje obave taj zahvat. Nevladin ženski sektor nezadovoljan je
i nedostupnošću postkoitalne kontracepcije, a Zakon o medicinsko
potpomognutoj oplodnji smatraju prestarim.
Udjel žena u nezaposlenosti približava se postotku od 60 posto, a
u pojedinim regijama prelazi i 65 posto. Međutim, udjel žena koje su
nezaposlene dulje od godine je čak 61 posto, unatoč tome što je
obrazovna struktura nezaposlenih žena jednaka kao obrazovna struktura
nezaposlenih muškaraca.
Udjel žena u broju onih koji primaju zakonom zajamčene najniže
plaće čak je 77 posto. Muškarci u prosjeku imaju 19,4 više plaće, a ta
razlika na početku karijere iznosi oko 13 posto, te s vremenom raste.
Ženama se u Hrvatskoj češće postavlja pitanje o obiteljskom statusu, a
tijekom 2005. jedno je poduzeće u Rijeci čak odlučilo tiskati i upitnik
s pitanjima o bračnom statusu, broju djece i planiranju obitelji. Kad
je riječ o ženama u politici stanje je na lokalnoj razini mnogo lošije
nego na parlamentarnoj ili u izvršnoj vlasti. Naime, prosječno
sudjelovanje žena na lokalnoj razini je samo 10,8 posto.
Problem nasilja nad ženama zauzima posebno mjesto u Izvještaju, pa iako
se smatra da ima pomaka u percepciji javnosti, zakoni se smatraju
manjkavim.
Spominje se nedovoljan broj skloništa za žene, a pozitivnim se
ocjenjuje napredak u suzbijanju trgovanja ženama. Stanje se iznimno
lošim ocjenjuje u poglavlju Žene i oružani sukobi. U Izvješću se navodi
da se Hrvatska nerijetko ponaša kao društvo u kojem žene nisu
sudjelovale ni stradale u ratu, iako su, procjenjuje se, čak 80 posto
žrtava rata upravo bile žene i djeca.
