Ženska mreža Hrvatske je savez 45 ženskih nevladinih organizacija koje svoj rad zasnivaju na toleranciji i miru, koje smatraju da je žensko pitanje političko pitanje i koje sustavno rade na promociji ženskih prava i ravnopravnih odnosa između spolova u društvu.

U zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj je uveden niz institucionalnih mehanizama kojima se nastoji unaprijediti položaj žena, od Nacionalne politike za promociju ravnopravnost spolova do Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o zaštiti od obiteljskog nasilja, uspostavljeni su Ured za ravnopravnost spolova i Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Unatoč tim pozitivnim promjenama na razini zakonskog normiranja, provedba Nacionalne politike nailazi na niz prepreka u svakodnevnoj praksi.

U povodu Međunarodnog dana žena Ženska mreža Hrvatske propituje stanje ženskih prava i poručuje zakonodavnoj i izvršnoj vlasti:

Ženska mreža Hrvatske i Povjerenstva za ravnopravnost spolova iz Istre, tražili su izmjenu zakona o izborima kao uvjet ravnopravnosti u lokalnim tijelima vlasti. Naš je prijedlog odbijen od strane Odbora za ravnopravnost spolova na način da o prijedlogu Odbor uopće nije odlučivao jer zastupnici, članovi Odbora nisu dolazili na zakazane sjednice. Zbog toga tražimo hitan postupak:

• od hrvatskog Sabora usvajanje privremene mjere radi uklanjanja postojeće diskriminacije u predstavničkim i izvršnim tijelima lokalne i regionalne samouprave;
  da kandidacijske liste sadrže najmanje 40 posto osoba istog spola,
• naizmenjično navođenje kandidata i kanditatkinja,
• da izborna povjerenstva ne prihvaćanju liste koji ne udovoljavaju ove kriterije.

Ženska mreža Hrvatske godinama nastoji utjecati da obrazovni sustav postane rodno osjetljiv te da odgovori izazovima suvremenog obrazovanja. Tražili smo da se obrazovanje temelji na ljudskim pravima, nenasilju i toleranciji i da se iz udžbenika izbace patrijarhalni i uvredljivi stereotipi o ženama.
Do danas nismo dobili niti jednu kvalitetnu promjenu. Dozvoljiva je i od države financirana segregacija djece s osnova nacionalne ili etničke pripadnosti ili bolesti. Nasilje prema učenicima, između učenika i prema nastavnicima je u porastu. Inspekcija je nedjelotvorna i njezini nalazi ne dovode do bitne promjene u ponašanju u školama. Zato tražimo:

• obrazovanje utemeljeno na ljudskim pravima, pravu na različitost, toleranciji i nenasilju;
• u odgojno obrazovne sadržaje ugrađene ustavno načelo ravnopravnosti spolova i sadržaje koji ga promiču.

Ženska mreža Hrvatske je tražila uvođenje seksualnog odgoja u škole, uvođenje programa o ljudskoj seksualnosti koji će podići kvalitetu života.
Tomu nasuprot, Ministarstvo podržava, bez uvida u program i bez ikakve evaluacije, program Teen Star koji promiče crkvene dogme i predstavlja seksualnost kao grijeh. Najnovije vijesti su da će Ministarstvo odobriti nekoliko različitih programa o seksualnom odgoju mladih. O izboru programa će odlučivati roditelji i škola.
Skrivajući se iza pluralizma programa, Ministarstvo ne želi, u ime države, preuzeti obavezu za znanja koja će mladi imati o ljudskoj seksualnosti.
Istovremeno, javnost se zgražava nad činjenicama koje pune crne kronike o rodiljama starim 12 godina, o ilegalnim pobačajima i porastu broja spolno prenosivih bolesti. Stoga tražimo:

• uvođenje programa seksualne edukacije lišenog ideologije,
• punu informaciju mladima o vlastitoj seksualnosti,
• organiziranje savjetovališta za adolescente.

Žensko je pravo raspolaganja svojim tijelom. Žena ima pravo odlučiti da li će i kada, s kime i koliko će puta roditi. To je temeljno žensko pravo.
Pravo na pobačaj je pravo koje niti jednim državnim, nacionalnim ili bilo kojim drugim razlogom ili strategijom ne smije biti dovedeno u pitanje.
Tražimo od Vlade nedvosmisleno očitovanje da njezina politika nije sužavanje ženskih reproduktivnih prava.
Tražimo od Vlade da članovima raznih tijela koje osniva ne dozvoli javni istupe koji bi Vladu mogle dovesti u vezu s inicijativama kojima se želi zakonom zabraniti pobačaj.
Od Ministarstva zdravstva tražimo da osigura dostupan i besplatan pobačaj po najvišim standardima struke. Tražimo dostupnu kontracepciju i sredstava za zaštitu zdravlja.
Također tražimo da se iz javnih ustanova koje brinu o reproduktivnom zdravlju žena uklone promidžbeni materijali koji moralno ili vjerski vrednuju korištenje kontracepcije, medicinski pomognute oplodnje i pobačaj.
Od Ministarstva zdravstva tražimo da se mamografija smatra preventivnim pregledom te da se ukinu dozvoljene kvote za ovu vrstu pregleda kako bi se smanjilo nerazumno i opasno vrijeme čekanja na preglede.
Tražimo da se stavi u proceduru zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji koji ce regulirati ovo pitanje u skladu sa europskom praksom i sukladno načelu jednakosti žena bez obzira na bračni status.

Ženska mreža Hrvatske već niz godina djeluje na shvaćanju problema i prevenciji obiteljskog nasilja kao problema koji najviše diskriminira žene, a koji je sakriven i najčešće nesankcioniran. Jedan od odgovora na rastući problem nasilja protiv žena su skloništa za žene žrtve nasilja.
Iako su autonomna skloništa najbolji način za rehabilitaciju žena, činjenica je da ženske udruge koje su organizirale skloništa i prihvat žena dobivaju tek manji dio novca od države i lokalne samouprave. Održivost skloništa je upitna i nema nikakvih garancija da će skloništa dobiti na vrijeme odgovarajuća sredstva potrebna za rad.
Od Vlade tražimo proračune koji će voditi brigu o skloništima za žene žrtve obiteljskog nasilja.
Tražimo zakonsko priznanje prakse da udruge obavljaju psihosocijalnu podršku žrtvama nasilja (fizičkog, seksualnog..) i da pružaju pravnu podršku osobama koje takvu podršku trebaju te da se na taj način podrži pristup pravima svim građanskama i građanima.

Ženske nevladine organizacija mahom dobivaju sredstva za svoj rad iz inozemstva. Uvođenje obaveze plaćanja PDV–a na donacije iz inozemstva je pitanje održivosti ženskih udruga. Država ne samo da ne financira niz programa važnih za unapređenje ženskih ljudskih prava, već nam nameće obavezu plaćanja PDV-a, iako je to novac dobiven iz inozemstva. Nasuprot tome, sportske humanitarne organizacije i druge srodne organizacije ne plaćaju PDV na donacije, čime su ženske udruge diskriminirane pred zakonom i čime je poslana politička poruka o značaju i priznanju posla kojim se bave.
Tražimo od Vlade i Ministarstva financija vraćanje odredbi u Pravilnik o plaćanju PDV-a po kojima su i nevladine udruge koje se bave ljudskim pravima oslobođene od plaćanja PDV-a po donacijama iz inozemstva.
Tražimo odgovor Vlade na činjenicu da je samo 5% društvenog vlasništva u Hrvatskoj privatizirano u skladu s zakonom, čime je veliki dio žena izbačen iz procesa rada. većinu nezaposlenih čine žene i taj broj neprekidno raste.
Tražimo odgovor na pitanje što Vlada namjerava učiniti s 95% tvrtki koji su nelegalno privatizirane?
Tražimo se se nelegalno izvršena privatizacija vrati u stanje prije privatizacije i da u novom postupku privatizacije radnici dobiju 51% dionica.
Da bi se povećala zaposlenosti žena tražimo da se barem 1/3 novca od prodane imovine RH uloži u otvaranje novih radnih mjesta, posebno na područjima koje su bile obuhvaćene ratom.
Tražimo posebne mjere koje će stimulirati poslodavce za zapošljavanje mladih žena kao i žena u dobi iznad 45 godina, te žena s posebnim potrebama, pripadnica nacionalnih i etičkih manjina.