Novi list je 3. svibnja objavio napis pod naslovom "Do ravnopravnosti bez muškaraca" i uvodnik "Nema ravnopravnosti žena bez muškaraca".

Uvodnik

Nema ravnopravnosti žena bez muškaraca

Nema sumnje, hrvatsko je društvo još uvijek pretežno tradicionalno i papatrijarhalno. I na selu i u gradu, pokazuju brojna istraživanja, dominira razmišljanje koje muškarca vidi kao »stvaratelja« i oca obitelji, ukratko »glavu kuće«, a ženu kao majku i domaćicu, koju će se doduše poštovati ali samo dotle dokle pristaje igrati svoju podređenu ulogu u društvu makar u međuvremenu, kako kaže poslovica, držala tri ugla kuće.

No, ne treba se pozivati samo na istraživanja. Dovoljno je pratiti istupe nemalog broja političara, kojima svako malo u Saboru ili na nekom drugom mjestu izleti po koji »seksizam«, ili pak čitati tisak odnosno gledati televiziju, čak i tamo gdje žene vode glavnu riječ, da bi se očitala društvena matrica koja jednim naočalima gleda muškarce, a drugima žene. Dakako, na štetu potonjih.

Unatoč svemu tome, hrvatska je politička klasa posljednjih godina ipak toliko sazrela da jednostavno nije mogla izbjeći donošenje pravne regulative te etabliranje nužnih institucija i tijela, poput Ureda i Pravobraniteljstva za ravnopravnost spolova, kojima je cilj ojačati i promovirati prava žena. Premda će i dalje biti muškošovinstičkih verbalnih ispada, jer se nasljeđe ne može samo tako zaboraviti, učinjen je ipak krupan korak naprijed. Još uvijek mali i nedovoljan, ali ipak ohrabrujući.

Zato čude feministički autogolovi. Poput onog kojeg je zabila Bojana Genov, prefereirajući isključivost, a ne suradnju. U njenoj reakciji na nedostatak muškaraca u tijelima za ravnopravnost spolova nije sporno da s obzirom na patrijahalnost hrvatskog društva Ured za ravnopravnost spolova treba pogodovati ženama. Dominacija muškaraca i obespravljenost žena naprosto traži takav pristup. Nije sporan ni njezin stav da žene u svojim organizacijama ne trebaju muškarce, premda im je njihova pomoć dobro došla. Ženske udruge doista znaju najbolje kako se boriti za prava žena, a kako su dobrovoljne i interesne organizacije unutar šarolikog civilnog društva nitko im ne brani da budu i istospolne.

Problem počinje kada se ne žele priznati i ohrabriti promjene na političkoj i društvenoj razini. Možda se muškarci povijesno doista nisu pretjerano zanimali za prava žena, kako kaže Bojana Genov, ali izričito tvrditi da to ne čine ni danas, makar ih bilo premalo, ne odgovara istini. Možda i jest Ured za ravnopravnost spolova osnovan prvenstveno radi žena, kako ženski ekskluzivitet ove institucije brani gospođa Genov, ali zašto, bar u državnim tijelima koja bi trebala imati uvid u cjelokupno stanje problema te rješavati konkretne slučajeve, ne željeti prihvatiti pomoć osvještenih muškaraca. Zar time borba za prava žena ne bi dobila na dodatnoj snazi i podršci?

Bude li se odnos muškaraca i žena, na simboličkoj i stvarnoj razini, i nadalje promatrao kao rat spolova gdje jedni isključuju druge, gdje je gubitak za jedne dobitak za druge, nigdje nećemo dospjeti. Stoga bi svrha državnih tijela trebala biti da žene zajedno s muškarcima svjesnih stanja stvari rješavaju problem ravnopravnosti spolova odnosno žena, kojima se nažalost još uvijek uskraćuju prava.

Članak

ŽENSKE UDRUGE SMATRAJU DA U UREDU ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA NEMA MJESTA JAČEM SPOLU

Do ravnopravnosti bez muškaraca

Za razliku od feministkinja Milanka Opačić smatra da o ravnopravnosti spolova nešto imaju za reći i muškarci, dok Jadranka Kosor poručuje kako to nije ured za ravnopravnost žena, već za ravnopravnost spolova, te najavljuje rješavanje problema

Činjenica da u Uredu za ravnopravnost spolova ne sjedi niti jedan muškarac, te da su i neka druga tijela koja se bave ravnopravnošću spolova rezervirana samo za žene, po sudu članica ženskih udruga nije nimlalo problematična, isključiva, niti diskriminirajuća za muški rod.

- Ne vidim u tome nikakav roblem. Taj je ured osnovan radi uspostavljanja ravnopravnosti spolova, a zna se tko je kod nas diskriminiran. To se u nazivu ureda ne kaže eksplicitno, ali radi se uspostavljanju ravnopravnosti žena, pa je logično da u takvim tijelima sjede žene - smatra Bona Genov iz Ženske mreže, te dodaje kako »s obzirom na patrijarhat hrvatskog društva taj ured treba pogodovati ženama«.

Povijesno je poznato, kaže, da se muškarci nikad nisu pretjerano zanimali za ženska prava, pa to ne čine ni danas.

Javljanje na natječaje

- Muškarci nisu marširali sa sufražetkinjama, a ako jesu, onda je njihov broj bio zanemariv, podsjeća Genov, te kaže kako je statutom Ženske mreže, na primjer, propisano da u toj organizaciji mogu biti samo žene, jer su one kao diskriminirani spol daleko osjetljivije na problem, i daleko bolje mogu artikulirati svoje interese. »Pomoć muškaraca nam je dobrodošla, ali ih u našim organizacijama ne trebamo«, poručuje Genov.

Predstavnica Ženske mreže nezadovoljna je što se to pitanje uopće otvara, jer nitko, kaže, ne problematizira što u upravnim odborima ili rektoratu sveučilišta sjede sami muškarci.

- Helena Štimac Radin nije pogriješila, a pravobraniteljica za ravnopravnost spolova zaposlila je muškarca jer joj to nalaže zakon, zaključuje Genov.

Suzanu Kunac (B.a.B.e), uopće ne iznenađuje činjenica da su za probleme žena zainteresirane uglavnom žene.

- Uvjerena sam da predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova nema ništa protiv zapošljavanja muškaraca, ali se na natječaje javljaju - žene, zaključuje Kunac.

I muškarci imaju što reći

Hrvatske političarke ne misle isto o tome tko je zadužen za zaštitu ravnopravnosti spolova.

Milanka Opačić (SDP) smatra da se ne može govoriti samo o ravnopravnosti žena, te podupire odluku pravobraniteljice LukaČ-Koritnik da joj zamjenik bude muškarac.

- Ako govorimo o ravnopravnosti, nešto tu imaju reći i muškarci - smatra Opačić, te ističe kako su za brojnost žena u SDP-u zaslužni i muškarci. »Ne možemo postići ravnopravnost spolova tako što ćemo izbacivati muškarce«, zaključuje Opačić.

Za Vesnu Pusić (HNS) u redu je što u Uredu za ravnopravnost spolova sjede samo žene, i to sve dok se diskriminirana kategorija ne dovede »do razine u kojoj može normalno funkcionirati«. Kad žene u Hrvatskoj dođu do te razine, tada će se ured, kaže Pusić, baviti specifičnim situacijama diskriminacije, kojom mogu biti pogođeni i muškarci.

Ministrica Jadranka Kosor (HDZ) poručuje pak kako to nije nikakav ured za ravnopravnost žena, već za ravnopravnost spolova, te najavljuje da će razgovarati s predstojnicom Ureda Helenom Štimac-Radin i razmotriti način da se taj problem riješi.

Među »Izjavama dana« sa strijelicom prema dolje objavljen je tekst:

»Pomoć muškaraca je dobrodošla, ali ih u našim organizacijama ne trebamo.«

Bojana Genov iz udruge Ženska mreža