OD TOOLKIT

Rješenje 1 B: Reorijentacija misije.

Neki problemi u funkcioniranju jedne organizacije mogu se dodirnuti jedino ako organizacija počne promišljati o svojoj misiji.

Ne možemo popisati sve probleme koji bi trebali biti trenutačni razlog za reorijentaciju, ali možemo sumirati neke:

postoji osjećaj da organizacija želi previše
ciljevi su previše raspršeni ili različiti
nema istinskog odnosa između NVOe i problema u društvu
ljudi dolaze riješiti svoje probleme umjesto raditi na ciljevima organizacije.
NVOe ne igraju nikakvu ulogu u razvoju civilnog društva
atmosfera je zaglavila u devedestima
ljudi ne se slažu oko principa ne miješanja
izvana; okolina se promijenila
sistem klijenata/ica se promijenio
drugi suparnici/ce su uspješniji/e

Što NVOa može učiniti za promišljanje o misiji?

Može ponovno razmisliti o problemu, kontekstu i svojim mogućnostima, kao da se osniva nova organizacija.

Dalje će biti opisan niz koraka. Zbog jasnoće oni su opisani kao odvojeni koraci, ali u stvari ti su koraci faze koje se odvijaju u manje ili više paralelnom procesu.

Tko želi znati više o procesu promišljanja o pozicioniranju vlastite organizacije u svijetu koji se mijenja:

Čitaj i: strateško pozicioniranje.

1. Ustanovljavanje problema u društvu (legitimnost za postojanje NVOe).

Jedan od razloga što je NVOa osnovana jest doprinošenje rješenju problema u društvu.

(Nekad se NVOa osnuje 'za pisaćim stolom', bez pregleda stvarnih problema u zajednici. U takvom slučaju odsustvo stvarnog odnosa između NVOe i ljudi za koje ona odlučuje raditi je suštinski problem. Možda bi NVOa mogla započeti ponovo?)

Prvi korak u reorijentaciji misije bi trebao biti redefiniranje istinskog problema.

Koji je istinski problem u društvu koji je opravdavao postojanje NVOe?

(Neke NVOe će ovo pitanje voditi u suočavanje sa činjenicom da se problem promijenio, da je djelomično riješen ili da se populacija koja pati od tog problema promijenila. Možda bi NVOa mogla izdići svoju svrhu? Ili je možda bolje pomiriti se s idejom zatvaranja organizacije?)

2. Analiziranje problema.

Neki posao se mora raditi kako bi se obuhvatili faktori koji su doveli do problema, koji održavaju i hrane problem, ili vode njegovom smanjivanju. Često kada se napravi takva analiza slijedećem se pitanju: što ćemo mi raditi, nađe i odgovor. Zajednica, ciljana grupa, klijenti/ce ili druge uključene strane trebali bi u toj fazi analize učestvovati. Oni koji analiziraju problem, prirodno će koristiti svoj vlastiti referentni okvir, uključujući vlastita mišljenja, vizije, ideologiju itd. Korištenje raznolikih linija mišljenja ponudit će raznolikost mogućih uzroka, skrivenih mehanizama, strukturalnih prepreka i tako dalje. Nemojte pokušavati reducirati broj kutova, niti se protiviti drugim vizijama i mišljenjima. Bogata i raznolika žetva može pomoći kasnijem definiranju toga što bi mogle biti najviše željene točke udara. Kasnije će se članovi/ce NVOe morati dogovoriti o glavnim karakteristikama problema i njegovim dinamičkim faktorima.

(Nekim će NVOama ova faza analize otkriti trenutak istine. Možda će problem biti drugačije analiziran, ovisno o istinskom referentnom okviru onih koji se pridruže analizi. Možda će se pojaviti crte razdvajanja između onih koji se čvrsto drže svoje izvorne ideologije i s njom vezane analize, i onih koji/e su razvili svoju viziju, ili onih koji manje-više 'svježe' koriste različite pristupe za razumijevanje i objašnjenje postojanja problema. Ako će NVOa nastaviti raditi na problemu, takve razlike treba uvažiti jer će potpuno divergentne analize voditi različitim pristupima. Ako ne, proces razdvajanja je jedna od mogućnosti.)

3. Čitanje konteksta.

Slijedeći korak je pažljivo skiciranje sadržaja aktialnog konteksta u kojem problem postoji. Tko već radi na problemu? Ima li drugij NVOa, suparnika/ca ili srodnih organizacija, vladinih ili komercijalnih inicijativa, koje su uključene u smanjivanje problema? Jesu li ljudi sami dosegli određenu razinu samoorganiziranja?

(Jedan od glavnih ciljeva NVOa je ponekad utjecanje na regularne institucije, vladine na primjer, da poboljšaju svoje usluge. Ako čitanjem konteksta postane jasno da su se druge organizacije uspješno mobilizirale kako bi sudjelovale u rješenju problema, na mjestu je pitanje: što našu vlastitu organizaciju razlikuje od drugi. Možda NVO želi nastaviti dalje svojim vlastitim, različitim putem? Možda želi promijeniti svoju svrhu? Ili ako je uspjeh postignut, možda se želi ugasiti?)

4. (Re)formuliranje ciljeva.

Kada se problem ispitao u svom kontekstu, slijedi pitanje: što je potrebno ovaog trenutka? NVOa bi trebala redefinirati svoje ciljeve, voditi računa da bi ciljevi trebali biti inspirirajući, konkretni, mjerljivi i dostižni.

(U ovom trenutku NVOa može otkriti ili se može suočiti sa činjenicom da su ciljevi bili preveliki (ugrađena greška), premali (ugrađeno razočaranje), prenejasni (nemoguće mjeriti uspjeh), previše globalni (ne vode prema logičnim strategijama) ili premalo inspirirajući (zbog čega nisu sposobni izvući dodatnu energiju i entuzijazam). Ponovno prilagođavanje je neophodno.

5. (Re)definiranje suštine kompetencije NVOe.

Razmišljanje o ciljevima ide paralelno sa razmišljanjem o glavnoj kompetenciji NVOe. Ako je akcijska snaga prevladavajuća tada će na pamet pasti akcijski ciljevi. Ako su članovi/ice NVO profesionalci/ke, tada će na pamet pasti drugi ciljevi, koji korištenjem njihove stručnosti mogu nuditi mogućnost ispunjenja. Možemo napraviti grubo razlikovanje između:

političke akcije usmjerene na reformu javnih usluga, politika i na restrukturiranje političke ekonomije: politike zagovaranja, lobiranja, javne svijesti, edukacije ili mobilizacije javnosti, pokoravanje monitoringu, pomirenje, posredovanje i
rad na ciljevima, usmjeren na osnaživanje zajednica, jačanje lokalnih institucija i održiva poboljšanja u fizičkoj dobrobiti: pružanje materijalnih usluga, socijalnih ili zdravstvenih usluga, financijskih usluga, izgradnja kapaciteta, proces facilitiranja, uvođenje povezivanja, pomirenje, medijacija.
Ovi prvi, politički ciljevi, na kraju mogu voditi institucionalnim reformama i dobroj vladavini, a drugi mobiliziranju i jačanju civilnog društva samog. Većina NVOa će vezati svoje aktivnosti za obje razine.

(Točke 4 i 5 su vjerojatno faze u procesu reorijentacije, u kojem crte razdvajanja među uključenim stranama postaju jasne. Osnivači/ice i stari/e aktivisti/ce žele nastaviti s političkim radom, dok se profesionalci/ke žele koncentrirati na pružanje usluga. Željena situacija bila bi iskombinirati oboje. Čitaj: lepeza mainstreaming-a. Ako se dogovor ne postigne, NVOa bi trebala razmišljati o razdvajanju. Vidi rješenje 7.)

6. Popis potrebnih sredstava za realizaciju ciljeva.

Kada se jednom postave ciljevi (to se u stvarnosti odvija u paralelnom procesu) NVOa bi trebala razmisliti o sredstvima potrebnim za njihovu realizaciju. Koliko osoba trebamo za posao, kakve ljude tražimo u smislu stručnosti.

(Neke NVO-e će taj tren prepoznati potrebu za za daljnjom profesionalizacijom, a posebno kada shvate da za posao koji treba obaviti – najčešće je to pružanje usluga i utjecanje na institucije – treba nešto više od samo dobrih ideja i dobrih namjera. Taj trenutak istine je ponekad bolan za osnivače/ice organizacije koji/e često još uvijek misle da će prava ideologija i pravi stav biti dovoljni. Vidi rješenje 2.)

Druga pitanja su: koju vrstu materijalnih sredstava trebamo (prostor, ured, telefon, kompjutere itd.)i kakve vrste budžeta. Ako su budžeti dostupni naravno da ih treba iskoristiti. No u procesu reorijentacije financiranje ne bi trebalo smatrati uvjetom. Idealno bi bilo da se posao može obaviti bez vanjskih dotacija. Volontiranje je najbolji temelj za započinjanje posla. Ako grupa uspije, slijedeća faza bi mogla biti mobiliziranje financijskih sredstava za širenje i konsolidiranje posla.

(NVOe koje su navikle biti dotirane ovu će fazu doživjeti najtežom. Treba hrabrosti za ponovno razmatranje svog posla i ponovni početak bez financiranja. To je posebno teško u slučaju kada su ljudi u međuvremenu postali zavisni o plaćenim poslovima. No svejedno, ako je ranije financiranje prestalo i izgleda nemoguće naći nove održive financijske izvore, ponovno razmatranje rada na volonterskoj bazi je jedini način na koji neophodnost nastavka s radom može postati jasna.)
Ako organizacija odluči nastaviti na drugačiji način, možda treba ponovno razmotriti organizacijsku kulturu.)

7. Odlučivanje hoće li i kako NVOa započeti ili nastaviti.

Ovisno o rezultatima diskusija u prijašnjoj fazi, NVOa mora odlučiti o svojoj budućnosti.

Opcije su:

rast od pionirstva prema profesionalzmu (vidi rješenje 2)
natrag na status akcijske grupe (vidi rješenje 3)
proširenje aktivnosti (vidi rješenje 4)
smanjivanje organizacije (vidi rješenje 5)
kombiniranje akcije i usluga (vidi rješenje 6 i čitaj: lepeza mainstreaming-a)
razdvajanje organizacije (vidi rješenje 7)
mijenjanje organizacijske kulture (vidi rješenje 8)
spajanje s drugom organizacijom (vidi rješenje 9)
zatvaranje organizacije (vidi rješenje 10)

Još jedna opcija jest potražiti profesionalnu OR pomoć (vidi rješenje 1B)