HRVATSKE SVETINJE
Ne dirajmo pravosuđe

Piše: Stanko Borić
18. 3.2006.

Izvjesni Tomo Sopljanac krajem ovoga tjedna osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od godine dana. Izvjesna Ana Magaš nekoliko mjeseci prije toga osuđena je na devet i pol godina zatvora. Ne, Tomo Sopljanac nije počinio krađu ili provalu ako ste to mislili, i ne, Ana Magaš nije dilala tone droge i trgovala ljudima. Tomo Sopljanac ubio je vlastitu ženu golim rukama. Ana Magaš ubila je vlastitoga muža nožem. Sopljanac je ubio ženu koja je došla kući u alkoholiziranom stanju. Ana Magaš je ubila alkoholiziranog muža koji ju je davio.

U slučaju ubojstva supruge Županijski sud u Zagrebu u obrazloženju presude je naveo kako je Sopljančeva supruga bila "jako agresivna" pa je opravdano da ju je muž udario šest puta šakom u glavu. I još dva puta nogom dok je ležala na podu, vjerovatno da izbije i zadnje znake agresivnosti iz nje.

Županijski je sud u Zadru u svome obrazloženju presude Ani Magaš naveo kako je sama provocirala vlastito davljenje. Ona je, na zgražanje suda, nešto ranije u večeri plesala sa drugim muškarcem i upornim nastojanjem da uđe u vlastiti dom natjerala muža da je prignječi na sudoperu i umjesto da "pristane na pretrpljenje lakših tjelesnih ozljeda", kaže sudac, ona je, zamislite podignula ruku na muža.

Na suđenju Sopljancu je utvrđeno kako nije imao namjeru
ubiti ženu već je samo odmaknuti od sebe. Ana Magaš je pak "sama tražila sukob, a pokojni muž je logično reagirao nazvavši je kurvom", kaže zadarski županijski sud. Sopljancu je kao olakotna okolnost uzeta činjenica da ima sedmero djece, dok je Ani Magaš činjenica da ima djete odmogla na sudu koji je to uzeo kao otegotnu okolnost kazavši kako je svome djetetu "prekinula normalno djetinjstvo".

No, nećemo se mješati u neovisnost hrvatskog pravosuđa. Ipak oni znaju provoditi zakone i šititi građane od nasilništva, pljački, ubojstava, silovanja i sličnih djela. Ipak su naši suci poput Lozine tu da nam kažu kako vađenje očiju živim ljudima nije tako strašno kako se čini.

Ipak je ono to koje zna kako se guranje prsta u anus treba zvati rukovanje, a ne sodomija. Ipak je ono to koje kaže kako je olakotna okolnost u slučaju gaženja djevojčica činjenica da netko potiče iz ugledne obitelji. Ipak je sudac MIlanović tu da nam kaže kako su ljudi naposlijetku odgovorni za djela svojih predaka počinjenih unazad nekoliko stoljeća. I ipak je tu Vladimir Gredelj da nam kaže kako zakodonavna i izvršna vlast ne smije, sačuvaj Bože travestije, komentirati presude njegovih kolega.

I zato pustimo ih neka rade svoj posao. Pustimo ih neka se i s njima ljudi rektalno rukuju i jednostavno ih odmaknite od sebe kao što je Sopljanac odmaknuo svoju ženu.

Nacional