Nazad | Glavni Menu | OD TOOLKIT |
Proces strateškog pozicioniranja (kakva vrsta organizacije želimo biti u kontekstu koji se promijenio u x godina; čitaj: strateško pozicioniranje) može pokazati da držati se aktualne strategije organizacije može voditi zaostajanju, protiv želja dioničara*. Tada iskrsava pitanje što bi se moglo učiniti da se rezultati organizacije zadrže na željenoj razini.
Organizacija treba tražiti strateške mogućnosti izbora:
Te strategije izvedene su iz iskustva komercijalnih organizacija, usmjerene na profit i vođenje brige o interesima svih dioničara (iznad svega financijskih) Ali sa malo mašte ti tržišni mehanizmi također se mogu primijeniti na NVOe, tako dugo dok su različite potrebe dioničara prepoznate i vrijednosti organizacije poštovane.
Te tri strategije može se prepoznati po slijedećem:
NVOa koja stvarno želi odgovoriti na probleme u društvu (i zato želi preživjeti kao NVOa) mora konstatno poboljšavati svoj output, rezultat i utjecaj.
Jedan od oblika strategije je težiti reduciranju cijene koštanja, ili poboljšati proizvode, diferencirati proizvode i usluge na način da oni dosegnu jednu jedinstvenost, savršeno odgovarati željama ciljane grupe (Porter). Analiziranje drajvera koštanja i drajvera** jedinstvenosti su metode za reduciranje troškova i jačanje jedinstvenosti. Oblici jedinstvenosti tržišnih organizacija (u očima porošača/ica) su karakteristike proizvoda ili usluge, usluga prema potrošačima/icama, rokovi isporuke itd. Kod NVOe jedinstvenost može biti definirana prioritetima ciljane grupe, vjerojatno uvijek vezanih za efektivnost proizvoda ili usluge, kao što je smanjivanje patnji, jačanje autonomije, ponovno stjecanje digniteta. Sve to u cilju njegovanja pravednih, održivih ekonomija sa odgovornim, inkluzivnim sistemima vladanja.
Kvalitetno rukovodstvo može biti glavni instrument u toj strategiji.
(Čitaj: Fowler: striking a balance. Earthscan, London 2000. Posebno poglavlja: Improving and going on.)
Vrlo poznata matrica je matrica proizvoda/ matrica tržišta (Ansoff), u kojoj su prikazane dvije strategije rasta: ekspanzija i razgranavanje.
Korištene su dvije dimenzije, dimenzija proizvoda i dimenzija tržišta. Svaka dimenzija može biti diferencirana u kategorijama, već postojećim i novim. Na taj način pojave se četiri kombinacije: postojeća tržišta i nova tržišta, postojeći proizvodi i novi proizvodi. Širenje sa postojećim proizvodima na postojećem tržištu zove se: prodiranje na tržište. Širenje sa novim proizvodima na postojećem tržištu zove se: razvoj proizvoda. Širenje sa postojećim proizvodima na nova tržišta zove se: razvoj tržišta. Te tri zajedno zovu se: strategije ekspanzije. Ona zadnja širenje novih proizvoda na novim tržištima zove se: razgranavanje.
Jednostavno pravilo jest da je prodiranje na nova tržišta sa novim proizvodima jedna aktivnost puna rizika i razočaranja. Strategiju širenja trebalo bi promišljati nakon što su u obzir uzeti slični proizvodi na postojećim tržištima, ili postojeći proizvodi na sličnim tržištima.
NVOe se osnivaju da bi postigle neki društveni cilj. Dok god uspjeh nije u potpunosti postignut, jedna NVOa, analizirajući svoje proizvode ili usluge i ljude za koje ih radi, trebala bi uvijek izabirati da dosegne i pomogne više ljudi iz izabrane populacije. Na tragu nauke o rukovođenju: prodiranje na tržište je prvi izbor. NVOe teško da će ikad izabrati strategiju razgranavanja.
Ali NVOe mogu imati dobre razloge za izdizanje sa prvobitne ciljane grupe prema drugim grupama. Ti razlozi moraju biti povezani sa sadržajem rada, neophodnosti da se dosegene sve više ljudi i očekivanom svrhovitošću te promjene.
Strategija rasta na taj način može također imati odraza na razvoj vizije.
Jedan primjer je tretman počinitelja seksualnog nasilja. Neke NVOe koje asistiraju žrtvama seksualnog nasilja i kroz svoj rad mobiliziraju političare/ke za promjene zakona, mogu otkriti da se na duge staze ništa ne mijenja tako dugo dok se počinitelje seksualnog nasilja ne makne sa strane. Neke od tih NVOa su razvile programe dosizanja tih počinitelja. U pojmovima strategije širenja, one su kombinirale razvoj proizvoda na postojećem tržištu.
U literaturi o rukovođenju, operacionalne strategije imaju veze sa izborom ostati autonomni/e ili surađivati s drugima.
Ako vas zanima čitajte: rješenje 9: suradnja s drugima.
* Dioničari su oni koji imaju interes (=dionica) u organizaciji kao što su klijenti/ce, radnici/ce, financijeri/ke, uprava.
** Drajveri su faktori koji uzrokuju pomak prema gore.