Iako nema osnove za kaznenu prijavu u sluèaju otpuštanja Dubravke Naumovski s HRT, jer nije imala ugovor o radu na neodreðeno vrijeme, ova prièa o otkazu poslovne suradnje može biti vrlo pouèna.

Naumovski je odmah u svojoj prvoj izjavi medijima rekla da nema pravne osnove za tužbu, pa otpoèetka znamo da pouèak prièe o ovome otkazu može imati samo moralnu dimenziju, kada veæ nemamo operativne èlanke zakona.

Ipak, za nas je ovaj sluèaj izravan dokaz kako neki poslodavci mogu odluèivati po "božanskim kriterijima" - jer se rijetko kada dogodi da je poslodavac tako glup ili bahat ili oboje da neskriveno KAŽE sto je razlog otkaza ugovora o radu ili o poslovnoj suradnji.

Svakodnevno svjedoèimo tome da žene dobijaju otkaze jer su majke, jer imaju bolesne ukuæane ili jer su trudne, ali poslodavci znaju da, nemajuæi božanskih vjerodajnica, podliježu ljudskim zakonima te da kao razlog otkaza trebaju navesti da im baš sasvim ne odgovara taj profil struènosti ili da su žene neradnice ili da ih više ne trebaju.

Ovaj je, inaèe banalni i svakodnevni sluèaj u nizu otpuštanja zbog braènog statusa, spola, seksualne orijentacije ili obješenih dojki, jedinstven samo zbog toga što je Trstenjak, uživljen u ulogu predstavnika premoæne i nedodirljive crkve, smatrao da èak nema potrebe niti prikriti motive otkaza.

Inaèe je od ponašanja Trstenjaka još zanimljivije ponašanje Hrvatske biskupske konferencije, koja izabire diskurs po mjeri svojih trenutaènih potreba, pa malo prièa o moralu, a malo o zakonu. U ovome su sluèaju rekli da podupiru postupak po zakonu i da nemaju nikakvog komentara do li da treba poštivati zakon - znajuæi jako dobro da zakon ne štiti od izvanrednog otkaza ženu na radu po ugovoru.

Kada se, meðutim, prièa o pobaèaju ili umjetnoj oplodnji, ne pada im na pamet da citiraju zakon, vec nas gaðaju moralnim prosudama i osudama.

Crkva igra ulogu moralne vertikale u hrvatskom drustvu sve dok se ne radi o postupcima njenog sveæenstva, njihovih podržavatelja, njihovih financijera ili moænih društveno visoko pozicioniranih deklariranih katolika.

U sluèaju Brezovica nije pala niti jedna moralna ni osuda ni prosuda, nego je Hrvatska biskupska konferencija papagajski ponavljala da sve prepušta nadležnim službama i zakonu.

U sluèaju Èuèeka, pohotnog ljubitelja malih curica, nije pala moralna osuda niti moralna uputa, nego su se uporno pozivali na djelovanje institucija sustava – koji je shvatio poruku i poslao ga u neku zabitu župu uz olakotnu okolnost da je dobar katolik.

U sluèaju „naših“ optuženih za ratne zloèine nije izreèena ni jedna moralna poruka, veæ se èekaju sudski pravorijeci i apelira za dobru odbranu.

Ali kada se crkva suoèi sa ljudskošæu obiènih slabih smrtnika, a naroèito smrtnica, onda crkveni predstavnici grme o moralu, inovativno uvodeæi svjetovne kazne uz neuèinkovite prijetnje paklenim ognjem.

Otkaz Dubravki Naumovski upravo je jedan od takvih sluèajeva bahatog uzimanja nepripadajuæih prerogativa i potom odbijanja izricanja moralnog suda o postupku koji imperativno nalaže ustajanje u obranu ljudskosti i temeljnih ljudskih prava.

Bojana Genov
Mali Lošinj 22. ožujka 2006.