U posljednjih je petnaestak godina broj namjernih pobačaja u Hrvatskoj smanjen za oko sedam puta - s oko 38 i pol tisuća 1990., na nešto više od 5 tisuća, koliko su ih zdravstvene ustanove, prema posljednjim službenim podacima, prijavile za 2004. godinu.

Pad broja pobačaja u određenoj je mjeri očekivan, a stručnjaci kao moguće razloge u pravilu spominju promjenu društvenog stava prema pobačaju, o kojem se devedesetih godina prošlog stoljeća počelo govoriti kao o nemoralnom činu koji bi trebalo i zakonski zabraniti, te bolje obrazovanje i informiranost, zbog kojih se žene sve uspješnije štite od neželjene trudnoće.

No, uzmu li se i ti faktori u obzir, malo će koji stručnjak procijeniti da se u razdoblju od petnaestak godina stopa pobačaja mogla smanjiti za više od 50 posto.

- Velika se razlika u odnosu na broj pobačaja prije 1990. dijelom zaista može pripisati boljim mjerama planiranja obitelji, ali jedan je dio stvarno napravljenih pobačaja vjerojatno prikriven u tzv. sivoj zoni - smatra prim. mr. sc. Urelija Rodin, voditeljica službe za socijalnu medicinu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Ukupno 5232 namjerna pobačaja

Dodatna objašnjenja iziskuju i podaci HZJZ-a o legalno induciranim pobačajima po zdravstvenim ustanovama. Tako je, primjerice, KB Split prijavio da je cijele 2004. godine obavio ukupno osam pobačaja. U istom je razdoblju KBC Rijeka prijavio čak 990 pobačaja, a više pobačaja od KB-a Split imali su i OB Dubrovnik (16), OB Gospić (50), OB Karlovac (92), pa čak i OB Zabok (26).

Druga nepoznanica koja izvire iz statističkih podataka su nerazmjerne brojke spontanih, namjernih, i tzv. pobačaja iz medicinskih razloga. Sudeći prema podacima na nacionalnoj razini, namjernih pobačaja, kojih ukupno ima 5232, ima gotovo tri puta više nego spontanih pobačaja i oko 1,6 puta više nego pobačaja iz medicinskih razloga.

Kako onda objasniti da su ti omjeri u nekim bolnicama drastično različiti? Tako je, prema podacima HZJZ-a, u KB-u Split bilo samo osam namjernih pobačaja, ali je zato bilo čak 360 iz medicinskih razloga te 77 spontanih pobačaja. U OB-u Dubrovnik je, pak, bilo samo 16 namjernih pobačaja, ali zato 127 iz medicinskih razloga, i 50 spontanih.

Takvi podaci, ali i pisanje medija i upiti udruga za ženska prava o nelegalnom izvođenju pobačaja potaknuli su krajem prošle godine Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi na pokretanje opsežne akcije zdravstvene inspekcije. Ovih su dana pristigli i prvi rezultati. Zbog brojnih nepravilnosti u radu, prije svega zbog sumnje u lažno prikazivanje namjernih pobačaja u OB-u Bjelovar, nalazi inspekcije i medicinska dokumentacija ovih su dana proslijeđeni Državnom odvjetništvu. Za OB Vinkovci je, pak, utvrđeno da se namjerni pobačaji uopće ne rade, premda je bolnica prema zakonu dužna pacijenticama osigurati i taj bolnički zahvat.

Dva moguća razloga maloga broja

Aktivistice ženskih udruga i pojedini novinari dosad su već otkrili barem dva moguća razloga malog broja namjernih pobačaja u pojedinim bolnicama. Prvi je pojava koja je ironično nazvana “jutarnjim prizivom savjesti”. Riječ je o tome da se u nekim ustanovama liječnici ujutro pozivaju na priziv savjesti koji im ne dopušta obavljanje pobačaja, a potom pacijentice naručuju da na pobačaj dođu u poslijepodnevnim satima, kad u tim istim bolnicama ti isti liječnici svoj rad naplaćuju slično kao privatnici.

Ako se takvi pobačaji rade, oni su nezakoniti u slučaju da pacijenticu s uputnicom liječnici upute da dođe poslijepodne, kad će za taj isti zahvat spremiti novac u svoj džep. No, ti su pobačaji barem sigurni za žene jer se obavljaju stručnom opremom i u bolničkim prostorijama što, u slučaju komplikacija, pacijentici osigurava odgovarajući tretman. Mnogo je opasnije to što se pobačaji, kako se nedavno i pisalo u medijima, obavljaju i u privatnim ordinacijama u kojima takve sigurnosti nema.

Smatra se da je društvena stigma jedan od glavnih razloga zbog kojih se žene uopće odlučuju za nelegalno obavljanje takvog pothvata. Nekim je ženama, čini se, jako stalo da se u medicinsku dokumentaciju pod njihovim imenom ne upiše šifra O 04, pod kojom se registriraju namjerni pobačaji. 

Ustanove koje to ne žele raditi

Treća je mogućnost da pojedini liječnici namjerne pobačaje u bolnicama registriraju kao pobačaje iz medicinskih razloga. Od 1990. je udio pobačaja iz medicinskih razloga u ukupnom broju pobačaja porastao s 8,6 na 31,6 posto, udio spontanih pobačaja je porastao s 8,5 na 17,5 posto, a udio namjernih pobačaja se istodobno smanjio s 82,7 na 50,9 posto.

Za takvo što bi mogla postojati dva obrazloženja. Prvo, pobačaji iz medicinskih razloga se ne naplaćuju, pa bi u slučaju takve, lažne prijave liječnik mogao novac za obavljeni postupak staviti sebi u džep. Drugo, u službenoj se dokumentaciji u tom slučaju ne navodi da je pacijentica namjerno prekinula trudnoću, nego da je pobačaj bio posljedica poremećaja u ranoj trudnoći.  - U nekoliko su nam bolnica rekli da se javimo liječniku koji će nas dalje uputiti u to što trebamo napraviti.

U Splitu i u Zaboku su nam medicinske sestre, primjerice, eksplicitno rekle da je cijena, ako se pobačaj ne evidentira, viša nego ako se evidentira - rekla je Bojana Genov, koordinatorica Ženske mreže, koja je 2005. godine objavila rezultate istraživanja o dostupnosti pobačaja u RH, koji su pokazali da u čak 30 posto zdravstvenih ustanova koje za to imaju odobrenje pobačaj u praksi nije dostupan.

Žene odlaze pobaciti u Zagreb, Osijek i Rijeku Službeni podaci odvojeno vode statistiku o broju pobačaja u pojedinim zdravstvenim ustanovama i u pojedinim županijama. Tako brojke, primjerice, pokazuju da je tijekom 2004. u OB Požega i OŽB Pakrac, jedine dvije ustanove koje Požeško-slavonskoj županiji koje imaju dopuštene za obavljanje pobačaja, obavljena svega dva namjerna pobačaja. Iz te su, pak, županije pobačaje te iste godine obavile 44 žene, što znači da su, vrlo vjerojatno, abortirale u ustanovi u nekoj drugoj županiji na što, po zakonu, imaju pravo. Slični se trendovi bilježe i u Brodsko-posavskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. Obrnuti trend, odnosno priljev pacijentica iz drugih županija, može se, pak, primijetiti u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, te u Primorsko-goranskoj, Osječko-baranjskoj i Šibensko-kninskoj županiji.