|
Bojana Genov
|
|
Subota, 24 Rujan 2005 |
Ženska mreža Hrvatske zahtijeva da papinski nuncij u Hrvatskoj razriješi nedoumicu hrvatske javnosti o tome je li Vatikan država ili nije . . .
Ako Vatikan nije država, a ugovori sklopljeni s njime smatraju se međunarodnim pa su postali sastavnim dijelom unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i nadređeni su nacionalnim zakonima, Hrvatska je žrtva svojevrsne međunarodno-pravne podvale. U tom slučaju, kada se u jednom sporu Ustavni sud proglasio nenadležnim za propitivanje ugovora s Vatikanom, učinio je to u zabludi.
Naime, proglašavajući se nenadležnim poveo se za člankom 128. Ustava RH koji ne navodi izrijekom njegovu nadležnost za ocjenu suglasnosti međunarodnih ugovora sa Ustavom. Ukoliko Vatikan, kao jedna od strana potpisnica ugovora prema izjavi iz vlastitog vrha nije država, smatramo da je dužnost i obveza hrvatskih vlasti ove ugovore preispitati.
Ženska mreža Hrvatske smatra da se djelovanje hrvatskih institucionalnih mehanizama za uspostavu rodne ravnopravnosti, kao i zalaganje ženskih nevladinih udruga za ženska ljudska prava zbog tih ugovora odvija u bitno suženom prostoru, omeđenom crkvenom dogmom uobličenoj u međudržavnim ugovorima sintagmom „vrijednosti kršćanske etike“.
Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture Hrvatska se obvezala: „Odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimat će u obzir vrijednosti kršćanske etike.“
Ne uzdajući se u svima poznatim deset etičkih smjernica za život, hrvatski ministri traže od katoličke crkve i detaljnije upute što su to vrijednosti kršćanske etike, pa u brojnim povjerenstvima sjede predstavnici crkve, koji odlučuju o seksualnoj edukaciji u školama, o upotrebi kondoma i umjetnoj oplodnji, o nasilju nad ženama i politici stanovništva, o manjinskim pravima i o tome koji je oblik seksualnosti devijantan.
Izjava ministra vanjskih poslova Vatikana da Vatikan nije država objašnjava činjenicu da Vatikan nije potpisnik deklaracija i konvencija koje reguliraju ljudska i posebno ženska prava.
Ništa, međutim, ne objašnjava činjenicu da hrvatska država, kao međunarodno pravni subjekt i potpisnica svih tih dokumenata i time obavezna svojim građankama i građanima, sužava njihova prava sklapajući ugovore kojima crkva dobija pravo da odlučuje o pitanjima koja se ne tiču samo vjernika, nego svih građana Republike Hrvatske.
Bojana Genov, 24. rujna 2005.
|
