Rješenje 3: Povratak na status akcijske grupe.

Ako se sve što je NVOa pokušala kako bi prikupila sredstva pokazalo nemogućim, treba razmotriti opciju povratka na status akcijske grupe.

Financiranje, ili nedostatak istog, je prevelik teret za NVOu i njezine članove/ice. Tako dugo dok je NVOa ovisna o financiranju, njegovo prisustvo može značiti preživljavanje ili smrt organizacije. Izbor da se nastavi bez financiranja, vraćanje na status akcijske grupe, nije uvijek lak. Možda se stav članstva tokom vremena promijenio, možda su ljudi ovisni o tom prihodu u organizaciji, a drugi plaćeni posao može biti nedovoljan. Kvaliteta outputa organizacije ponekad ovisi o stručnosti plaćenog osoblja i troškovima stanovanja (skloništa na primjer), stvarima koje treba platiti.

Ipak, neke bi organizacije bolje prosperirale da vrate svoj identitet unatrag, na volontersku, akcijsku grupu.

Razlike između grupa za pritisak i radnih organizacija

Postoji mnogo razlika između akcijskih grupa i radnih organizacija. Biti grupa za pritisak znači: slobodu izabiranja političkih uglova, visoku razinu autonomije u donošenju odluka, neophodnost bivanja ispred ideja i stavova mainstream-a, njegovanje borbenog duha, mogućnost uzimanja ideologije za glavni ili čak vodeći princip, iznad svega možda: slobodu nekompromisnosti, neprilagođavanja i ne mijenjanja pretenzija.

Neke grupe za pritisak postepeno mijenjaju svoj identitet. Nekad je jedan od načina razvoja i postizanja svojih ciljeva i pružanje alternativnih usluga. Na taj način neke grupe za pritisak postanu dobrovoljni/e pružatelji/ce usluga. Ako su te usluge uspješne i financiranje dostupno, tada će slijedeći korak biti postati financiran za operacionalni rad. Na taj postepeni način neke grupe za pritisak izgube svoj prvobitni status i postanu NVOe sa prijedlozima za financiranje, plaćenim osobljem, političkim planovima, procedurama nadležnosti i financijerima. Za sad sve za pet. Neke NVOe uspijevaju prilično dobro, uspješne su u tom svom novom identitetu i prirodno se razvijaju. U takvim slučajevima razvoj od aktivizma do plaćenog osoblja je poželjan.

Ali za druge aktiviste/ice situacija se razlikuje. Neki/e od njih su s tim razvojem nezadovoljni/e. Oni se jednostavno ne uklapaju u tu novu situaciju. Neki/e bi čak definirali/e tu situaciju kao okruženost kapitalističkim manevrima, lišeni njihovog vitalizirajućeg političkog rada. Čak i kada NVOa uspije kombinirati akcijski karakter grupe sa statusom radne organizacije. (Čitaj: lepeza mainstreaming-a)

Motivi za vraćanje na status akcijske grupe.

U nekim slučajevima organizacija se više ne bi trebala boriti za financiranje, nego bi se trebala vratiti u raniju fazu, prihvatiti činjenicu da je njezin stvarni identitet biti grupom za pritisak.

Koji bi mogli biti motivi da se učini tako?

Pobrojit ćemo ih pet

• organizacija (ili većina njezinih članova/ica) je izrasla uglavnom zbog intervencija izvana: velike financijske doznake, moćni doznačitelji itd. (Vidi također: rješenje 5: reduciranje veličine organizacije.)
• organizacija (ili većina njezinih članova/ica) se osjeća prisiljena izvoditi aktivnosti koje se razlikuju od njezine suštinske kompetencije ili ključnog identiteta, kako bi zadržala financijske izvore.
• organizacija (ili većina njezinih članova/ica) osjeća da u domeni za koju je financirana nije moguće učiniti dovoljno, samo zbog razloga financiranja.
• organizacija (ili većina njezinih članova/ica) žali što se postepeno otuđila od svojih aktivističkih korijena i/ili žali što je postepeno izgubila vjerodostojnost u očima onih koji čine pokret iz kojeg je nekad potekla.
• organizacija (ili većina njezinih članova/ica) mora priznati da je rast organizacije bio većinom uzrokovan ugovorima s profesionalnim osobljem koje je možda kompetentno obavljalo svoj posao, ali bez istog afiniteta i ideološke inspiracije.

Koji bi mogli biti razlozi da se to ne učini?

• želja povratka na akcijsku grupu može odražavati činjenicu da je organizacija izgubila veze sa aktivističkom stranom scene. Možda je jednostrano usmjerena da postane strana na tržištu, pa zbog toga zanemaruje svoj politički ugao. U tom slučaju ponovna uspostava cijelog polja djelovanja bi bilo bolje rješenje (Čitaj: lepeza mainstreaming-a).
• grupu koja bi u organizaciji željela povratak na status akcijske grupe čine samo osnivači/ce, bivši/e aktivisti/ice. Njihovu želju bi se moglo smatrati problemima pionirskih vođa koji rastu prema više profesionalnom statusu. (Vidi rješenje 2: od pionirstva do profesionalizma)

Ako oni/e ustraju u svojim željama, možda bi razdvajanje organizacije bilo realističniji izbor. (Vidi rješenje 7: razdvajanje organizacije)