Ženska mreža Hrvatske podsjeæa da su u vojno-policijskoj akciji Oluja, i neposredno nakon nje, pripadnici hrvatskih vojnih i paravojnih formacija lišili života više od 800 civila, uglavnom staraca i starica. Ova je vojno-policijska akcija dovela do masovnog protjerivanja srpskog stanovništva s podruèja tzv. Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon akcije uèinjeni su razlièiti zloèini protiv civilnog stanovništva. Nakon akcije uništeni su stambeni i drugi objekti (uglavnom osoba srpske nacionalnosti), spomenici žrtvama fašizma te poslovni prostori, pogoni, hoteli i drugi objekti koji su mogli poslužiti za nastavak proizvodnje i života.

U nizu ratnih zloèina koji obilježavaju ratove u bivšoj Jugoslaviji Oluji pripada istaknuto mjesto. Odgovornost snose ne samo neposredni izvršioci, nego prije svega tadašnji vojno-politièki vrh Hrvatske, koji nije skrivao svoje namjere da po svaku cijenu etnièki oèisti taj prostor. Na žalost, kljuèni protagonisti, a to su u prvom redu Franjo Tuðman sa svojim suradnicima, kao i njegov saveznik Slobodan Miloševiæ, nisu doèekali suoèavanje s pravdom. Ostaje da pravda bude zadovoljena na  Meðunarodnom kazenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu gdje se privodi proces nekima od neposrednih zapovjednika akcije, na èelu s Antom Gotovinom.

Navedeno podruèje Hrvatske do danas je ostalo najveæim dijelom bez svog stanovništva. Nepregledne kolone izbjeglica i odlazak svojih graðana Hrvatska ne smije smatrati uspjehom. Nadamo se æe pokazati da zna prihvatiti odgovornost za poèinjene zloène kao i brigu za civilne žrtve rata, bez obzira na njihovu etnièku pripadnost.

Godinama o zloèinima i uništavanju imovine državni organi su šutjeli. Procesuriranje poèinitelja zloèina nad srpskim stanovništvom je tek u zadnje vrijeme dobile zadovoljavajuæe sudske epiloge.

Neposredno nakon akcije Oluja donijet je i Zakon o privremenom raspolaganju odreðenom imovinom - koji se je odnosio na imovinu izbjeglih graðana srpske nacionalnosti, èime je  država otvorila prostor za dodjelu  tuðe imovine drugim osobama (uglavnom izbjeglim iz drugih dijelova bivše države).

Ove aktivnosti oduzimanja prava na dom nastavljene su godinama iza akcije Oluja pa je otpor prema povratku autohtonog stanovništva postao sastavnim  dijelom stalne politike prema izbjeglicama.

Zbog svega navedenog smatramo da obilježavanje akcije Oluja treba redefinirati i promatrati kao nesupjeh politike da saèuva svoje stanovništvo od gubitaka, osigura mir i napredak svim graðanima.

Vojne akcije i pobjede koje su veliki broj državljana Hrvatske uèinile izbjeglicama i osobama bez doma i domovine mi ne možemo slaviti kao uspjeh politike ili vojne doktrine.

Tražimo da se obilježavanje godišnjice Oluje preoblikuje u komemoraciju za sve izgubljene živote, u isprike osobama koje su pretrpjele teške povrede njihovih ljudskih prava, u  suosjeæanje s osobama  koje su izgubile dom i domovinu u ratu od 1991.-1995.

Tražimo da se obilježavanje posveti analizi uèinaka mjera, na godišnjoj razini, donijetih radi povratka stanovništva kao i stvaranja uvjeta za njihov opstanak (ekonomske mjere). 

Povodom 17 godina od vojno-policijske akcije Oluja Žene u crnom iz Beograda organiziraju mirovnu akciju 4. kolovoza 2012., u 17 h na Trgu Republike u Beogradu. Ovoj akciji se solidarno pridružuju Centar za žene žrtve rata-ROSA iz Zagreba i druge organizacije Ženske mreže Hrvatske, kao i Udruženje graðana Žene Srebrenice/Tuzla, èije æe aktivistkinje biti prisutne samoj akciji na Trgu Republike.

Ženska mreža Hrvatske solidarna je s organizacijom Žene u crnom koje ovim povodom upozoravaju na to „da za stradanja civila u Oluji pored hrvatske države odgovornost snosi i režim Slobodana Miloševiæa i njegovi krajiški izvršioci, kao i srpske intelektualne elite, koji su godinama širili uvjerenje da Srbi ne mogu živjeti zajedno s drugima, da bi se uoèi Oluje licemjerno odrekli svoje tvorevine Republike Srpske Krajine".

Žene u crnom takoðer istièu da se „sva lažnost njihovog patriotizma pokazala pred kolonama izbjeglica koje su na granicama Srbije doèekivale Žene u crnom, zajedno sa drugim „antisrpskim elementima", pružajuæi im konkretnu pomoæ. Velikih samozvanih patriota nije bilo nigdje, osim kada je trebalo da se izbjegli muškarci hapse i odvode u Arkanove centre u Erdutu i na slièna mjesta. Oluja je još jedna opomena kuda vodi lažni patriotizam zasnovan na financijskim i politièkim interesima, koji kroz širenje mržnje i praksu etnièkog èišæenja dovode do tragedije obiènog naroda i profita za odabranu intelektualnu i kriminalnu elitu!"

Koordinatorice Ženske mreže Hrvatske

Nela Pamukoviæ 

Biserka Momèinoviæ

Sanja Juras

Mirjana Kuèer

Ðurðica Kolarec