CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Katedrom za europsko javno pravo Jean Monnet, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu provodi projekt pod nazivom "Unapređenje pravnog i institucionalnog okvira za postizanje rodne jednakosti". Cilj projekta je podizanje svijesti o neravnopravnom položaju žena, te omogućavanje de facto ravnopravnosti spolova djelotvornom primjenom pravnog okvira. Poseban naglasak je na jačanju statusa žena u procesima donošenja odluka, te na tržištu rada.

U svrhu provedbe rodno osjetljive politike Republika Hrvatska je prema standardima EU-a donijela niz posebnih zakona, politika i drugih mjera kojima se ravnopravnost spolova, kao jedno od ustavnih načela, prepoznaje kao važno političko pitanje te se u skladu s tim na nacionalnoj i lokalnoj razini osnivaju institucije i tijela koje razvijaju i promiču ravnopravnost spolova i rodno osviještenu politiku.

Kako bi imali bolji uvid u položaj žena na tržištu rada i time djelotvornije pratili primjenu pravnog okvira ravnopravnosti spolova, provedeno je istraživanje "Jednakost mogućnosti na tržištu rada" u tvrtkama javnog i privatnog sektora, te među radnicima iz različitih poduzeća na području Grada Zagreba

Cilj istraživanja o rodnoj jednakosti na tržištu rada bio je utvrditi poštuje li se i u kojoj mjeri Zakon o radu i Zakon o ravnopravnosti spolova u procesu zapošljavanja, uvjeta rada, plaća, edukacije, napredovanja na radu, te prikazati individualna iskustva zaposlenika/ca, kroz njihove percepcije o "jednakim mogućnostima" na tržištu rada prvenstveno u odnosu na spol, ali i druge nezavisne varijable (vlasništvo poduzeća, obrazovanje i sl.).

Provedba istraživanja

Istraživanje o rodnoj jednakosti na tržištu rada provedeno je putem dva odvojena anketna upitnika;

1. Upitnik za kadrovske službe poduzeća u privatnom i javnom vlasništvu
2. Upitnik namijenjen radnicima / radnicama zaposlenim u poduzećima u javnom i privatnom vlasništvu.

Ukupno je poslano 156 anketnih upitnika na poduzeća u javnom i poduzeća u privatnom vlasništvu registriranih na području Grada Zagreba, a vraćeno je njih 40 (25%). Za drugi anketni upitnik namijenjen radnicima i radnicama izabrali smo također namjerni uzorak tzv. prigodni uzorak. Za ovaj dio istraživanja kontaktirali smo pojedince/ke koji su bili spremni na suradnju, među poznanicima/cama i njihovim kolegama/icama. Odgovoreno je na ukupno 71 upitnik.

Rezultati istraživanja

Podjela tržišta rada

Analiza zaposlenih po spolu u odnosu na vlasništvo poduzeća pokazala je da je 52.9% poduzeća u državnom vlasništvu s dominantnom ženskom radnom snagom, dok je to čak 66.7% poduzeća u vlasništvu Grada Zagreba.

U čak 75% poduzeća u stranom privatnom vlasništvu dominira muška radna snaga.

Poduzeća s više zaposlenih žena uglavnom pripadaju socijalnim, društvenim, obrazovnim i znanstvenim djelatnostima, dok poduzeća s više zaposlenih muškaraca pripadaju djelatnostima: prijevoz, skladištenje, građevina, prerađivačka industrija.

Spolna struktura direktora/ice poduzeća

77.5 % je direktora/ravnatelja, a samo 22.5 % direktorica/ravnateljica.

Spolna struktura rukovodećeg kadra

Muški rukovodeći kadar je dominantan u svim poduzećima/ ustanovama (65%) bez obzira na spolnu strukturu zaposlenih.

Nešto ženskog rukovodećeg kadra nalazimo u poduzećima s više zaposlenih žena (15%), odnosno u poduzećima s podjednakim brojem zaposlenih muškaraca i žena (25%). Poduzeća s dominantnom muškom radnom snagom imaju isključivo muško rukovodstvo (93.7%).

Ugovori o radu

Uočena je znatna razlika po spolu zaposlenih na određeno vrijeme, pa u tvrtkama s više muških zaposlenika muškarci uglavnom sklapaju Ugovor na određeno vrijeme, dok u poduzećima s više ženskih zaposlenika Ugovor na određeno vrijeme podjednako sklapaju muškarci i žene. Opažen je trend pojačanog zapošljavanja na određeno vrijeme u posljednje dvije godine. To može biti pokazatelj pojačane potrebe za privremenim radnicima ili - opreza poslodavca prigodom odabira radnika. Režim Ugovora o radu na određeno vrijeme povoljniji je za poslodavca, a nepovoljniji za radnika. Naime Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je sklopljen te ako je poslodavac nezadovoljan radnikom - tada Ugovor jednostavno neće produžiti. To je poslodavčeva odluka, dok je kod Ugovora na neodređeno vrijeme moguće otkazati radniku samo iz Zakonom određenih razloga i svaki otkaz mora biti obrazložen. Posebice je težak položaj trudnice zaposlene na određeno vrijeme. Poslodavac trudnicu nije dužan zadržati nakon što je istekao rok na koji je Ugovor sklopljen, dok je radnici na neodređeno vrijeme zabranjeno otkazati Ugovor o radu za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljskog dopusta i ostalih prava u vezi s trudnoćom.

Tvrtke s više zaposlenica sklapaju sa 80 % zaposlenica Ugovor na određeno vrijeme u posljednje dvije godine, dok u onima s više muških zaposlenika 50 % radnika sklapa Ugovore na određeno, i isti postotak Ugovore na neodređeno vrijeme.

Uočeno je da u skraćenom radnom vremenu rade uglavnom žene i to u tvrtkama u javnom vlasništvu, a tamo i radi više žena - kao što je to potvrdilo i ovo istraživanje.

Dakle moglo bi se tumačiti da su žene sklone tomu da se zaposle u državnim tvrtkama gdje je veća mogućnost rada u skraćenom radnom vremenu. U odgovorima poslodavaca uočeno je da više muškaraca daje otkaze, ali da podjednaki broj muškaraca i žena dobiva otkaze.

Podaci o planu djelovanja za promicanje i uspostavu ravnopravnosti

Prema članku 11. Zakona o ravnopravnosti spolova „..državna tijela, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne osobe u pretežitom vlasništvu države ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, obvezna su donijeti planove djelovanja za promicanje i uspostavu ravnopravnosti spolova", koje prethodno odobrava Vladin Ured za ravnopravnost spolova.

Prema anketiranim poduzećima, 60.9% provodi Plan djelovanja, 13.1 % nije uopće upoznato s tom obvezom, a 21.7% poduzeća u javnom vlasništvu nije odgovorilo na to pitanje.

Provođenje politike ravnopravnosti u poduzećima u privatnom vlasništvu

Zakon o ravnopravnosti spolova ne nameće obvezu primjene posebnih mjera i donošenja planova djelovanja privatnim tijelima. No ona imaju opću obvezu poštovanja zakonskih propisa o ravnopravnosti spolova. U cilju poštovanja Zakona o radu i Zakona o ravnopravnosti spolova sve više tvrtki donosi svoje interne politike za promicanje ravnopravnosti. Tako pokazuju i sljedeći podaci:

Uvjeti rada

l Puni rodiljni dopust uvijek se koristi u poduzećima u javnom vlasništvu, dok u privatnim poduzećima oko polovice radnica koristi skraćeni rodiljni dopust.

l Ispitanici/ce ističu da rodiljni dopust negativno utječe na ženu kao radnicu jer majčinstvo uglavnom pada na nju, a u periodu porodiljskog dopusta žena nije u toku promjena u poduzeću, pa kada se vrati nije zagarantirano da je čeka isto mjesto.

l 54.5% muškaraca smatra da njihovo poduzeće omogućava fleksibilnije radno vrijeme ženama s djecom dok to tako vidi tek 20.41% žena.

l 74.6% radnika koristi svoje zakonsko pravo na dnevnu stanku (ako radi makar 6 sati dnevno) u minimalnom trajanju od 30 minuta.

l 90.9% muškaraca koristi pravo na dnevnu stanku, a tek 67.3% žena. Na pitanje zašto ne koriste dnevnu stanku žene su odgovarale da ih nema tko zamijeniti ili da im količina posla to ne dozvoljava.

Napredovanje

l 67.6% radnika smatra da neudane žene/žene bez djece imaju veću mogućnost profesionalnog napretka. Kao razloge tome navode da neudane i žene bez djece imaju više vremena posvetiti se poslu, ne moraju izbivati s posla, uvijek su na raspolaganju, imaju više vremena posvetiti se struci i usavršavanju.

l Ispitanici kažu da majčinstvo, obiteljske obveze i karijera teško mogu ići usporedno i jednako kvalitetno i da će jedno prevladati.

l Na pitanje zaposlenicima/icama da li ih u profesionalnoj karijeri koče obiteljske obveze pokazala se statistički značajna razlika u odnosu na spol. Samo 4.5 % muškaraca je odgovorilo potvrdno, dok 95.5% njih smatra da ih u profesionalnom napredovanju ne ometaju obiteljske obveze.

l 28.6% žena istaknulo je da zapostavljaju karijeru zbog obiteljskih obveza.

Poštivanje radničkih prava

l 77.5% poslodavaca formalno poštuje zakonsku obvezu zaštite dostojanstva radnika.

l 5% onih koji su se izrijekom izjasnili da nemaju mjere za zaštitu povrede dostojanstva kao i oni koji uopće nisu upoznati s tom obvezom grubo krše Zakon o radu i mogli bi biti prekršajno kažnjeni, u skladu s prethodno navedenim odredbama Zakona o radu.

l Većina ispitanika (76.1%) upoznata je sa kolektivnim ugovorom/pravilnikom o radu poduzeća u kojem rade, a samo njih 52.1 % navodi da njihov poslodavac poštuje kolektivni ugovor, Zakon o radu i Zakon o ravnopravnosti spolova!

l Samo 45.1 % ispitanih navodi da su kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu uređene mjere za zaštitu dostojanstva radnika.

l Zbog povrede dostojanstva potužilo se 12.7 % žena, odnosno nije se potužio niti jedan muškarac.

Završna razmatranja i preporuke

Za stvaranje uvjeta za postizanje rodne jednakosti kroz poboljšanje i učinkovitiju primjenu pravnog i institucionalnog okvira za provedbu politike ravnopravnosti spolova, nakon ovog istraživanja možemo zaključiti da je potrebno kontinuirano raditi na programima osvještavanja javnosti i svih zainteresiranih o nejednakim mogućnostima na tržištu rada.

Također potrebno je pratiti primjenu i provođenje svih nacionalnih programa koji se bave pitanjem ravnopravnosti žena i muškaraca na tržištu rada, zagovarati da se svi mehanizmi (zakoni, politike, mjere) u Hrvatskoj usklade sa smjernicama i direktivama koje EU postavlja kao kriterije za smanjenje diskriminacije žena na tržištu rada.

Potrebno je pratiti u privatnom i javnom sektoru mjere i načine razvoja politike ravnopravnosti spolova i stvarno poštivanje pravnih regulativa po tom pitanju.

Osobe koje su odgovorne za izradu pravilnika o radu/kolektivnih ugovora/upitnika za zapošljavanje radnika/ca, u svrhu poboljšanja antidiskriminacijskih odredbi u kolektivnim ugovorima poduzeća treba upoznati sa postojećim zakonodavnim okvirom ravnopravnosti spolova.

Predstavnici poslovnog sektora, sindikata i organizacija civilnog društva morali bi više biti uključeni u diskusije i edukacije vezano uz ovu tematiku, te zagovarati da se pojača pravna zaštita osoba koje su diskriminirane na temelju spola u radnom pravu.