Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je zaprimila niz pritužbi građana i građanki kao i poziv za reagiranjem od strane Ženske mreže a vezano za (ne)dostupnost medicinskog zahvata prekida trudnoće u zdravstvenim ustanovama, te je pomno pratila medijske tekstove o ograničenom pristupu medicinskom zahvatu prekida trudnoće koji su prethodnih dana objavljivani u medijima.
U svrhu podizanja svijesti građana i građanka o pravnim propisima
vezanim uz konkretnu tematiku, odlučila je ukazati na sljedeće
činjenice.
Objavljeni tekstovi kao i njihova naknadna potvrda od strane
Ministarstva zdravlja potvrđuju situaciju koju je i Pravobraniteljica
utvrdila kroz provedeno istraživanje o dostupnosti medicinskog zahvata
prekida trudnoće na uzorku od 32 zdravstvene ustanove u Republici
Hrvatskoj.
S obzirom da utvrđene činjenice jasno ukazuju kako je pristup
medicinskom zahvatu prekida trudnoće u značajnom broju zdravstvenih
ustanova otežan, a u nekima u potpunosti uskraćen, Pravobraniteljica u
ulozi nezavisnog tijela za suzbijanje diskriminacije u području
ravnopravnosti spolova ima zakonsku obvezu ukazati na pravne činjenice
kojima se do sada u javnosti nije obraćala dovoljna pozornost.
Prije svega, Pravobraniteljica ukazuje kako je u Republici Hrvatskoj na
snazi Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno
odlučivanje o rađanju djece, koji prekid trudnoće definira kao
medicinski zahvat te ženama jamči pristup toj vrsti medicinske usluge
pod određenim uvjetima propisanim samim zakonom.
Odluka o prekidu
trudnoće je osobna odluka svake žene zasebno i odražava njenu osobnu
autonomiju i vlasništvo nad svojim tijelom zajamčenu Ustavom Republike
Hrvatske svakoj građanki i građaninu.
Pravobraniteljica također ukazuje kako pobačaj predstavlja medicinsku
uslugu koja se u Republici Hrvatskoj pruža, kako u zdravstvenim
institucijama u sastavu državnog sustava javnog zdravstva, tako i u
privatnim medicinskim institucijama koje svoje usluge pružaju na tržištu
medicinskih usluga. Štoviše, bilo da se pruža u medicinskoj instituciji
iz državnog sustava ili privatnoj instituciji, troškovi medicinskog
zahvata prekida trudnoće nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem već ih
je potrebno podmiriti iz osobnih sredstava. Iz ove činjenice jasno
proizlazi kako se radi o medicinskoj usluzi koja se ženama pruža za
novčanu naknadu te stoga ulazi u doseg pravnih propisa kojim se
reguliraju odnosi na tržištu. To se posebno odnosi na pravne propise
Europske unije koji se od 1. srpnja 2013. godine u Republici Hrvatskoj
primjenjuju izravno i po svojoj pravnoj snazi su nadređeni su svim
nacionalnim propisima koji s njima nisu u skladu.
U tom smislu Pravobraniteljica ukazuje kako čl. 57. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije izričito propisuje „Uslugama u smislu
Ugovora smatraju se one „usluge“ koje se uobičajeno obavljaju uz
naknadu, u mjeri u kojoj nisu uređene odredbama koje se odnose na
slobodu kretanja robe, kapitala i osoba“. Odredba čl. 57. UFEU jasno
odražava ustaljenu praksu Suda pravde Europske unije, prema kojoj bilo
koja vrsta usluge koje se pružaju za naknadu bilo koje vrste,
uključujući i medicinsku uslugu pa čak i ako se naknada isplaćuje kroz
sustav zdravstvenog osiguranja, ulazi u opseg EU odredaba o zajedničkom
tržištu. Pristup medicinskim uslugama građana i građanki Europske unije u
Republici Hrvatskoj, uključujući i medicinsku uslugu prekida trudnoće,
treba biti uređen sukladno propisima Europske unije.
Nadalje, Pravobraniteljica ukazuje na Direktivu 2004/113/EZ o provedbi
načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi
robe, odnosno pružanju usluga, koja jasno propisuje kako bilo koje
ograničenje pristupu usluzi uvjetovano, izravno ili neizravno, spolnom
pripadnošću osobe predstavlja diskriminaciju temeljem spola i kao takvo
je strogo zabranjeno u pravnom poretku Europske unije. Štoviše, kroz
svoju praksu Sud pravde Europske unije jasno je naglašavao kako bilo
kakvo nepovoljno postupanje prema ženama vezano uz činjenicu trudnoće
predstavlja diskriminaciju žena temeljem spola jer se događa samo i
isključivo ženama kao društvenoj skupini.
Sukladno navedenom, Zakon o
ravnopravnosti spolova, kao organski zakon kojim se detaljno uređuje
ustavno jamstvo jednakosti žena i muškaraca, izričito definira
nepovoljno postupanje temeljem trudnoće kao oblik spolne diskriminacije
žena.
Iz navedenih pravnih činjenica jasno slijedi kako bilo kakvo ograničenje
pristupa medicinskoj usluzi prekida trudnoće, koja predstavlja legalan
medicinski zahvat koji je iz bioloških razloga dostupan isključivo
ženama, predstavlja izravnu spolnu diskriminaciju žena u pogledu
pristupa uslugama i kao takvo je zabranjeno gore navedenom Direktivom
2004/113/EZ te Zakonom o ravnopravnosti spolova.
Pravobraniteljica je svjesna kako Zakon o liječništvu propisuje
mogućnost prigovora savjesti za liječnike koji iz osobnih etičkih
razloga ne žele sudjelovati u konkretnom medicinskom zahvatu.
Pravobraniteljica naglašava kako se radi isključivo o osobnoj odluci
pojedinca te se stoga ova mogućnost ne može proširiti na čitavu
instituciju kao takvu. Svaka medicinska ustanova koja sudjeluje u
državnom sustavu zdravstvene zaštite i koja je osposobljena i zakonski
obvezna pružiti medicinski zahvat prekida trudnoće ima jasnu pravnu
obvezu osigurati učinkoviti pristup ovoj vrsti medicinske usluge svim
ženama koje su koristeći svoju ustavom zajamčenom slobodu izbora
donijele tu nimalo laganu osobnu odluku. Na upravnim tijelima takvih
medicinskih ustanova je da uspostave sustav pružanja ove vrste usluge
koji će jamčiti da građanke Republike Hrvatske kao i građanke Europske
unije u Republici Hrvatskoj u svakom trenutku imaju učinkovit pristup
ovoj vrsti medicinskog zahvata u skladu sa uvjetima propisanim Zakonom o
zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o
rađanju djece.
U slučaju da upravna tijela medicinskih ustanova koje su
dužne osigurati učinkoviti pristup ovom medicinskom zahvatu nisu
sposobna organizirati pružanje ove usluge u skladu sa svojom zakonskom
obvezom, tada je na Ministarstvu zdravlja - kao nadležnom tijelu izvršne
vlasti, poduzeti sve mjere iz svoje nadležnosti kako bi osiguralo da
konkretna ustanova ispuni svoju zakonsku obvezu.
Pravobraniteljica smatra reakciju Ministarstva zdravlja na objavljene
tekstove ispravnim korakom u smjeru uklanjanja postojeće diskriminacije
žena u području medicinskih usluga, ali ujedno upozorava kako bi
nastavak prakse ograničavanja pristupa medicinskom zahvatu prekida
trudnoće predstavljao jasnu povredu zabrane izravne diskriminacije
temeljem spola u pogledu pristupa medicinskim uslugama koja je izričito
zabranjeno gore navedenom Direktivom ali i Zakonom o ravnopravnosti.
- Aktivistkinje iz Hrvatske podržale ženska prava u Poljskoj
- Oštra osuda postupka Molitvene inicijative
- Zagreb: Podrška Općem ženskom štrajku u Poljskoj
- Ženska mreža prosvjeduje zbog ginekološkog kongresa u Topuskom
- Religijsko nasrtanje na prava žena
- Obrani pravo na izbor!
- Svoja prava nikome ne damo!
- Protiv zabrane pobačaja čak 75 posto građana
- Zahtjevi Ženske mreže Hrvatske Vladi RH
- "Nećemo natrag na ilegalan pobačaj!"
- Javni protest
- Diskriminacija žena kršenjem reproduktivnih prava
- Priopćenje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova
- Žestok ženski otpor liječničkom prigovoru savjesti
- Ženska mreža: Hitno osigurati provedbu prava žena na pobačaj
- Pritužba Ženske mreže i izjava za javnost
|