NaslovnicaEnglishKontakt
nogodnomaster.jpg

stopBush
Dan žena 2008.
100 godina
Dan žena
Sadržaj
Naslovnica
Platforma Ženske mreže
Kodeks
Struktura
Èlanice Mreže
Izjave
Aktivnosti
Kolumne
Kampanje
Ženska mreža u medijima
Nasilje prema ženama
Korisni linkovi
Plan stranice

Facebook
facebook.png
Dan žena 2014.
2014-03-08 13.01.35.jpg
18 myths of prostitution

18 myths of prostitution
Dan žena 2013.

Dan žena 2010.
dug-zenama.jpg

Dan žena 2009.
crkva

Koalicija za sekularizam
100 godina ...
Dan žena 2008.
let082.jpg
Dan žena 2007.
0011danzena07.jpg
Izvještaj o stanju ženskih ljudskih prava za 2006.
Izvještaj 2006.

Press clips

Moja maternica, moji jajnici ... Ispis E-mail
Administratorica   
Èetvrtak, 30 Srpanj 2009

Èlanice Ženske mreže Hrvatske danas æe predati prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji u sklopu akcije Moja maternica, moji jajnici - o njima ne mogu odluèivati državni i crkveni tajnici.

Moja maternica moji jajnici

Tekst prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona u nastavku ...

Iako je rijeè o zakonu koji se tièe temeljnih prava te sadržava kaznene odredbe, zakon nije izglasan dvotreæinskom veæinom u Hrvatskom saboru, nego na krajnje sramotan naèin, s jedva dobivenom podrškom i natpoloviène veæine, istièu u Ženskoj mreži.

Smatraju kako je zakon po sadržaju protuustavan jer ogranièava pravo žene na slobodno raspolaganje vlastitim tijelom, ovisno o njihovu braènom statusu, pa vrijeða njihova ljudska prava i temeljne slobode zajamèene u èl. 14. 22., 23. i 35. Ustava RH, a što proizlazi iz temeljnih odredbi Ustava koji u èl.3. slobodu, jednakost i poštovanje prava èovjeka utvrðuje najvišim vrednotama ustavnog poretka RH. Nakon predavanja prijedloga za ocjenu ustavnosti èlanice Ženske mreže dijelit æe na Cvjetnom trgu informativne letke o reproduktivnim pravima žena te majice i naljepnice s natpisom Moja maternica, moji jajnici - o njima ne mogu odluèivati državni i crkveni tajnici.

 

PRIJEDLOG
ZA POKRETANJE POSTUPKA ZA OCJENU USTAVNOST
ZAKONA O MEDICINSKOJ OPLODNJI

Podnositeljica  prijedloga:  ŽENSKA MREŽA HRVATSKE, Mali Lošinj,  Lošinjskih brodograditelja 33, zastupana po Sanji Bezbradici, odvjetnici iz Zagreba, Palmotiæeva 70

I.  Temeljem èlanka 38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN 49/02 - proèišèeni tekst) podnositeljica podnosi prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji ( NN 88/09 od 22. srpnja 2009.g.; u daljnjem tekstu: Zakon) sa Ustavom Republike Hrvatske ( proèišæeni tekst NN 41/01, ispravak NN 55/01; u daljnjem tekstu: Ustav).

Podnositeljica predlaže da Ustavni sud,  primjenom odredbe èl. 43. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, pokrene postupak za ocjenu suglasnosti Zakona o medicinskoj oplodnji sa Ustavom. Nadalje predlaže da sud nakon provedenog postupka, a temeljem odredbe èlanka  55. st. 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu  Republike Hrvatske, donese odluku o poništenju Zakona, jer uzevši u obzir sve okolnosti od važnosti za zaštitu ustavnosti proizlazi da poništenje zakona zahtijevaju interesi pravne sigurnosti buduæi se njime  vrijeðaju ljudska prava i temeljne slobode zajamèene Ustavom, a pojedinci se neosnovano stavljaju u nepovoljniji položaj.

O b r a z l o ž e n j e

I.1. Èlankom 82 st. 2. Ustava propisano je da zakone (organske) kojima se razraðuju Ustavom utvrðena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo , djelokrug i naèin rada državnih tijela, te ustrojstvo i djelokrug lokalne i podruène  (regionalne) samouprave, Hrvatski sabor donosi veæinom glasova svih zastupnika.

Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci posl. br. U-I-2566/2003  izrazio stav da se organskim imaju smatrati oni zakoni èijim se odredbama u veæoj ili manjoj mjeri razraðuju pojedina Ustavom utvrðena ljudska prava i temeljne slobode,  time da se ogranièava na podruèje slobode, jednakosti i poštivanja prava èovjeka kao temeljnih ustavnih vrednota propisanih u èl. 3. Ustava. U tom smislu, organskim zakonom, prema stajalištu Ustavnog suda, ima se smatrati samo onaj zakon kojemu su temeljni predmet ureðenja  pojedino ili pojedina Ustavom utvrðena osobna i politièka prava i slobode èovjeka.

Predlagateljica smatra da je Zakon o medicinskoj oplodnji zakon kojim se razraðuju Ustavom utvrðene temeljne slobode i ljudska prava, te da je sukladno odredbi èlanka 82 st.2. Ustava Republike Hrvatske  za njegovo donošenje bila nužna veæina glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

S obzirom da iz fonograma sjednice Hrvatskog sabora proizlazi da je za donošenje Zakona o medicinskoj oplodnji glasovalo sedamdeset zastupnika, to je Zakon donesen manjim brojem glasova od broja koji je Ustavom utvrðen kao potreban i dostatan za donošenje organskih zakona.

I.2. Opæim odredbama iz I poglavlja odreðen je ratione materiae Zakona u smislu ureðenja pitanja medicinske oplodnje, pretpostavki, postupka,  prava, obveza i odgovornosti sudionika, dakle ureðenja reproduktivnih prava koja primarno spadaju pod fizièki i moralni integritet ljudskih prava zajamèenih èl.35. Ustava, odnosno èl. 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava ( u daljnjem tekstu: Konvencija).

Èlanak 35. Ustava

Svakom se jamèi štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i èasti.

Èlanak 8. St. 1. Konvencije

Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

Razraðivanje zajamèenog prava, u smislu postojanja pozitivnih obveza, nalaže uspostavljanje zakonskog okvira  koji pruža uèinkovitu zaštitu ljudskih prava u podruèju ureðenja medicinske oplodnje.  Prema Konvenciji, opseg navedenog prava nije apsolutan, on se može ogranièiti, no pritom država mora uzeti u obzir odreðene principe prema kojima:

- niti  jedno ogranièenje  ne smije ugroziti samu bit prava,

- svako ogranièenje mora biti u skladu sa ciljevima i svrhama Konvencije, 

- prilikom primjene ogranièenja ne smiju biti upotrebljena restriktivnija sredstva nego što to

zahtjeva postizanje svrhe ogranièenja,

- svako ogranièenje mora biti u skladu sa drugim pravima koja proizlaze iz Konvencije. 

U konkretnom sluèaju, zakonski okvir ne pruža uèinkovitu zaštitu ljudskih prava koja se jamèi èl. 35. Ustava i èl. 8. Konvencije. Ogranièenje prava na medicinsku oplodnju braènim partnerima ugrožava samu bit prava koje se jamèi. Ogranièenje nije u skladu sa ciljevima i svrhom Ustava i Konvencije.  Daljnja argumentacija navedena je u toèki II.2.2. ( str. 5. ovog prijedloga), te je oèito da se zakonom razraðuje ljudsko pravo i temeljna sloboda iz èl. 35. Ustava i èl. 8. Konvencije.

I.3. Poglavlje XI Zakona, èlanci 49. do 52. ,  sadrže kaznene odredbe  kojima se razraðuju prava iz èl. 22. Ustava RH, odnosno èl. 5. Konvencije.

Èlanak 22. Ustava

Èovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

Nikome se ne smije oduzeti sloboda, osim kada je to odreðeno zakonom, o èemu odluèuje sud.

Èlanak 5. Konvencije

Svatko ima pravo na slobodu i osobnu sigurost. Nitko se ne smije lišiti slobode osim u slijedæim sluèajevima i u postupku propisanom zakonom...

Èlankom 49. Zakona u kaznenopravni sustav Republike Hrvatske uvedeno je novo kazneno djelo sa zaprijeèenom kaznom zatvora od šest  mjeseci do pet godina.

„Materijalnim kaznenim zakonodavstvom, odnosno propisivanjem biæa kaznenih djela i njima pripadajuæih kazni država štiti graðane i institucije (društvo) od onih koji krše propisana društvena pravila. S druge strane, u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava i poèinitelja kaznenog djela mora se zaštititi od prekomjernog zadiranja javne vlasti u njegovu slobodu, koje - pri zakonskom odreðivanju kaznenih djela i kaznenih sankcija, te pri odreðivanju intenziteta tih sankcija - ne smije prijeæi u neprihvatljiv stupanj državne represije." Na temelju citiranog utvrðenja naslovljeni sud je u svojoj  odluci  ( U-2566/2003; U-2892/2003) ocijenio da se materijalnim kaznenim zakonodavstvom razraðuju Ustavom utvrðene temeljne osobne slobode èovjeka, da se Kazneni zakon, njegove izmjene i dopune imaju smatrati organskim zakonima za èije je donošenje prema èl. 82. st.2. Ustava potrebna veæina glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

Predlagateljica smatra da bi se ocjena naslovljenog suda analogijom trebala primjeniti i  na  odredbe  Zakona koji je predmet ovog prijedloga s obzirom da sadrži  kaznene odredbe pa time razraðuje pitanje ljudskih prava i temeljnih sloboda iz èl. 22. Ustava. 

II U sluèaju da Ustavni sud, razmatrajuæi pravnu narav Zakona o medicinskoj oplodnji, zauzme stav da se ne radi o organskom zakonu, predlagateljica predlaže da ocjeni suglasnost  èlanka 6. 7.,8.,9., 40., 41. i èl. 50. st.1. t. 1 Zakona sa Ustavom.

Uz prijedlog za ocjenu usklaðenosti Zakona sa Ustavom, predlagateljica predlaže ispitati i suglasnost Zakona sa Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Prijedlog utemeljuje na odredbi  èl. 128. Ustava u vezi sa odredbom èlanka 5. i 140. Ustava, prema kojima je Ustavni sud ovlašten ocjenjivati suglasnost Zakona sa meðunarodnim ugovorima koji su sklopljeni i ratificirani u skladu s Ustavom, objavljeni i èine dio unutarnjeg pravnog poretka, te dosadašnjoj praksi sadržanoj u stavovima i odlukama  Ustavnog suda ( U-I-322/1998, U-I-745/99 i dr.).   

O b r a z l o ž e n j e

II.1.     Predlagateljica  smatra da su za pitanja ocjene suglasnosti Zakona sa Ustavom i Konvencijom bitna slijedeæa utvrðenja:

II.1.1.  Zakon je suprotan naèelima iz èl. 1., 3. i  5. i 14.  Ustava; 

II.1.2. Zakon nije u suglasju sa odredbama sadržanim u glavi III odjeljku 2. Ustava pod nazivom „osobne i politièke slobode i prava èovjeka" i to:

Èlanak 23. st. 1.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, lijeènièkim ili znanstvenim pokusima.

Èlanak 35.

Svakome se jamèi poštovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i èasti.

Èlanak 40.

Jamèi se sloboda savjesti i vjeroispovjedi i slobodno javno oèitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

II.1.3.  Zakon nije u suglasju sa naèelima i  ljudskim  pravima zajamèenim  Konvencijom i to odredbama:  

Èlanka 1.  - obveza Visokih ugovornih strana na poštovanje ljudskih prava;

Èlanka 3.  - zabrana muèenja;

Èlanka 8. - pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života;

Èlanka 9. - sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti;

Èlanka 14. - zabrana diskriminacije;

Protokol 12. - opæa zabrana diskriminacije.

II.2. Poglavljem III Zakona, èlankom 6. do 10., odreðen je krug ovlaštenika na medicinsku oplodnju na naèin da je uvjetovan braènim statusom partnera, pa time Zakon nije u suglasju s Ustavom i Konvencijom i to sa odredbama iz  èl. 23.st.1., 35., i 40. Ustava, odnosno èl.  1, 3., 8., 9. i 14. Konvencije, te Protokola 12.

Èlankom 6. Zakona propisano je da cit: „Pravo na medicinsku oplodnju uz uvjete iz èl. 3. ovog Zakona imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su u braku i koji su s obzirom na svoju životnu dob i opæe zdravstveno stanje sposobni za roditeljsku skrb o djetetu."

Èinjenica da  Zakon daje ili oduzima pravo na osiguranje potomstva, primjenom medicinske oplodnje, ovisno o braènom statusu,  predstavlja grubu povredu ljudskih prava i razlog je da predlagateljica predlaže primjenu odredbe èl. 55. st. 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, te poništenje osporavanih odredaba Zakona kojom se  vrijeðaju osnovna ljudska prava i temeljne slobode zajamèene Ustavom i Konvencijom, a pojedinci se neosnovano stavljaju u povoljniji položaj.

II.2.1. Nesuglasnost osporavanih odredbi sa èl. 23. st.1. Ustava, odnosno èl. 3. Konvencije.

Fundmentalna važnost èl. 23. st. 1. Ustava i èl. 3. Konvencije naglašena je apsolutnom prirodom prava. Ove odredbe nameæu državi niz pozitivnih obveza koje imaju izvorište u  èl. 1. Konvencije i èl. 3. Ustava,  a iz kojih proizlazi dužnosti osiguravanja  prava zaštiæenih Konvencijom i Ustavom.

Odgovornost države postoji i kada propusti osigurati zakonodavni okvir ili kada je on takvog sadržaja da nije u suglasju i da vrijeða prava zajamèena Ustavom i Konvencijom.

Podnositeljica smatra da osporavane odredbe Zakona nisu u suglasju sa odredbama Ustava i Konvencije -  o zabrani muèenja.

Naime, onemoguæavanje ostvarenja prava na potomstvo jednom dijelu graðana predstavlja ponižavajuæe postupanje.  Ponižavajuæe jer neosnovano diskriminira, pa time de facto prisiljava muškarca i ženu ili ženu  koja nije u braku da pravo na potomstvo ostvaruje u susjednim i drugim državama, ako za to imaju financijskih sredstava. Ukoliko nemaju, Zakon ih potpuno  obespravljuje  jer im ne daje pravo na korištenje medicinskog  tretmana koji im može pomoæi u želji da imaju djecu. Na taj naèin osporavane odredbe Zakona produbljuju  problem koji je primarno nastao zbog nemoguænosti ostvarenja trudnoæe prirodnim putem usljed èega se žene ili oba partnera podvrgavaju lijeèenju neplodnosti, a u sluèaju bezuspješnosti i bezizglednosti, iscrpljujuæim medicinskim tretmanima medicinske oplodnje koji znaju potrajati više godina.

Takvo zakonodavstvo je ponižavajuæe za ženu koja nije u braku kao i za  muškarca i ženu koji nisu u braku, a silno žele dijete, jer  izaziva osjeæaj straha, strepnje i niže vrijednosti. Ono je i neèovjeèno jer je doneseno s namjerom koja nije u suglasju sa standardima ustavnopravne zaštite ljudskih prava te izaziva duševne boli. Propuštanje osiguranja medicinskog tretmana u konkretnom sluèaju nije u suglasnosti i  predstavlja kršenje èl. 23. st. 1. Ustava i èl. 3. Konvencije.   

Odredbama u glavi V Zakona kojima se ureðuje provedba postupka medicinske oplodnje, èl. 15., smanjuju se izgledi uspjeha i produžuje zahtjevan postupak, pa i u tom smislu osporavana odredba nije u suglasnosti sa Ustvavom i Konvencijom.

II.2.2. Nesuglasnost osporavnih odredbi Zakona sa èl. 35. Ustava i èl. 8. Konvencije.

Sadržaj odredbe Ustava i Konvencije u bitnom je identièan. U središtu èlanka je potvrda da svaki pojedinac/pojedinka ima osobnu sferu koja se odnosi na intimne aspekte svakodnevnog života. Osobni život kljuèan je za ostvarivanje zaštite ljudskih prava jer sa zaštitom osobne sfere dolazi ljudsko dostojanstvo. Svakidašnjost ovoga prava èini njegovu zaštitu iznimno važnom. „Za razliku od drugih demokratskih i participatornih prava koja jasno i direktno pružaju jamstvo, èl. 8. Konvencije ne daje samo pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje, on zahtijeva i njihovo poštovanje."  Ustav nameæe i više standarde, pa uz poštovanje zahtijeva i pravnu zaštitu zajamèenog prava.

Zaštitom osobne sfere i prava postojanja, èl. 8. Konvencije utjelovljuje samu bit vrijednosti Konvencije, te je blizak sa drugim pravima iz Konvencije koja su apsolutne naravi ( èl. 3.)

Upravo radi navedenog, primarna obaveza države je da se suzdrži od miješanja u sferu ljudskog prava koje se štiti. Ako ipak dolazi do miješanja države i ogranièenja prava, onda miješanje mora udovoljiti odreðenim principima koji su navedeni u toèki I.2. ( stranica 2 prijedloga), što u osporavnim odredbama nije sluèaj. 

Uz navedeno, pozitivne obaveze zahtijevaju od RH da uspostavi zakonski okvir koji pruža uèinkovitu zaštitu ljudskih prava.  Uvjetovanje medicinske oplodnje braènim statusom oèigledno je miješanje u fizièki i moralni integritet zaštiæen èl.  8. Konvencije.

Došlo je naime do miješanja države, protivno principima Konvencije, na kranje nesrazmjeran naèin jer ne postoji razumni odnos izmeðu upotrebljene mjere i cilja. Cilj je zapravo potpuno nejasan pa time dakle predstavlja èistu diskriminaciju buduæi se osporavnim èlancima nameæe  nerazuman teret ženi koja nije u braku, te muškarcu i ženi koji nisu u braku, a ne mogu imati djece i žele provesti postupak medicinske oplodnje.

Kljuèan element prava na poštovanje fizièkog i moralnog integriteta su reproduktivna prava, pravo na zaèeæe i  pristup tretmanima. Onemoguæavanje postupka medicinske oplodnje ženi koja nije u braku, te partnerima koji nisu u braku, otvara pitanje neèovjeènog i ponižavajuæeg postupanja iz èl. 23.st. 1. Ustava i èl. 3. Konvencije.

Ogranièenje  nema društvenu ulogu i razlog, te nije u suglasju sa Ustavom i Konvencijom kojima je zajamèeno poštovanje i zaštita obiteljskog života.  Žena koja želi dijete, a nije u braku ima pravo na zaštitu koju joj  pruža Ustav i Konvencija. Parovi koji žive zajedno, a nisu u braku, imaju pravo na zaštitu koju pruža Ustav i Konvencija. Parovi koji ne žive zajedno, ali meðu njima postoji stabilnost i meðusobna predanost takoðer uživaju zaštitu.  Pod pojmom obiteljskog života obuhvaæeni su dakle brojni „de facto" odnosi. Prilikom procjene da li se takav odnos smatra obiteljskim životom, uzimaju se u obzir brojni faktori.  Planiranje potomstva postupkom medicinske oplodnje svakako  je jedan od takvih faktora koji upuæuje da se radi o konceptu obiteljskog života.

Europski sud za ljudska prava pojam „obitelj" tumaèi kao autonomni koncept. Definicije koje koriste nacionalna zakonodavstva neæe se uzimati u obzir zbog toga što æe sud procjenjivati de facto situacije u svakom pojedinom predmetu, pa dolazimo do pitanja suglasnosti osporavanih odredbi Zakona sa èl. 40. Ustava i èl. 9. Konvencije .

II.2.3. Nesuglasnost osporavnih odredbi Zakona sa èl. 40. Ustava i èl. 9. Konvencije   ( povezano sa èl. 35. Ustva i èl. 8. Konvencije)

Sadržaj èl. 6. i drugih èlanaka u kojima se spominje braèni status,  kao i objašnjenje Ministra Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi kojim daje razloge i opravdava ispravnost uvjetovanja  prava na medicinsku oplodnju braènim statusom,  izazvalo je  negodovanje velikog broja graðana, civilnih udruga, dijela zastupnika, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, pa i Predsjednika RH jer se po logici stvari javio strah i uznemirenost od posljedica donošenja Zakona kojim se razraðuju temeljna ljudska prava i slobode.

Brak je u vjerskom smislu sakrament, a sklapanjem braka zapoèinje obiteljski život muškarca i žene koji žele imati djecu. Sakrament braka i vjersko poimanje pojma obitelji dragocjeno je jer se odnosi na identitet vjernika i njihovog shvaæanja života. Dragocjeno je i u širem smislu jer to proizlazi iz „pluralizma, teško steèenog tijekom stoljeæa".

U demokratskom društvu  meðutim,  kada unutar populacije graðana Republike Hrvatske   postoji više religija,  ateisti, agnostici, skeptici, ravnodušni..., nužno je postaviti ogranièenja  "kako bi se pomirili interesi razlièitih skupina i osiguralo poštovanje svaèijeg uvjerenja". 

Uvjetovanje potomstva primjenom osporavanog Zakona - braènim  statusom, nikako dakle  ne može biti „stav stranke" kako to u razlozima ogranièenja navodi nadležni Ministar jer stranka ne može u zakon prenjeti „stav crkve"  na sve graðane ove zemlje.

Pravo je graðana da žive obiteljskim životom na naèin kako to proizlazi iz  Konvencije i Ustava. Pravo je graðana da osiguraju potomstvo primjenom postupka medicinske oplodnje neovisno o braènom statusu jer je njihovo pravo da ne žive u braku, te da neovisno o tome ravnopravno ostvaruju pravo na medicinsku oplodnju.

Ogranièenje kruga ovlaštenika, koji mogu ostvariti potomstvo  postupkom  medicinske oplodnje na braène partnere, nije stoga u suglasnosti sa Ustavom i Konvencijom.

Tvrdnje da se time zapravo štite prava djeteta nisu toène. Prava djeteta mogu biti zaštiæena izmjena i dopunama drugih zakona koji ureðuju ovu materiju. Obiteljski zakon je veæ u posljednjim izmjenama i dopunama 2007.g.  uveo novo poglavlje „posebne odredbe o majèinstvu i oèinstvu djeteta zaèetog uz medicinsku pomoæ",  koje æe se  ponovno morati doraditi.   

II.2.4. Nesuglasnost osporavanih odredbi Zakona sa naèelima sadržanim u èl. 14. Ustava, èl. 14. Konvencije i Protokolu 12. Konvencije.

Diskriminatorna narav osporavanih odredbi proizlazi iz nesporne èinjenice da  RH kao èlanica Vijeæa Europe i potpisnica Konvencije ne samo da nije poduzela  „odluène daljnje korake za promicanje jednakosti svih osoba kroz  kolektivno jaèanje opæe zabrane diskriminacije", nego je uèinila korak natrag grubom diskriminacijom jednog dijela graðana po osnovi braènog statusa.

Svaka vrsta diskriminacije u smislu odredbe èl. 14. Konvencije  koja je jasno usmjerena iskljuèivanju odreðene grupe ljudi iz pogodnosti koje se pružaju ostalim èlanovima ljudske zajednice od Europskog suda za zaštitu ljudskih prava  se cijeni kao "napad na ljudsko dostojanstvo".

Gruba diskriminacija uvjetovala je javno izražavanje stavova o neprihvatljivosti osporavanog zakonskog rješenja, od strane onih koji su pozvani i èija je dužnosti brinuti se o uvoðenju nediskriminatornog zakonodavstva i suglasnosti Zakona sa Ustavom  - dijela saborskih zastupnika,  Predsjednika RH, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, brojnih  civilnih udruga i niza drugih. 

III  Slijedom svega što je izloženo u ovom prijedlogu za ocjenu suglasnosti Zakona o medicinskoj oplodnji sa Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prva, predlagateljica predlaže da Ustavni sud  temeljem èl. 43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, donese rješenje o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti Zakona.

Predlagateljica predlaže da Ustavni sud primarno razmotri pitanje pravne naravi zakona, dakle da odgovori na pitanje da li se radi o organskom zakonu. Ako Ustavni sud zauzme stav da se radi o organskom zakonu, predlagateljica predlaže da poništi  Zakon jer nije donesen  na naèin i u postupku utvrðenom u èlanku 82. st.2. Ustava. 

U sluèaju da Ustavni sud bude mišljenja  da se ne radi o organskom zakonu, predlagateljica predlaže da  poništi poništi odredbe  èl. 6., 7., 8., 9., 40., 41. i 50. st.1. t.1.  Zakona jer su suprotna naèelima iz èlanaka 1., 3., 5., i 14. Ustava;  sa osobnim i politièkim slobodama i pravima zajamèenih  èlancima 23. st.1., 35. i 40. Ustava, te ljudskim pravima koja proizlaze i zajamèena su èlancima 1., 3., 8., 9., i 14. Konvencije, te èl. 12. Protokola. 

ŽENSKA MREŽA HRVATSKE

Povezano:

  1. Nova TV: Èiji su jajnici?
  2. Nova TV: Prijedlog za ocjenu ustavnosti
  3. HRT: Pred Ustavnim sudom
  4. Moja maternica, moji jajnici ...
  5. Ministrov izravan napad na ustavni poredak

 

 

 
« Prethodna   Sljedeæa »
Povratak na vrh!
© 2024 �enska mre�a Hrvatske - Women's Network Croatia
Povratak na vrh!