Prema novinskim napisima ispred zagrebačke katedrale navodno su verbalno i fizički napadnuti pripadnici Centra za prava seksualnih i rodnih manjina Iskorak, lezbijske grupe Kontra i Ženske mreže Hrvatske. Koji su baš na tom mjestu dijelili svoje informativne letke o kampanji »Nismo homofobični, ali...« i koji na taj način žele postići svoje ciljeve. Ispred zagrebačke katedrale stali su, kažu, baš zato kako bi naglasili da je upravo Crkva u Hrvata izvorište homofobije. Pa je tako jedna od aktivistica tog velebnog pothvata Bojana Genov iskoristila prigodu da ispred katedrale napadne državu jer dopušta da »vjeronauk postane kičma obrazovnog sustava«...

Znam da se upuštanjem u raspravu o tom pitanju nalazim na najboljem putu da me Bojana Genov i njena ekipa iz bliskih joj udruga proglase homofobičnom (to će vjerojatno i učiniti jer kad želiš diskreditirati neistomišljenika, najlakše mu je prilijepiti takvu ili sličnu etiketu nakon čega se sve rasprave završavaju tamo gdje i počinju), ali ipak nije tako. Nisam nimalo homofobična, dapače. Imam potpuno razumijevanje za želje istospolnih parova, a u nekim ih nakanama isto tako podržavam. Ne pada mi na pamet ljude koji su se opredijelili za takvu seksualnu orijentaciju nazivati bolesnicima, slati ih na liječenje ili podržavati one koji bi ih izolirali ili izopćili iz društva. Ljude koji su istospolno orijentirani jednostavno doživljavam kao bilo koga drugog, a o nečijoj seksualnoj orijentaciji glupo mi je čak i raspravljati na takav način.

Smeta mi, međutim, nešto drugo. Zbog čega nekolicina osoba koje su takvog seksualnog kova i koji su se udružili u nekakve kontre, iskorake i slično nemaju razumijevanja za one koji ne dijele njihovo mišljenje. Ako se pred zagrebačkom katedralom zaista dogodio bilo kakav oblik nasilja, nimalo ga ne podržavam. Ali, isto tako, nimalo ne podržavam, a moram se tako izraziti, provokatore iz spomenutih udruga. Nije mi jasno kako netko tko se bori za nekakva svoja prava, tko se doživljava kao manjina i drukčiji, nema nimalo razumijevanja za prava i osjećaje ljudi koji misle drukčije od njih. U ovom slučaju vjernika i svećenika koje su provocirali svojim letcima. I koji, na kraju krajeva, isto tako imaju pravo drukčije misliti i ponašati se bez straha da će ih Genov i raznorazne kontre i iskoraci proglasiti homofobičnima, a onda automatski nazadnima i netolerantnima. I to, recimo, zbog toga što im djeca u školama idu na vjeronauk koji je fakultativni predmet.

Bojana Genov, koja se očito voli pozivati na zakone, bahato poručuje da je prostor ispred katedrale javna površina. I potpuno je u pravu. Ali, isto su tako javne površine trgovi, ulice i parkovi u kojima pripadnici spomenutih udruga održavaju svoje parade i u tom ih slučaju čuva policija kako ih netko homofobičan, primitivan i netolerantan ne bi napao. A ja je pitam hoće li uskoro policija nakon, primjerice nedjeljne svete mise, morati čuvati vjernike od napada i provokacija nje i njoj sličnih?

Povezano:

1. Vjesnik: Dijeljenja letaka ocijenila napadom
2. Hall of Shame
3. Vjesnik: Hrvatski meštri igrokaza
4. Jutarnji list: Lezbijke na Kaptolu
5. Gay.hr: Hrvatski primitivizam jutros izletio iz Katedrale
6. Večernji list: Incident na Kaptolu
7. Radio 101: Predstavnici Crkve napali gay-aktiviste
8. Novi list: prosvjed protov homofobije
9. Slobodna Dalmacija: Napad pred katedralom
10. Jutarnji list: Napad pred katedralom
11. Svjetski dan borbe protiv homofobije