| Nazad | Glavni Menu | OD TOOLKIT |
Nove i mlade NVOe često karakterizira pionirski stav: svi rade sve, nema nikakvog modela, organizacija teško da poznaje ikakvu strukturu, pravila ili regulative, puno vremena se troši na zajedničke konzultacije.
Glavne karakteristike pionirske organizacije:
OSNIVAČ/ICA. To je osoba koja ima centralnu ulogu i drugi/e je cijene.
KLIMA. Klimu karakterizira osjećaj povezanosti i solidarnosti: mi smo velika obitelj. Vođa sve zna osobno i o svakom/oj zna detalje iz osobne prošlosti te sve okolnosti.
KULTURA. Organizacijska kultura (socijalni odnosi, zajedničke norme i vrijednosti) pionirske organizacije karakterizirana je predanošću ciljevima, ljudima i organizaciji, napornim i prekovremenim radom.
VOĐA. Vođa zna sve trice i kučine organizacije, raličite aktivnosti je obavljao/la sam/a, i sposoban/na je demonstrirati kako se treba raditi.
PREDANOST. Ljudi su predani po ideologiji. Postoji jak angažman usmjeren na mijenjanje svijeta. Zahtjeve promjene jednako primjenjuju i na sebe i na način na koji organizacija funkcionira. Teorija i sadašnje ponašanje trebali bi biti kongruentni: horizontalno, odgovorno, jednakost, itd.
ODSUSTVO STRUKTURE. Nema pravila, opisa poslova, opisa ovlaštenja. Drugim riječima: nema formalizirane komunikacije.
RASPODJELA ZADATAKA. Svatko u organizaciji radi posao koji mu/joj odgovara. Odluka koji će se zadaci obavljati ovisna je o kvalitetama i preferencijama radnika/ca. (Umjesto da se odredi koji zadaci trebaju biti obavljeni i onda traži koja bi osoba tome odgovarala). Faktična organizacijska struktura je izmišljena, ali dobro funkcionira.
STIL RADA. Ljudi improviziraju, razina fleksibilnosti je visoka, organizacija je sposobna ponuditi rješenja po mjeri.
ODNOS SA KLIJENTIMA/ICAMA. Postoji jaka vezanost sa klijentima/icama.
U takvim organizacijama prevladava duh pionirstva. Ne postoje modeli, osim onih koje je organizacija sama proizvela. Nema utabanih puteva, samo staze koje je organizacija sama pronašla. Prisutan je mentalitet pozdanog/e izviđača/ice. Ljudi vjeruju u vlastitu misiju i uspjeh će se postići na jedan nekonvencionalan način. Nema specijalista/ica, osim onih koji su to postali radeći posao u organizaciji, na primjer osnivači/ce, ili ljudi koji su se pridružili u vrlo ranoj fazi. Rad je kontinuirano inovativan, budući da nema modela. Mnogo je promišljanja, ali organizacija zna što želi. Puno je promišljanja. Glavna metoda rada je metoda pokušaj-pogreška. Članovi/ce organizacije osjećaju se jedinstvenima.
Ako se desi da organizacija djeluje dulje vremena, pioniri/ke nastavljaju biti teži/e od drugih, nekad djelomično i zbog toga što vođe ne mogu podnijeti da bi im netko bio ravan. Dijeljenje moći i predavanje organizacije novim članovima/icama je često bolan proces.
Teško je održati kvalitetu outputa na istoj razini, posebno u rastućoj organizaciji u kojoj je realizacija outputa vođena vrijednostima, osobnom motivacijom, predanošću i voljom za akciju (koju inspirira karizmatični/a vođa). Kompleksnost rada raste, razvija se potreba za specijalistima/icama, ljudi koji su startali organizaciju više nisu u većini i izranjaju nove ideje o tome kako raditi. Monopol osnivača/ica nestaje.
Rastuća kompleksnost, veličina organizacije koja se širi i rastući zahtjevi za kvalitetom iz vanjskog svijeta su razlozi za poduzimanje koraka u pravcu profesionalizacije.
Profesionalizacija se pokazuje u činjenici da sve funkcije i pozicije u organizaciji razvijaju tendenciju da sebe smatraju pravom profesijom, uključujući i zahtjev da budu autonomne. Rukovodstvo, srednje rukovodstvo, tehničko i podržavajuće osoblje, svi se oni profesionaliziraju. Ljudi počinju sebe gledati kao profesionalce/ke, sa svim pripadajućim kvalifikacijama, pravilima, standardizacijom i tako dalje.
Kvaliteta zbog predanosti će postepeno biti zamijenjena garancijama zbog visoke obrazovanosti radnika/ca, standardizacije vještina i procedura. Ta profesionalizacija vodi prema streamliningu (približavanju tokovima). Identitet radnika/ca postepeno se izdiže od povezanosti sa organizacijom prema povezanosti sa profesijom. Intuitivno ponašanje osnivača/ica je regulirano, sve ide sve više po knjizi. Takva profesionalizacija vidi se praktički u svim organizacijama koje se granaju iz jednog ideološkog pokreta: ženske feminističke organizacije, volonterske organizacije, akcijske grupe, organizacije za zaštitu okoliša, humanitarne organizacije itd.
Glavna značajka jest da su vrijednosti i ideologija zamijenjeni ili opskrbljeni kao-poslovnim ponašanjem. Pravila kako bi stvari trebalo raditi više ne dolaze samo od osnivača/ica, nego su vezani i za vanjske izvore.
Pionirstvo ima velike prednosti: očito je djeljenje istih ciljeva, veliki je talent improviziranja, jaka je odanost klijentima/icama, članovi/ice organizacije su pripravni/e, motivirani/e, svi se žele posvetiti organizaciji. Organizacija je vitalna i zrači energijom. Stav prema radu je zarazan, članovi/ce su ponosni/e na organizaciju, jaka je kongruencija između ciljeva i ponašanja, ideali prevladavaju.
Nedostaci pionirstva: teško da ima ikakve rutine, sve se uvijek iznova izmišlja. Odnos između uloženog i dobivenog je neuravnotežen (često organizacija pruža relativno malo u odnosu na trud velikog broja ljudi), organizacija često iscrpljuje ljudske potencijale, previše ovisi o vođama, njihove ideje ne smije se dovesti u pitanje.
Raditi profesionalno ima velikih prednosti: kvaliteta je manje-više garantirana, znanje i stručnost iz vanjskog svijeta može doprinijeti kvaliteti kroz mogućnosti specijalizacije. Manje je ovisnosti o osobama. Efektivnost i efikasnost se može slijediti.
Nedostaci: predanost i motivacija nisu razumljivi sami po sebi, inovacija je priložena u strukturama.
Jedno nije po definiciji bolje od drugog, ali je dobro ili bolje vezano za specifični cilj.
Da li način na koji je organizacija strukturirana blokira realizaciju ciljeva ili izlaznu informaciju, ili joj sasvim dobro odgovara?
Poželjnost određenog razvoja mora biti odvagana prema mogućnostima jedne organizacije da adekvatno reagira. Ako bi za taj račun pionirska organizacija trebala učiniti korak prema profesionalizaciji, onda bi ona trebala razmotriti da to i učini. Ako bi nešto više pionirstva bilo profitabilno za profesionalnu organizaciju, tada bi organizacija trebala tražiti neki majstorski način ponovnog vraćanja pionirskom mentalitetu u svom poslu.
Za pionirske organizacije se postavlja pitanje koje prednosti je moguće zadržati i kombinirati ih sa prednostima profesionalnih organizacija. Nekada je pametnije ne težiti previše za profesionalnim karakteristikama. Nekad je važno jačati pionirske karakteristike. Nekad je u interesu organizacije izdići se malo u smjeru profesionalne organizacije, a nekad je samo pitanje preživljavanja radikalno se promijeniti i postati profesionalna organizacija. Nema generalnih pravila.
U današnje vrijeme može se uočiti planirani dizajn organizacija. Velike birokratske organizacije pokušavaju uvesti pionirski stav u neke dijelove organizacije zbog fleksibilnosti, snage inovacije i kolektivnog duha. Ponekad uspiju, a često se mogu primijetiti tenzije i problemi na granicama između majke organizacije i pionirskog dijela. Iste granične kolizije mogu se dogoditi između osnova organizacije i projekata dizajniranih da funkcioniraju na pionirski način.
Problemi (iz ugla pionirstva):
Ova slika može izgledati vrlo neveselo, jer je većinom uzrokovana zbrajanjem svih mogućih problema. Rješenje je: pokušajte zadržati kontakt sa organizacijom-majkom, nastavite komunicirati, učinite je suodgovornom za uspjeh pionirskog projekta, ne na uvredljiv, nego na suradnički način. Tražite saveznike/ce u okviru organizacije-majke, počnite savezničke veze sa potencijalnim saveznicima/ama. Nastavite komunicirati oko prepreka, zamki, mogućnosti i izvora. Pokušajte druge uključiti u analizu situacije.
Proces strateškog pozicioniranja može doprinijeti izboru koju to razinu pionirstva ili profesionalizma treba postići ili održati. Da li bi bilo moguće prilagoditi se budućim uvjetima kroz neke karakteristike pionirske ili profesionalne organizacije?
Ključno pitanje u planiranju organizacijskog dizajna je mogućnost osloboditi se nedostataka, a istovremeno zadržati prednosti.
Za one koji žele naučiti više o strateškom pozicioniranju, čitaj: strateško pozicioniranje.