Suzana Kunac, nudeći nam projekt B.a.B.e.-a na uvid, pokazuje da ne razumije značaj legalne procedure. Naime, Ženska infoteka zahtijeva ukupnu natječajnu dokumentaciju, pri čemu se rukovodi Zakonom o pravu na pristup informacijama, dok se VURS nastoji izmigoljiti iz obaveza općeg upravnog postupka.

Suzana Kunac vrijedno i prilježno objašnjava što je korupcija, što samo po sebi nije loše, jer nikad dosta učenja. Ono što je propustila objasniti jest da je izvor korupcije moguć upravo u praksi (koja je kod nas prilično razvijena) koja omogućuje (u svakom slučaju, malo tko se time zamara) da jedna zainteresirana osoba (za novac, projekt, gradnju mosta, prodaju škvera, izgradnju ceste do vlastite vikendice....i t. sl. - primjeri nisu izmišljeni) ima poziciju u nekom od tijela organizacije, vladinog tijela, upravnog odbora itd., koje joj to može omogućiti. Sasvim konkretno, bez komičnih osoba A i B koje se prema SK nikako ne mogu susresti u istom uredu, Sanja Sarnavka kao koordinatorica B.a.B.e.-a sjedi u jednom tijelu VURS-a, a isti taj VURS dodijeli najveći iznos organizaciji kojoj je ona na čelu. Cijela humoreska o nemogućnosti da se susretnu Helena Štimac Radin i Sanja Sarnavka (kao da se radi o organizaciji veličine Pentagona) istovjetna je onima koje nam je ispričao, recimo, Polančec, objašnjavajući da doduše jest u Upravnom odboru Brodospasa, ali da ni s kim nije pio kavu, nikakve dokumente nije vidio, čovjek pojma ni o čemu nema.

Na temelju toga ja govorim o elementima koji upućuju na mogućnost korupcije. U pristojnom svijetu takve se situacije izbjegavaju ili su zabranjene, a vode se u rubrici sukoba interesa. Uostalom, i same B.a.B.e. su pred par godina vodile bitku s Nacionalnom zakladom, upućujući na sukob interesa (a to je osnova za koruptivne prakse), budući da se u Upravnom odboru Zaklade (ne i u natječajnoj komisiji) nalazila osoba koja je istovremeno bila na čelu jedne organizacije koja je dobila sredstva putem natječaja Zaklade.

U žaru obrane lika i djela grupe B.a.B.e. sa Sanjom Sarnavkom na čelu, Suzana Kunac propušta komentirati (iako citira) da je Ženskoj infoteci nuđen novac mimo natječaja, i to u klasičnom mafijaškom stilu, to jest telefonskim pozivom. U koje bi to prakse spadalo, obzirom na mentalnu ekvilibristiku Suzane Kunac, teško mi je i zamisliti. Priča o tome kako ĐK napada B.a.B.e. i o mogućem podastiranju dokaza o nevinosti, kako su one čekale rezultate Natječaja, pa i potpisale ugovor (ima li i neka druga opcija osim čekanja na rezultate !?!), o časnom i ozbiljnom (nećemo se valjda šaliti i zadirkivati) služenju Sanje Sarnavke u Povjerenstvu za medije... gotovo nas dovodi do ganuća. U stvari pak spada u mrčenje papira (ekrana) znano još i kao dimna zavjesa, kojoj je u srži tvrdnja o neovisnosti Povjerenstva za medije koje je, vidi vraga! osnovao upravo VURS sukladno odredbi 7.3.3. Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova - inače, VURS-ovom prilično lošem uratku, a koje služi tome da prati provedbu politike ravnopravnosti spolova u skladu sa zakonom o ravnopravnosti spolova. Račune funkcioniranja Povjerenstva plaća – pogodite tko! I još ekvilibristike SK: Osim časne i ozbiljne Sanje Sarnavke, u Povjerenstvu za medije su i druge uvažene aktivistkinje, stručnjakinje, novinarke... pa SK moli za dozvolu da se zapita (od koga? od same sebe? jer tko bi joj uopće mogao zabraniti da govori?) u kakvoj su one vezi sa stručnom radnom skupinom za dodjelu sredstava... ili je samo koordinatorica B.a.B.e. u nekoj tajnoj vezi sa stručnom radnom skupinom?. Koliko mi je poznato, druge osobe iz Povjerenstva nisu koordinatorice ili članice niti jednog projekta koji je dobio sredstva na Natječaju.

Suzana Kunac, nudeći nam projekt B.a.B.e.-a na uvid, pokazuje da ne razumije značaj legalne procedure. Naime, Ženska infoteka zahtijeva ukupnu natječajnu dokumentaciju, pri čemu se rukovodi Zakonom o pravu na pristup informacijama, dok se VURS nastoji izmigoljiti iz obaveza općeg upravnog postupka. Natječajnu dokumentaciju čine svi oni dokumenti kao što su Pravilnik o radu povjerenstva, zapisnici povjerenstva, obrazloženja, imena članica/ova povjerenstva (do danas je to za javnost ostala fantomska grupa), te projekti kojima su dodijeljena sredstva. Bez uvrede, ali ovdje se ne radi ni o kakvom interesu stjecanja uvida u bilo koji poseban projekt (pa time niti u projekt B.a.B.e.-a; istina, neki drugi su, sudeći prema naslovima, daleko zanimljiviji, kao na primjer onaj udruge HOMO, s intrigantnim naslovom Miss svijeta – mir u svijetu!!!). Radi se samo o poštivanju zakona i procedura.

I na kraju, prevođenje cijele skandalozne priče oko Natječaja VURS-a na vlastitu osobu (mislim na B.a.B.e., ne na SK) metodološki je promašaj (namjeran ili slučajan - posve je irelevantno). U ovoj priči predmet interesa jest Vladin ured za ravnopravnost spolova i nezakonitosti u njegovu radu. Sve i svi ostali su marginalci. S pristojnijim ili manje pristojnim ulogama u podjeli koju ipak određuje glavna režiserka Helena Štimac Radin.

Đurđa Knežević

Komentar se odnosi na napis Suzane Kunac iz udruge B.a.B.e. objavljen 17. 9. 2007. na portalu H-alter.org pod naslovom B.a.B.e. pristup informacijama smatraju obavezom

Povezano:

1. H-alter: B.a.B.e. ne razumiju proceduru
2. H-alter.org: Ured za ravnopravnost spolova krši zakone
3. Feral Tribune: Natječajna kuhinja
4. H-alter.org: Uskraćeno nam je pravo na žalbu
5. Glas Istre: Vladin Ured dužan je financijski podržavati projekte i aktivnost udruga
6. Glas Istre: Odbijamo aktivizam ograničen na financije
7. Prekršeno je nekoliko zakona RH
8. Novi list: Štimac-Radin privatizira javna sredstva